behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Edobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili suodmjereni u svojim postupcima, lijepo postupaliprema svojim podanicima, iako sui oni bili izlo`eni isku{enjima vlasti ipijanstvu sile. A ti si, o sretni care,~ija zvijezda sre}e blista, naslijediood njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce,i sada `ivi{ u carstvu kojim sam upravlja{.Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nuvojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svojojvladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbogtebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{aoputem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji suvladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {tote mo`e osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{na pravi put, pa da u narodu `ivi vje~na uspomena na tebe.Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojimpostupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigratisama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to nebude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik kojiti `eli dobro, a ne sebe radi.Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pamu doviknu:- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenikausudio da mi u brk rekne ono {to si mi tiizgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{-}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru.Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi sedrugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opomenasvakom onom koji bi poku{ao da se prema carevimaponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih carevisusretljivo primaju.Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne.Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svomnare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u tamnicui stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~amiou zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [tavi{e,niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Alijedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, onpade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i njegovihrije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu,a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto,meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se premanjemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kazniti,nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojimnjegove savjete."Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu semudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu dovedo{epred cara, car mu se obratiovim rije~ima:- O, Bejdeba, zar ti nisi,izgovoriv{i mi onakve rije~i, poku{aoda me potcijeni{ i da ka`e{kako ne umijem vladati?- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samopredo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojimpodanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.- Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavini jednog slova! - re~e car Bejdebi.Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivoslu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pogledaoi naredio mu da sjedne, rekav{i mu:- O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijatnodjelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {tosi rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kadmu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}imu na taj na~in da ga veoma cijeni.Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budukako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je `ivio~estitim `ivotom i pravedno postupao sa svojim podanicima,upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~ivao,pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svojihpredaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bilanapisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indijskimudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mudracaBejdebu i re~e mu:- 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgledaoknji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki mojpredak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana iposve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`nicine ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zatobih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i `elim da ovaknjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knjigabude po svojoj sadr`ini i ozbiljna, i duhovita i mudra.Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~icena zemlju, a onda se di`e i re~e:- O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka tesre}a prati, budi nam `iv i zdrav! Neka car pita {ta god ho-}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudracBejdeba je odgovarao...8 BEHAR 97