NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Edobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili suodmjereni u svojim postupcima, lijepo postupaliprema svojim podanicima, iako sui oni bili izlo`eni isku{enjima vlasti ipijanstvu sile. A ti si, o sretni care,~ija zvijezda sre}e blista, naslijediood njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce,i sada `ivi{ u carstvu kojim sam upravlja{.Naslijedio si ~itavo bogatstvo carstva i mo}nuvojsku, ali, care, ti ne vlada{ kako treba. Ti si u svojojvladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta,osilio si se, ru`no postupa{ sa svojim podanicima, pa zbogtebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si po{aoputem svojih prethodnika, da ide{ stopama careva koji suvladali prije tebe, da se ugleda{ na njih, da se ~uva{ svega {tote mo`e osramotiti, da {titi{ svoje podanike i da ih okre}e{na pravi put, pa da u narodu `ivi vje~na uspomena na tebe.Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojimpostupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigratisama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman~ovjek. Razmisli, care, o svemu {to ti rekoh, i neka ti to nebude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik kojiti `eli dobro, a ne sebe radi.Kad ~u {ta mu Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pamu doviknu:- Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenikausudio da mi u brk rekne ono {to si mi tiizgovorio, a kamoli ti, tako si}u{an i nemo}an. Zaprepa{-}uje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru.Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti da bi sedrugi pou~ili na tvom primjeru. Neka to ujedno bude opomenasvakom onom koji bi poku{ao da se prema carevimaponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vi{e kada ih carevisusretljivo primaju.Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne.Kada odvedo{e Bejdebu na gubili{te, car razmisli o svomnare|enju i donese drugu odluku da se mudrac baci u tamnicui stavi u okove. Tako je mudrac Bejdeba danima ~amiou zatvoru, a car se za njega uop}e nije raspitivao. [tavi{e,niko se nije ni usu|ivao da ga pred njim spomene. Alijedne no}i car ne moga{e dugo da zaspi. Bdiju}i tako, onpade u duboke misli pa se tad sjeti mudraca Bejdebe i njegovihrije~i. "Ru`no sam se ponio prema onom mudracu,a na to me navela nagla srd`ba - re~e u sebi car. - Eto,meni je bio do{ao ~ovjek da mi da savjet, a ja se premanjemu nisam ponio kako treba. Nisam ga smio ovako kazniti,nego je trebalo da saslu{am njegove rije~i i usvojimnjegove savjete."Prekoriv{i tako sebe, car odmah zapovjedi da mu semudrac Bejdeba dovede. Kad Bejdebu dovedo{epred cara, car mu se obratiovim rije~ima:- O, Bejdeba, zar ti nisi,izgovoriv{i mi onakve rije~i, poku{aoda me potcijeni{ i da ka`e{kako ne umijem vladati?- O, ~estiti, dobronamjerni i blagi care- odgovori mu Bejdeba - Ja sam ti htio samopredo~iti kako treba da vlada{, pa da i tebi i tvojimpodanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna.- Reci mi ponovo sve {to si mi ranije rekao, ne izostavini jednog slova! - re~e car Bejdebi.Bejdeba onda po~e redati svoje rije~i, a car ga pa`ljivoslu{a{e. Kad je Bejdeba zavr{io svoj govor, car ga je pogledaoi naredio mu da sjedne, rekav{i mu:- O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje rije~i, jer one prijatnodjelovahu na moje srce! Ja }u jo{ razmisliti o svemu {tosi rekao i gleda}u da poslu{am tvoje savjete.Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kadmu ih skido{e, on ga ogrnu svojim ogrta~em, pokazuju}imu na taj na~in da ga veoma cijeni.Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budukako treba i u tome je uspijevao. Car Dep{elim je `ivio~estitim `ivotom i pravedno postupao sa svojim podanicima,upravo onako kako mu je mudrac Bejdeba preporu~ivao,pa njegovi podanici i velika{i bijahu njime zadovoljni.Jednoga dana kopkao je car Dep{elim po knji`nici svojihpredaka, pa vidje kako je svakom njegovom pretku bilanapisana i posve}ena po neka knjiga koje su napisali indijskimudraci. I ne potraja dugo, a car Dep{elim pozva mudracaBejdebu i re~e mu:- 0, Bejdeba, ti si indijski mudrac. Ja sam, evo, razgledaoknji`nicu svojih predaka i vidio sam da je svaki mojpredak posjedovao knjigu koja je bila njemu napisana iposve}ena. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj knji`nicine ostane knjiga u kojoj }e se govoriti o meni. Zatobih volio da mi ba{ ti napi{e{ takvu knjigu i `elim da ovaknjiga ostane kao uspomena za sva vremena! Neka ta knjigabude po svojoj sadr`ini i ozbiljna, i duhovita i mudra.Ja }u postavljati pitanja, a ti na njih odgovaraj!Saslu{av{i careve rije~i, Bejdeba pade pred njega ni~icena zemlju, a onda se di`e i re~e:- O, sretni care, neka ti zvijezda uvijek blista, neka tesre}a prati, budi nam `iv i zdrav! Neka car pita {ta god ho-}e, ja }u se potruditi da ga u svemu zadovoljim.I tako je car Dep{elim postavljao pitanja, a mudracBejdeba je odgovarao...8 BEHAR <strong>97</strong>
INDIJSKE PRI^ELAV I VO’Car Dep{elim re~e mudracu Bejdebi:- Navedi mi jedan primjer o dvojici koji se vole, a me|ukoje je neki lukavi la`ljivac bacio ugarak, i me|u njima stvorioneprijateljstvo i mr`nju.- Ako dva prijatelja dopuste da se u njihovo dru{tvo u{uljalukavi la`ljivac, me|u njima brzo pukne tikva i razvrgne seprijateljstvo - odgovori caru Bejdeba. Kao primjer za to mo`eposlu`iti ovaj slu~aj. U zemlji Destavendu `ivio je nekakavstarac koji je imao tri sina. Kad oni poodrasto{e, po~e{e rasipatio~ev imetak. Nisu znali nikakvog zanata da bi pomo}unjega mogli `ivjeti, pa ih otac zbog toga izru`i i istovremenonasavjetova. On im, izme|u ostalog, re~e:- O, djeco moja, ~ovjek treba da se bori za udoban `ivot iugled me|u ljudima. Da bi to postigao, treba da stekne imetakna dozvoljen na~in, da ga dobro ~uva, da svoj imetakunapre|uje i da tro{i tako da pobolj{a `ivot i zadovolji porodicui svoje prijatelje. Me|utim, ko ma i jedno od re~enogzanemari i zapostavi, ne mo`e posti}i ono {to `eli. Jer, ako~ovjek ne privre|uje, ne}e imati od ~ega `ivjeti. A ako jebogat, i jo{ usto privre|uje, a nije ~uvaran, imetka }e mu brzonestati i on }e ostati praznih {aka. Ako se imetak zapusti i neunapre|uje, brzo ga nestaje, makar se i pretjerano {tedjelo,isto kao {to nestaje i surme iako se uzima koliko prione zadrvce kojim se o~ni kapci ma`u. Ako ~ovjek imetak rasipa iako ga ne ula`e gdje treba, imetka }e brzo nestati. Ali,upamtite, imetak mo`e da propadne i uprkos ~uvanju; on jeuvijek ne~im ugro`en. On mi izgleda kao ustava bez otvora ipropusta u koju se sliva voda. Takvu ustavu sila vode ili o{teti,pa se ona izlije na sve strane, ili je provali, i tada sva voda uzaludote~e.Sinovi primi{e savjet svoga oca i pridr`avahu ga se, jer seuvjeri{e da je dobar. Najstariji izme|u njih po|e u zemlju kojase zvala Mejun pa u putu upade u glib. Putovao je kolimakoja su vukla dva vola od kojih je jednom bilo ime [etreba adrugom Bendeba. [etreba se zaglibi pa star~ev sin i njegovidrugovi ulo`i{e sve napore da ga izvuku, ali ne uspje{e. Ondastar~ev sin produ`i put, a kod [etrebe ostavi jednog od svojihsaputnika da ga pripazi, vjeruju}i da }e se osu{iti blato i da}e mu dovesti vola. Taj ~ovjek preno}i tu, ali mu dosadi~ekanje i dodija samo}a, pa ostavi vola, uputi se za svojimdrugom i kad ga sti`e, najprije mu javi da je [etreba uginuo,a zatim mu re~e:- Kada ~ovjeku budu dani odbrojani i pribli`i mu se smrtni~as, ne}e mu ni{ta pomo}i ako se ne znam koliko ~uvaosmrti. [tovi{e, njegova opreznost i nastojanje da se sa~uvamogu da budnu kobni po njega.Pri~a se da je nekakav ~ovjek i{ao predjelom u kome su`ivjele opasne zvijeri. Taj je ~ovjek znao da je taj kraj neprohodani opasan. Usput ga presrete jedan najlju}i i najopasnijivuk. Kada taj ~ovjek vidje vuka kako ide prema njemu, prepadese, pa pogleda desno i lijevo ne bi li na{ao kakav zaklon,ali ne vidje ni{ta drugo nego nekakvo selo iza rijeke, pa `urnopo|e prema njemu. Do{av{i do rijeke, vidje da na njoj nemamosta. Iz straha da ga vuk, koji samo {to ga nije stigao, nerastrgne, on sko~i u vodu. Nije umio plivati, i udavio bi se daga ne ugleda{e i ne spaso{e stanovnici onog sela u posljednjem~asu. Na{av{i se me|u seljacima i ne strahuju}i vi{e odvuka, pribra se, i tada opazi na obali rijeke osamljenu ku}u pau sebi re~e:- U}i }u u onu ku}u i u njoj }u se odmoriti.Kada u|e u tu ku}u, zate~e nekoliko razbojnika koji sudijelili imovinu nekog trgovca koga su presreli na putu i oplja~kali,pa ho}e da ga ubiju. ^im to onaj ~ovjek vidje, pobojase za sebe pa se vrati u selo. U `elji da se odmori od pretrpljenogstraha i umora, nasloni se le|ima na jedan seoski zidkoji se iznenada na njega sru{i i tu na|e smrt.- Istinu govori{, i ja sam za to ~uo - odgovori mu star~evsin.Onaj vo’ zvani [etreba izvu~e se nekako poslije iz gliba ipo|e. Zaustavi se najzad na jednoj livadi bogatoj pa{om i vodom.Tu se, `ive}i spokojno, utovio, pa stade rikati. U blizinite livade nalazila se gusta {uma u kojoj je boravio ogromanlav, car toga kraja. S lavom bijahu mnoge zvijeri: vukovi,{akali, lisice, leopardi i panteri. Ovaj je lav bio na svoju ruku,nije slu{ao mi{ljenja ni jednog od svojih drugova. Kad je on~uo riku, jako se prepade jer nikada ranije nije ~uo takav glasniti je kad vidio vola. Ovaj lav je bio nepokretan, nije nikudai{ao, niti je ma {ta poduzimao, a za hranu mu se svakog danabrinula njegova vojska. Me|u zvijerima, koje su `ivjele slavom, bila su i dva {akala. Jednom je bilo ime Kelila, a drugomDimna. Ti su {akali bili o{troumni, u~eni i lijepo odgojeni.Jednoga dana upita Dimna svoga brata Kelilu:- Brate, za{to se lav nikuda ne kre}e, za{to nikuda ne ide,niti i{ta poduzima?- [to se tebe ti~e, i za{to se za to raspituje{? - odgovorimu - Mi smo pred kapijom svoga cara, zato i radimo ono {toje njemu drago i ne ~inimo ono {to ne voli; Mi ne spadamou one ugledne koji mogu s carevima da razgovaraju i da onjihovim poslovima vode brigu. Jezik za zube, jer znaj da }esvakoga ko se usudi da govori i radi ono {to mu ne prili~i sna-}i neprilika sli~na onoj koju je priredio stolar majmunu.- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.- Pri~aju da je jedan majmun gledaostolara kako pili dasku na kojoj je sjedio.Kad god bi pilom razrezao jedanlakat daske, umetnuo bi udasku klin. Majmunu se tosvidje pa ostade da i daljegleda stolara. Stolar poslije odenekuda nekim svojim poslom, amajmun se popne nadasku i po~ne daBEHAR <strong>97</strong>9