behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

BO[NJA^KE PRI^Eposljednja, prozebla smokva zelenka, i pa{}e prva slana naba{te usnule.Na{ grad, veli~anstven i stara~ki miran, pro{arao se sazrelimdrve}em, a ~ar{ija `ivnula, pa nekako bradata i vesela,smije se i zagori. Rijeka Runa, tiha i smirena, kao poslijeporoda, svileno {umi pod Starom }uprijom i, umiljavaju}ise oko kamenja, odnosi sa sobom tihe i duboke sjenejablanova. Sve je tako pitomo i dobrostivo, kao da nekiblagorodni opro{taj lebdi nad cijelim gradom. A u staklenimi dubokim no}ima, ne smiju se zvijezde vi{e onakou`agreno kao ljetos; one samo kao mrtvi dragulji tonu ubistro i hladno plavetnilo. Biber ne ide I{i vi{e sa snagomzaljubljenog jablana u sebi; on tiho, kao da se prikrada,prolazi kroz mahalske sokake. I u I{u u{la neka `alostivaslutnja, neka pla{ljivost divokoze, pa samo gleda u Bibera ine smije da ga zapita, da mu ka`e ne{to tako va`no, takosudbonosno. Biberova milovanja nekako hladna, prijateljska,a nju prose negdje daleko, ~ak tamo u Bosnu, za nekoghad`iju s bradom i `utim sarukom. I{i se ~inilo kao da je{alju negdje na drugi svijet, kao da joj zakopavaju njezinu`ivu mladost.- Bibere, do{li su neki trgovci iz Bosne - {ap}e I{a iboja`ljivo se izvija iz njegova zagrljaja, a srce joj se hladi.- Pa?- Prose me.Biber te{ko za}uta. Kao da neka nepomi~na ~ama padena nj, kao da se rodi mrak u njemu. I{a se boja`ljivo priviuza nj.- Bibere, ja se bojim te Bosne, strah me od tog nepoznatoghad`ije. Ko zna ko je i kakav je on. Bibere, slatki Bibere,ne daj me! - {apu}e I{a mole}ivo i bespomo}no.Ona je poznavala Bibera. Poznavala je sve djevojkekoje je on obljubio, pa ih ostavio stra{nim i bradatimhad`ijama. Biber je }utao, kao da oslu{kuje ne{to, postajenemiran, i I{a je vidjela kako mu je zadrhtala donjausnica i mi{ica savijena oko nje.- Bibere!- [uti!I Biber se borio sa sobom, a ona je strepjela kao {ibljika.Naposljetku on re~e tiho drhtavim glasom:- I{a, ne polazi za mene! I taj bradati had`ija, bolji je odbekrije Bibera. Ne}e{ biti sretna ako po|e{ za me. Mnoge}e{ no}i proplakati ~ekaju}i me sama u konaku. Jer ja nemogu, ne mogu, I{a, da se rastavim sa svojim moma~kim`ivotom. Kasno je vi{e. Ne mogu. Biber opet te{ko za{uti.I{a je prigu{eno jecala. Pla~ je tresao i razdirao. Njega jedavila u grlu opora i gorka guka, pa ne mo`e du`e da podnese,nenadano podi`e I{u, ste`e je sna`no, poljubi je,presko~i preko ograde i ponese na srcu jo{ jedan dert vi{e,ponese u `ivot jo{ jedan bol da ga lije~i pjesmom i samovanjem.I{a ispru`i ruke za njim, kao {to ih je ispru`ala ljetosza njegovom pjesmom, ispru`i ih, ali bez onog ljeto{njeg`ara, ispru`i ih s krikom u slomljenoj du{i.A kroz nekoliko dana, had`ijska se brada bla`eno otegnui iskesi kroz prozor kupea tre}e klase. Duboko povijenau fered`u, sjedjela je uza nj jedna `ena, pokupljena, bezglasa i `ivota, kao pokajnica. U isto vrijeme Biber je sa svojimba{tovanom Fazlom ispijao ljutu u mehani [tefe[vabice. Ne{to razvaljeno i bez dizgina zijalo je u njemu,srljalo o~ajni~ki, ludo, pa se topilo u dumanu ljute, u pjesmi,i orgijalo u defu Sofke Ciganke.- Dragi Fazla, ispili smo sve slasti ljeta. Zaboravlja-}emo ih zimus po mehanama i ~eka}emo novo, jo{ sla|ei veselije ljeto.- Amin! Dabogda! - odgovara Fazla, i oni se kucajudrugarski.A ne{to sve raste kao bujica oko njih, pa po~e da navaljuje,da vri{ti. A Biber izvi glas, i sve osta duboko, dubokopod njim i zanijemi.I Biber, stari sevdalija, polako, klecava hoda, uputi sepreko [etali{ta put Zahuma, nose}i u sebi neki ~emer`ivota i bol za minulim ljetom. Jo{ jedan dert vi{e, jo{ jednai jo{ stotine ~a{a i dertova, a oko samohrane Biberove ku}epjeva jesenji vjetar pjesmu besku}nika, pjesmu samohranih.Svejedno ima ne{to u toj pjesmi {to ne mogu da nadoknadeni najvi{a blaga u `ivotu; ima ne{to {to niko nemo`e da shvati u mahali. To je cio jedan svijet koji Bibernosi u sebi, svijet od slatkog ~emera i `albe za `ivotom.Viju samohrani vjetrovi oko Biberovih praznih konaka,vuku se dani puni ki{a i prozeble magle. Ba{tovan Fazla idetromo kao da nosi trista nevidljivih tereta na sebi i ne znagdje bi sa praznim rukama; zato se i prihva}a tako ~esto za~a{icu kod [tefice [vabice. Pobijeljeli i vrhovi golih planina;mraz stegao na{ grad da srce puca, a iz Biberova od`akaraznosi bura dim kao na jagmu. Zima, topla i intimna pjesma{arolikih nada, prikrila je cio grad. Sva se mlada srcazagrijavaju pjesmom po sijelima i po niskim kafanama,samo Biber samuje u svojoj velikoj sobi, uz plamsanje vatreu starinskom, {irokom od`aku i, uz tiho i bolno cilikanjemekane {argije, pjeva:Sadih almu nasred at-mjedana...I Biber se zanosi u tople ljetne no}i, ~uje `ubor vode,osje}a {um li{}a i I{in glas, drhtav, podatan. I nenadano sesneveseli, spusti tamburu pored sebe, dugo gleda u plamsanjevatre, u tinjanje `ara, pa u mrtav pepeo. A kroz san,kroz neke daleke konake, vidi on kako se nad I{om, blijedomi uplakanom, kezi nekakva jare}a brada, cereka se,kmeke}e i trza ga iza sna. To negdje napolju, lupa nepritvorenkanat i bura zvi`di u drve}u.BEHAR 9791