behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

ARAPSKE PRI^E- Ne}u te, Allaha mi, vi{e ni pogledati! Poslije toga, ljudise razi|o{e kud-koji, a Zumruta se povu~e u dvor otpustiv{isvu poslugu.Kad nastupi tre}i mjesec, sluge kao i obi~no odo{e namejdan, pa postavi{e sofre i na njih jela, a telal pozva ljudena gozbu. Ljudi se brzo skupi{e i posjeda{e za sofre, aZumruta sjede na prijesto, posmatraju}i ih kako jedu.Za~udi se kad vidje da je mjesto za sofrom, gdje se nalazionaj sahan sa pilavom, prazno, ali se na to ne osvrnu, jer jojsvrati pa`nju jedan ~ovjek koji je upravo ulazio na kapijumejdana. Kako u|e onaj ~ovjek, osvrnu se nekoliko puta, pasjede ba{ na ono mjesto gdje bija{e sahan sa pilavom.Zumruta ga pogleda malo bolje i prepoznade u njemu onogprokletog nevjernika, koji sebi bija{e nadio ime Re{idud-din,pa re~e u sebi:- E, ba{ su ove moje sofre prava zamka za nevjernike.A evo za{to je starac Re{idud-din do{ao u ovaj grad: Kadse ono prokleti Re{idud-din vratio s puta, uku}ani mu kaza{eda je nestalo Zumrute i torbe s dukatima. Ta vijest tolikoporazi i razljuti starog Re{idud-dina da u ljutnji .po~e cijepatiodijelo na sebi, udarati se po licu i ~upati bradu. Kad se malopribra i do|e k sebi, on pozva brata Bersuma i naredi mu dapo|e po svijetu i potra`i Zumrutu. Brat ga poslu{a i krenu usvijet, ali otada od njega vi{e ne bi ni traga ni glasa. Obuzetslutnjom da mu se bratu nije {to dogodilo, stari Re{idud-dinjednog dana krenu u svijet da potra`i i brata, i tako ga sudbinananese ba{ prvog dana u mjesecu u grad u komeZumruta bija{e sultan. Kad u|e u grad, pade mu u o~i da unjemu nema ljudi i da su svi du}ani pozatvarani, pa upitaneke `ene koje bijahu na pend`erima, za{to je grad takopust. @ene ga izvijesti{e da sultan svakog prvog u mjesecuprire|uje gozbu, eno, na onom mejdanu, i da sve ljude pozivana nju. Niko ne smije izostati. Starac Re{idud-din odmahpo|e na mejdan i tamo zate~e mnogo ljudi koji se tiskahuoko sofri. Po{to ne na|e drugog mjesta za trpezom, on sjedeza sofru gdje bija{e onaj sahan sa pilavom. Kad htjede dauzme pilava, Zumruta pozva svoje vojnike i re~e im:- Dovedite mi onog {to sjedi pokraj onog sahana pilava!Vojnici br`e-bolje {~epaju Re{idud-dina i dovedu predZumrutu.- Reci mi kako ti je ime, ~ime se bavi{ i zbog ~ega sido{ao u na{ grad? - upita ga Zumruta.- O care nad carevima - odgovori joj starac - ime mi jeRustem, a zanimanja nemam, jer sam siroma{an dervi{.- Donesite mi onu dasku sa pijeskom i onaj bakrenikalem! - re~e Zumruta svojim slugama.Kad joj doneso{e dasku i kalem, po~e da ne{to {ara popijesku, a onda di`e glavu i re~e starcu Re{idud-dinu:- Pseto jedno, kako smije{ lagati carevima? Tebi je imeRe{idud-din, a zanimanje ti je - otmica muslimanskih djevojaka.Ti se preru{io u muslimana, a u stvari si nevjernik.Govori istinu, ina~e ti ode glava sa ramena!Re{idud-din po~e zamuckivati, pa onda nemade kud,nego re~e:- Istinu si rekao, o, care nad carevima!Zumruta naredi vojnicima da ga povale i da mu i pojednom i drugom tabanu udare po stotinu batina, a potijelu hiljadu, pa da mu onda oderu ko`u i napune jepljevom.- Kad to u~inite - re~e im Zumruta - iskopajte jamuizvan grada i tu ga spalite, a jamu zatrpajte sme}em ine~isti.Vojnici u~ini{e sve onako kako im ona naredi, a ljudi sveto posmatrahu sjede}i za soframa i ~ekaju}i kad }e im Zumrutadati znak da po~nu jesti. Poslije jela ljudi napusti{emejdan, a Zumruta po|e u svoj dvor zahvaljuju}i Tvorcuneba i zemlje {to joj je pomogao da se osveti zlim napasnicima.Ulaze}i u dvor, ona izgovori ove stihove:Vladali su oni nekad i dugo su silni bili,ali sada k’o mjehuri oni su se ispraznili.Da pravedni oni bjehu, pravedni bi i mi bili,al, pre|o{e svaku mjeru, pa ih sudba sad ucvili.Sa jezika moga, evo, ove rije~i sada teku:"[to tra`iste, to ste na{li, ne di`ite sada dreku!"Kad izgovori stihove, Zumruti pade na um njen gospodarAli [ar, pa po~e plakati i suze roniti, ali ubrzo do|ek sebi i pomisli:- Mo`da }e mi Allah, koji mi je pomogao da se osvetimsvojim du{manima, vratiti mog voljenog Ali [ara, jeron mo`e {ta god ho}e. On je milostiv prema svojim robovimai poznate su mu sve njihove brige i patnje!Predaju}i se potpuno sudbini i vjeruju}i da svakipo~etak mora imati i svoj kraj, Zumruta se sjeti ovih stihova,pa ih izgovori:Ne brini ti, prijatelju dragi,sve su niti u ruci Allaha.Do}’ ti ne}e {to su|eno nije,a su|eno mimoi}’ te ne}e!Ili:Dan za danom smjenjuje se,brigu brinut’ nemoj nikad.Pa i onom {to je te{ko,~as utjehe do|e nekad;ili:Blag ti budi kad te srd`ba skoli,i izdr`ljiv u nevolji ljutoj.U no}ima punim svakih ~uda,vrijeme te~e, Allah znade kuda;BEHAR 9757