behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

BO[NJA^KE PRI^EBo{nja~ke pri~e *Edhem Mulabdi}BAJRAMGluho je doba. U dolinici, gdje su se stisnulevaro{ke ku}ice, bila gusta tama pabi rekao gledaju}i ozgor s vite Hridineda tu u toj mra~noj jami nema ni `ivastvora. Ali za|i samo kroz tu gustu no},izme|’ onih starih ku}a {to im {iljke samo prama nebuvidi{, osluhuje{, ~uje{ kretnje, po koju rije~, `amor, {kripuvrata, - sve je budno. No} ti sad nije tako nijema, tamanije vi{e tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajinstveni~ar, - za koji ~as svi}e Bajram. U svakoj ku}i vidi{slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu iza|ena Bajram da se u ~istu odijelu klanja namaz. Jo{ od zoreni znaka a na vitoj se munari za~uje mujezinov tanahniglas, zau~i salavat. U to se doba prenula i mlada `ena usvojoj skromnoj sobici gdje jo{ nije bilo svjetla. Prenuo jumujezinov glas. Prva joj misao bija{e Bajram, no odmahza tom ona tuga s kojom je provela na stotine no}i. Svakse raduje, svak se gizda, `ena sprema mu`a, mati sina,sestra brata, a ona... ah, gdje je njezin vojno, u askeru,daleko u svijet zanio kosti svoje, a more biti da je do sadi u zemlji... I ona pokri lice rukama, onako proplaka, kakoje svaku no} s pla~em legla i ustala. Najedanput sko~i,upali svjetlo i baci se do svog sin~i}a koji je slatko spavao.Mali}u bilo tek {est godina, jedro dijete ko jabu~ica.* Bo{nja~ke pri~e su nedjeljivi dio bosanskohercegova~kog knji`evnog korpusa.- Arife, sine moj! - po~e ga buditi. - Ustani, eno salavat,Bajram! Ustani!Mali} progleda. Protrlja o~i, a kad razabra rije~imaj~ine, veseo sko~i.- Zar Bajram, mati? - u ~udu }e ono, pa pole}e k prozoru.Ali napolju bila jo{ tama.- Eno, ~uje{ salavat! - veli mu ona. - Hajde umij se pa}e ti mati lijepo obu}i nove haljine, pa }e{ onda u d`amiju.Mali bio veseo, nije znao {ta }e prije. A mati doskoraizvadila ~itav sve`anj haljina, umila ga i po~ela obla~iti:nova i ~ista rubenina, pa onda nove ~ak{irice, pa onda{amalad`e, anterija, ~ohali fermen, pas, fesi} med`idija,pa ~arapice i nove firale, a sve novo, sve kroja ko zavelikoga. Mali se sve posmjehivao gledaju}i to novo odijelo,pa bi istom ubrzao:- Je l’ de, mati, da su moje ~ak{ire bolje neg’ u MuhamedaDevlet-hanumina?- Uh, tvoje su najbolje! - odvra}ala mu ona, a glas jojdrhtao.Sirota zaklonila lice od svjetla da joj mali} ne vidisuza. Obla~ila ga, sobom mu sapela i najmanju kop~icu,a kad ga sasvim opremi i on ustade, pred njom bija{eprava slika njezina dragog, nepre`aljenog mu`a. Salavatse na munari svr{io i za~uo sabah; napolju je svitalo.Mati se zagledala u sina, zagrlila ga i pokapala suzama.- Du{o moja! - veli ona. - [to }e{ nam u d`amiji za-BEHAR 9779