NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eniti ikome iz njegove vojske. Ja samo mislim da je lava nekonatutkao protiv mene, da me neko kod njega oblagao i da jeon sada u velikoj nedoumici. S lavom se dru`e nevaljalci, i onse ve} uvjerio da oni la`u i da nije istina ono {to je od njih odrugima ~uo. Dru`enje sa nevaljalima ~esto natjera onoga kojise s njima dru`i da misli ru`no o ~estitima i da zbog togagrije{i, kao {to je pogrije{ila i patka. Vele da je jedna patkaugledala otsjaj zvijezde u vodi, pa pomislila da je to riba. Trudilase da je ulovi, ali poslije nekoliko uzaludnih poku{ajauvjerila se da je to varka, pa je od toga odustala. Sutradan jestvarno ugledala ribu i pomislila da je to isto ono {to je ju~evidjela, pa nije ni poku{ala da je ulovi. Ako lav bude povjerovaou la` koja se protiv mene iznosi, onda }e se i menidogoditi ono {to se dogodilo drugima. Ali ako nije nalaganona me, a lav ipak `eli da mi bez razloga u~ini zlo, onda je tozaista vrlo ~udno. Davno je re~eno: "^udno je to da ~ovjeknastoji da ga njegov drug zavoli, pa ne uspije u tome, ali jo{je ~udnije ako ga umjesto toga drug zamrzi". Ako se nekoopravdano ljuti, on se mo`e i odljutiti i oprostiti onome nakoga se ljutio, jer ako je srd`ba ne~im prouzrokovana, njemo`e nestati nestankom samog uzroka. Ali ako se neko ljutibez razloga, onda nema nade da }e oprostiti. Ja sam, eto, razmi{ljaoi ne vidim da izme|u mene i lava postoji i{ta {to binas moglo zavaditi. @ivota mi moga, niko nije u stanju, akose dugo dru`i s prijateljem, da bude uvijek oprezan i prisebani da ne u~ini ne{to {to nije po volji njegovu prijatelju. Samo}e pametan i vjeran ~ovjek, kada njegov drug ne{to pogrije{i,promisliti o toj njegovoj gre{ci, i utvrditi kolika je, bilo da jeu~injena hotimi~no ili nehotice. On }e tako|er razmisliti i otome da li ga ne}e poklopiti kakva bijeda ako oprosti svomeprijatelju. Ali kad se uvjeri da ne}e, on }e mu oprostiti kad godbude mogao. Ako lav misli da sam {togod skrivio, ja te krivicenisam svjestan. Ali mi se ~ini da je lav mogao o menidonijeti pogre{an sud da sam drzak i neposlu{an zato {to namse ponekad nisu mi{ljenja podudarala. Ja smatram da u tomenema nikakva grijeha {to sam se ponekad, i to vrlo rijetko, suprotstavljaonjegovu mi{ljenju ako je ono bilo upereno protivzdravog razuma i svega onoga {to je dobro i korisno. Tonisam nikada ~inio pred glavarima njegove vojske i njegovimprijateljima, nego sam uvijek s njim nasamo govorio, i to{ap}u}i, kako obi~no govore oni koji imaju strahopo{tovanjeprema nekome. Ja znam da se jo{ vi{e zapetlja i uvali u jo{ve}u nepriliku svaki onaj koji sili svoje prijatelje da se uvijeksla`u s njegovim mi{ljenjem, koji, kad je bolestan, tra`i odljekara ustupke i koji prisiljava pravnike da tuma~e zakon kakonjemu godi. Ako se lav ne ljuti na me zbog ovog {to tirekoh, onda je, mo`da, po srijedi carev bijes. A drugovati scarem veoma je opasno, makar to dru`enje s njim bilo iskreno,prijateljski i u ljubavi. Ako ni to nije, onda ja samo mogu stradatizbog svojih vrlina. A ako nije ni jedno ni drugo, onda jepo srijedi neminovna sudbina. Sudbina }e lavu oduzeti snagui `estinu i otjera}e ga u grob. Ona ponekad omogu}uje ~ak inejakom ~ovjeku da uzja{e na razbje{njelog slona, ona zmijiotrovnici odre|uje ko }e joj i{~upati otrovni zub i s njom seposlije toga igrati, ona od nemo}nog stvara odlu~nog ~ovjeka,ona zbunjuje o{troumnog, olak{ava `ivot bijednom, bodrikukavicu, a od junaka, kada ga baci u te`ak polo`aj, stvorikukavicu.- Ono {to ti lav `eli da u~ini nije ni zbog nagovaranjanevaljalaca, ni zbog bijesa njegova, ili ne~eg drugog, nego jeto u stvari vjerolomstvo i pokvarenost careva. On je gre{nik,nevjera i izdajnik, slatka je hrana koju daje, ali ona na krajukrajeva postaje smrtonosan otrov - odgovori mu Dimna.- Osjetio sam ja slast lavove hrane ~im sam je okusio - re~evo’ - ali koja mi je korist kad sam ve} pri kraju - smrt mi je zavratom. Da je sre}e ja i ne bih bio kod lava, jer se on hranimesom, a ja pasem travu. Ja sam u ovom }orsokaku sli~anp~eli koja u|e u cvijet lokvanja da u`iva u njegovoj slasti imirisu. To u`ivanje nju zadr`i u cvijetu i kada se spusti no}cvijet se sklopi, a ona tako u njemu zatvorena vrte}i se ugine.Ko na ovom svijetu tra`i hljeba nad poga~om ne boje}i se {taga sve mo`e zbog toga sna}i, sli~an je muhi kojoj nijedovoljno drve}e i cvije}e, nego tra`i smolu koja curi iz slonovauha, pa je slon udari uhom i usmrti. Onaj koji poklanjasvoju ljubav i iskrenost nezahvalnome, sli~an je onom koji sijepo neobra|enoj zemlji. Ko daje savjet uobra`enom, sli~an jeonome koji gluhu {ap}e, a }oravu namiguje.- Pro|i se takvih rije~i i na|i na~ina da se spasi{! - re~e Dimnavolu.- Ama kako }u se spasti, kad lav ho}e da me pojede? Pazar mi nisi rekao {to lav smjera i kakva mu je }ud. Ta, ja znamda me njegovi drugovi mogu uni{titi spletkarenjem i la`ima,makar mi lav `elio i dobro. Kada se spletkari udru`e protivnevinog, oni ga brzo mogu unesre}iti makar bili i slabi, a onjak, isto kao {to su vuk, gavran i {akal upropastili kamilu, kadasu se, u `elji da je prevare i izdaju, udru`ili protiv nje.- A kako je to bilo? - upita ga Dimna.- Pri~aju da je `ivio jedan lav u nekoj {umi, a ta je {umabila blizu puta. Taj je lav imao tri druga: vuka, gavrana i{akala. Jednoga dana pro|o{e tim putem pastiri s kamilama.Jedna kamila izostade od ostalih, u|e u tu {umu i na|e sepred lavom.- Otkuda dolazi{? - upita lav.- Iz toga i toga mjesta - odgovori mu kamila.- [to tra`i{ ovdje? - upita je lav.- Tra`im ono {to mi ti naredi{, care - odgovori mu kamila.- Osta}e{ kod nas, `ivot }e ti biti osiguran, `ivje}e{ u izobiljui ima}e{ ovdje bogatu pa{u - re~e joj lav.Tako kamila pro`ivje s lavom du`e vremena. Jednoga danalav po|e da {togod ulovi, pa usput srete ogromnog slonas kojim se stra{no pokla. Lav jedva uma~e izmoren i sav uranama, krv se s njega cijedila, jer ga je slon izgrebao svojimkljovama. Kada sti`e doma, pade, ne mogav{i ni da makne smjesta, a kamoli da i{ta lovi. Nekoliko dana vuk, gavran i {akal18 BEHAR <strong>97</strong>
INDIJSKE PRI^Ene imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je ostajaloiza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav toprimijeti, pa im re~e:- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete.- Ama, lako je za nas, nego nam je `ao {to cara takvoggledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa dase on okrijepi!- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po-|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u timlovom nahraniti i sebe i vas!Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se ustranui posavjetova{e izme|u sebe.- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{eoni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {tomi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede ida i nas nahrani njenim mesom!- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je onkamili obezbijedio `ivot i dao joj ~asnu rije~.- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana.- Mo`e loviti samo onaj koji mo`e da vidi i da se kre}e -odgovori mu gavran - a mi se ne mo`emo ni maknuti s mjestaniti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mismo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama sla`e, mi}emo mu re}i.- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav.- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, u`iva, a od njenikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno.^im lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu:- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti mo`e{ tako budalastoda govori{ i koliko si daleko od vjernostii samilosti! Nisi se smio drznuti ida mi rekne{ te rije~i kada zna{ dasam kamili zajam~io `ivot i dao jojtvrdu rije~. Zar ti nije poznato danema ni{ta plemenitije negoza{tititi onoga koji se boji, i ne dopustitida mu ko prolije krv. Ja samkamili zajam~io `ivot i ne}u jojnevjeru u~initi!- Dobro, ja znam {to car ho}eda ka`e - odgovori mu gavran - alicar sigurno zna da jedan ~ovjekmo`e iskupiti ~itavu porodicu, porodicapleme, pleme ~itav grad, a gra-|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba niprstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za carai za nas biti spas.Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih drugovai re~e im:- Ja sam lavu predlo`io da zakolje kamilu. Mi }emo skamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.Pravi}emo se kao da ga `alimo da bismo tobo`e pokazalikoliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova`ivota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da gapojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}epristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bicaru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.- Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mitreba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo{to `ivimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e pre`ivjeti.Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene carpojede, ja na to pristajem drage volje.- ^uti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni nazub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.- Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! -re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.- Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan -do~eka{e sada vuk i gavran.- Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car menepojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:- Ljekari su davno rekli: "Ko tra`i s lu~em belaja, nekasamo jede vu~jeg mesa!"Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }egavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebeponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spastinesre}e i ostati lavu u volji.- Ako car mene zakolje - re~e kamila - mo`e se najesti imojom krvlju `e| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavljivo,unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojimdrugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.- Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona{ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda nanju sko~i{e i rastrga{e je.- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo’ Dimni- da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa-~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e dame unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ijenego {to oni misle. To mi ne}e niti mo`e i{takoristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj carkoji je ljudima pravedan". Da je lav premameni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujicerije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzoistisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da jevoda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako iBEHAR <strong>97</strong>19