behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

INDIJSKE PRI^Ene imado{e {to da jedu, jer su se oni hranili onim {to je ostajaloiza lava. Zato oni stra{no izgladnje{e i omr{a{e. Lav toprimijeti, pa im re~e:- Napatili ste se mnogo, treba da ne{to jedete.- Ama, lako je za nas, nego nam je `ao {to cara takvoggledamo. E, da nam je da caru na|emo {togod za jelo, pa dase on okrijepi!- Ja ne sumnjam u va{u iskrenost - odgovori im lav. - Po-|ite na razne strane, mo`da }ete {togod uloviti, pa }u timlovom nahraniti i sebe i vas!Onda vuk, gavran i {akal izi|o{e od lava, povuko{e se ustranui posavjetova{e izme|u sebe.- Ama {to }e nam ona tamo {to se hrani travom? - reko{eoni. - Ta, me|u nama nema ni{ta zajedni~ko. Ona ne misli {tomi mislimo. Hajde da nekako nagovorimo lava da je pojede ida i nas nahrani njenim mesom!- To ne smijemo ni pomenuti lavu - re~e {akal - jer je onkamili obezbijedio `ivot i dao joj ~asnu rije~.- Ja }u to urediti s lavom - re~e gavran i uputi se lavu.- Da li si {to ulovio? - upita lav, ~im ugleda gavrana.- Mo`e loviti samo onaj koji mo`e da vidi i da se kre}e -odgovori mu gavran - a mi se ne mo`emo ni maknuti s mjestaniti {to vidjeti, jer nam se navuklo na o~i od gladi. Ali mismo ne{to smislili i zaklju~ili, ako se i car s nama sla`e, mi}emo mu re}i.- Deder, da vidim {ta je - re~e mu lav.- Pogledaj onu kamilu, care! Jede travu, u`iva, a od njenikakve koristi nemamo. Ni{ta ne radi {to bi bilo korisno.^im lav to ~u, veoma se rasrdi i viknu:- Ala si ti na pogre{nom putu, kako ti mo`e{ tako budalastoda govori{ i koliko si daleko od vjernostii samilosti! Nisi se smio drznuti ida mi rekne{ te rije~i kada zna{ dasam kamili zajam~io `ivot i dao jojtvrdu rije~. Zar ti nije poznato danema ni{ta plemenitije negoza{tititi onoga koji se boji, i ne dopustitida mu ko prolije krv. Ja samkamili zajam~io `ivot i ne}u jojnevjeru u~initi!- Dobro, ja znam {to car ho}eda ka`e - odgovori mu gavran - alicar sigurno zna da jedan ~ovjekmo`e iskupiti ~itavu porodicu, porodicapleme, pleme ~itav grad, a gra-|ani svog cara. Cara je sna{la nevolja, ali ja}u na}i na~in da sve uredim, a car ne treba niprstom da makne, niti da i{ta nare|uje. Sve}emo mi to smi{ljeno izvesti, i to }e i za carai za nas biti spas.Lav za{uti i gavranu ni{ta ne odgovori.Kada se gavran uvjeri da je lav pristao, do|e dvojici svojih drugovai re~e im:- Ja sam lavu predlo`io da zakolje kamilu. Mi }emo skamilom do}i kod lava i razgovara}emo o njegovoj nevolji.Pravi}emo se kao da ga `alimo da bismo tobo`e pokazalikoliko se o njemu brinemo i koliko nam je stalo do njegova`ivota. Svaki }e od nas po redu sebe ponuditi lavu da gapojede, i kad jedan od nas to bude ~inio, druga dvojica ne}epristajati na to, govori}e da to nema nikakva smisla, i da bicaru {kodilo ako bi nekog od nas pojeo. Ako tako postupimo,svi }emo se spasti i lavu }emo biti u volji.Kako reko{e, tako i postupi{e i brzo se na|o{e kod lava.- Care, ti treba da se okrijepi{ - prvi re~e gavran. - Svi mitreba da se `rtvujemo za te, jer samo tebi ima da zahvalimo{to `ivimo. Ako ti umre{, ni jedan te od nas ne}e pre`ivjeti.Zato vi{e nikakva dobra ne}emo vidjeti. Evo, neka mene carpojede, ja na to pristajem drage volje.- ^uti, {ta bi caru koristilo da te pojede, nisi ti njemu ni nazub da natakne, zagraja{e vuk i {akal.- Evo, neka mene car pojede! Rado ja pristajem na to! -re~e onda {akal. - Ja mislim da }e se najesti.- Ama, kako }e car tebe jesti kad si smrdljiv i pogan -do~eka{e sada vuk i gavran.- Evo, ja, vala, nisam ni smrdljiv ni pogan, neka car menepojede, pristajem drage volje - re~e onda vuk.Gavran i {akal mu upado{e u rije~ i reko{e:- Ljekari su davno rekli: "Ko tra`i s lu~em belaja, nekasamo jede vu~jeg mesa!"Najzad do|e red i na kamilu. Ona je vjerovala da }egavran, {akal i vuk i za nju na}i kakav izgovor kad bude sebeponudila lavu da je pojede i mislila je da }e se tako spastinesre}e i ostati lavu u volji.- Ako car mene zakolje - re~e kamila - mo`e se najesti imojom krvlju `e| ugasiti. Moje je meso lijepo i lako probavljivo,unutrica mi je ~ista. Pa, neka me car zajedno sa svojimdrugovima i slugama pojede! Ja na to rado pristajem.- Pravo veli kamila. Ta, ona je plemenita i zna ona{ta govori! - povika{e vuk, gavran i {akal, pa onda nanju sko~i{e i rastrga{e je.- Ja ti navedoh ovaj primjer - re~e vo’ Dimni- da zna{ da se ne}u mo}i da odbranim i sa-~uvam od lavovih drugova ako oni odlu~e dame unesre}e, makar lav o meni mislio druk~ijenego {to oni misle. To mi ne}e niti mo`e i{takoristiti. Davno je re~eno: "Najbolji je onaj carkoji je ljudima pravedan". Da je lav premameni i naklonjen, ipak bi se pod uticajem bujicerije~i izmijenio, jer rije~i, kad ih je mnogo, brzoistisnu iz srca nje`nost i blagost. Zar ne zna{ da jevoda kao i ljudski govor i da je kamen tvr|i od~ovjeka. Pa kao {to rije~i djeluju na ~ovjeka tako iBEHAR 9719