behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

PERZIJSKE PRI^Eda on tra`i od njega prevozninu za jednu osobu, a da gase ne ti~e {to on ima snagu koliko desetorica drugih. Mladi}asu te rije~i uvrijedile, pa odlu~i da se la|aru osveti.Kako je la|a ve} bila krenula, zovne on la|ara i ponudimu sa sebe odijelo u ime prevoznine. A la|ar se na tu ponudupolakomi i vrati la|u. ^im se mladi} do~epa la|arevebrade i jake, privu~e ga sebi i stane nemilo tu}i. Njegovidrugovi iz la|e prisko~e u pomo}, ali ih sti`e istasudbina. Na koncu uvidje{e da }e biti bolje ako se s mladi}emizmire. Da bi tobo`e popravili lo{ postupak premamladi}u padnu mu po nogama i licemjerno mu poljubeglavu i kosu pa ga ukrcaju na la|u i krenu. Putuju}i stigo{edo jednog stupa koji je stajao u vodi kao ostatak nekegr~ke gra|evine. La|ar tada re~e da je na la|i nastaoneki kvar, pa bi trebalo da jedan od putnika, koji je najsr~aniji,najja~i i najsilniji ode do stupa i da tamo dr`i konopod la|e, dok je ostali poprave. A momak, ponosan nasvoju sr~anost, nije vodio ra~una o uvrije|enom protivniku,niti je uzeo u obzir savjet mudrih rije~i, koje ka`u:da nisi siguran od osvete onog koga si jednom uvrijedio,pa makar mu poslije toga i stotinu puta dobro u~inio, jeri strelica iz tijela mo`e izi}i, a nanesena uvreda ostajezauvijek u srcu.^im je mladi} omotao oko sebe konop od la|e i otplivaodo stupa, la|ar presije~e konop i pokrene la|u. Nesretnimladi}, sav razo~aran, patio se i mu~io dan-dva,dok ga tre}i dan ne savlada san i on padne u more. Plivaju}icijeli dan i no} jedva `iv dopre do obale. Po~ne tujesti li{}e s drve}a i korijenje od trave, pa se malo oporavii krene onako nasumce kroz pustinju. Putuju}i takogladan, `edan i iznemogao stigne do jednog bunara. Tuga okru`e nekakvi ljudi i po~nu mu nuditi za novac napitakvode. Kako mladi} nije imao novaca, iskao je vodebesplatno, ali mu ne dado{e. Sad on od njih zatra`i vodesilom, ali ni to nije palilo. On ih nekoliko izmlati, ali gaoni savlada{e, nemilosrdno izlupa{e i rani{e. Htio, nehtio, bolestan i ranjen pridru`i se tada jednoj karavani inastavi put. Jedne no}i pado{e na no}i{te u neko hajdu~ljivomjesto. Mladi} opazi da putnici od straha svestrepe i da su u smrtnom strahu. Tada im on rekne:- Ne treba vam se brinuti. Ja sam onaj koji se mo`esuprotstaviti i pedesetorici.Njemu se tada pridru`e i drugi mladi}i iz karavane, pase ljudi ohrabre i ovesele {to ih imaju u dru{tvu. Dado{emu hrane i vode, a kako je bio jako gladan, uzme samonekoliko zalogaja hrane i nekoliko gutljaja vode pa zaspi.A me|u putnicima karavane bija{e jedan iskusan starackoji je mnogo putovao. I on tada ode zboriti:- Drugovi, ja sam zbog ovog na{eg mladi}a zabrinutvi{e nego zbog opasnosti od razbojnika. Ono se pri~a daje neki Arap imao u{te|enih novaca pa uslijed bojazni odrazbojnika nije smio obno} sam u ku}i spavati. A da biizbjegao samo}u, pozove on jednog prijatelja i s njimeprovede nekoliko no}i. A kad je gost saznao da doma}inima novaca, digne mu ih i pobjegne u svijet. SutradanArapa ugledaju gola i uplakana pa ga zapitaju {to mu je,da mu nije kakav kradljivac pokrao novce. A pokradeniim na to rekne, da ga je pokrao njegov ~uvar. [to viznate, moji prijatelji - nastavi on - da i ovaj mladi} nijejedan od razbojnika koji se varkom me|u nas u{uljao dabi u zgodnoj prilici obavijestio svoju dru`inu? Stoga jasmatram pametnim da mi njega ostavimo, neka spava, ada mi idemo.Putnicima se star~evo mi{ljenje u~ini posve ispravnim,i uhvati ih velik strah od hrva~a. Potovare svoju robu ikrenu dalje, a mladi}a ostave spavaju}i. Probudio se tekkada mu je sunce obasjalo ple}a, podigne glavu i opazida je karavana oti{la. Lutao je, ali nije izna{ao na put, pa`edan i iznemogao i gledaju}i smrti u o~i padne na zemlju.On je tako le`ao, a pojavi se vi{e njega neki carevi},koji se u lovu, tjeraju}i neku zvijerku, bio odvojio odsvoje pratnje. I kad je pomnije pogledao mladi}a, opazida je pristojne vanj{tine, ali u velikoj nevolji, pa ga zapita,odakle je i kako je ovamo dopro. Mladi} mu tadaispripovijeda neke ~asove iz svojih do`ivljaja. Carevi}u sena njega sa`ali, pa mu dade odoru i dosta blaga ipredade ga povjerljivoj osobi koja }e ga otpratiti u njegovzavi~aj. Otac se jako oveselio njegovu dolasku i zahvaljivaoBogu, da je zdrav. Idu}e no}i ispri~a on ocu svojdo`ivljaj prilikom vo`nje na la|i i prijevaru la|arevu,zatim postupak onih seljaka na bunaru i nevjeru putnikau karavani. A otac }e na to sve:- Nisam li ja tebi prilikom polaska rekao da su juna{tvoi sr~anost bez novaca bezvrijedni?- Moj o~e - do~ekat }e sin - dokle god se ne namu~i{,ne treba ti zaimati blaga, dok ne stavi{ u torbu glavu, nemo`e{ pobijediti neprijatelja, a ako ne posije{, ne }e{ovrije}i. Zar ne vidi{ koliko sam donio blaga sa razmjernomalo truda, a sa malo uboda `alaca koliko sam stekaomeda?- U ovome slu~aju - otac }e na kraju - sudbina ti jepomogla i sre}a te pratila, pa ti je upalilo. Na te je nabasaojedan sretnik i smilovao ti se, pa kad je saznao {toti se dogodilo on ti je sve bogato naknadio, samo su takvislu~ajevi rijetki, a izuzetak ne mo`e slu`iti kao pravilo.BEHAR 9741