behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^E[ara. ^im vidje Ali [ara, koji bija{e ~udo od ljepote i nje`ankao jutarnji lahor, ona sve ustrepta i po~e da uzdi{e.- O, telalu, ho}u da me proda{, eno, onom gospodaru,onom {to ima lijepo lice i vitak stas - re~e Zumruta i izgovoriove stihove:Kad ugledah tvoje lice to prekrasno,zaljubih se u te odmah mlada strasno.Da su htjeli da me sa~uvaju jada,divno lice tvoje sakrili bi sada.- Ne}u drugog gospodara osim njega - nastavi Zumruta- jer ima divno lice i medna usta koja lije~e i bolesnog,a ljepotom takvih se ushi}uju i pisci i pjesnici. Evo {tajedan pjesnik o takvima veli:Usta su mu rujno vino, a dah mu je kao mo{us,a osm’jeh, oh, njegov ~arni biser zubi uv’jek krase.Ridvan 2 njega istjer’o je iz d`enneta zbog bojazni,da hurije u d`ennetu on ljepotom ne sablazni.Ljudi njega kore {to je ohol, gord,pa zar mjesec nema veli~anstven hod?Kad ~u stihove, telal se za~udi Zumrutinoj rje~itosti iduhovitosti ali mu njen vlasnik re~e:- Nemoj se ~uditi njenoj ljepoti koja zasjenjuje sunceusred dana, a ni tome {to zna napamet tanane stihove.Ona, osim toga, zna da ~ita i pi{e Kur’an na sedam na~inai poznaje nauke kao naju~eniji ~ovjek. Ima zlatne ruke iveze svilene zavjese i prodaje ih, i na svakoj zavjesi zaradipedeset dukata; zavjesu mo`e da naveze za osam dana.- Sretan li }e biti onaj u ~ijoj ku}i bude, jer je ona pravoblago! - uzviknu telal.- Prodaj je onom koga ona htjedne! - re~e opet vlasniktelalu.Telal ode Ali [aru, pa mu, poljubiv{i ga u ruku, re~e:- Gospodaru moj, kupi ovu robinju, ona je tebe izabrala!Rekav{i to, telal onda izreda Ali [aru sve Zumrutineosobine i sposobnosti i na kraju mu re~e:- Neka ti je sa sre}om i znaj da ti je sami Allah nju namijenio!Ali [ar obori glavu osmjehuju}i se i govore}i u sebi:- Ja nemam {ta da okusim a kamoli da kupujem robinju.Stid me ovih trgovaca da reknem da nemam para.Zumruta vidje da je Ali [ar oborio glavu, pa re~e telalu:- Uzmi me za ruku i odvedi njemu da ga privolim da mekupi, jer, kako sam ve} rekla, `elim da me samo on kupi.Telal je uze za ruku i odvede pred Ali [ara, rekav{i mu:- [ta misli{, gospodaru moj?2 An|eo ~uvar u d`ennetuAli [ar mu ne odgovori ni{ta.- O, moj gospodaru i miljeni~e srca moga, za{to mene}e{ da kupi{? - upita ga onda Zumruta. - Kupi me po{toho}e{, bi}u ti sretna!Ali [ar podi`e glavu pa pogleda Zumrutu i re~e joj:- Zar da te kupim na silu? Skupa si ti za hiljadu dukata.- Gospodaru moj, kupi me za devet stotina! - re~e muZumruta.- Ne! - odgovori joj Ali [ar.- Za osam stotina! - re~e Zumruta.- Ne! - odgovori Ali [ar.Zumruta onda po~e spu{tati cijenu i na kraju re~e Ali[aru:- Za stotinu dukata!- Nemam uza se pune stotine. - odgovori joj Ali [ar.Robinja se nasmija, pa mu re~e:- A koliko ti nedostaje do stotine?- Allaha mi, nemam ti ja ni prebijena gro{a, nego gledajti pa na|i sebi boljeg mu{teriju - re~e joj Ali [ar.Kad se uvjeri da Ali [ar nema ni prebijene pare, Zumrutamu {apnu:- Uzmi me za ruku i povedi u onaj soka~i}, i pravi sekao da tobo`e ho}e{ da me dobro vidi{.Ali [ar poslu{a Zumrutu i odvede je u obli`nji soka~i},a ona mu onda izvadi iz njedara kesu u kojoj bija{e hiljadudukata i dade mu rekav{i mu:- Izbroj devet stotina dukata i daj ih telalu za me, astotinu ostavi, valja}e nam.Ali [ar uradi onako kako mu djevojka re~e: kupi je za devetstotina dukata, koje dade onom telalu, i odvede je svojojku}i. Kad Zumruta vidje da je Ali [arova ku}a prazna i bezprostirke i posu|a, dade mu kesu sa hiljadu dukata i re~e:- Hajde u ~ar{iju i kupi nam za tri stotine dukata }ilimai posu|a!Ali [ar uze pare i po|e u ~ar{iju da kupi {to mu Zumrutare~e. Kad se vrati sa stvarima, Zumruta mu onda re~e daponovo po|e u ~ar{iju i da za tri dukata kupi jela i pi}a. Ali[ar obavi i to.- Hajde sada - re~e mu Zumruta - pa kupi po komad`ute i bijele svile za zavjese i sedam kalema svilenog koncaraznih boja.Ali [ar uradi i to. Zumruta onda prostrije ku}u i upalisvije}e pa sjede da jede i pije sa Ali [arom. Kad se dobronajedo{e i napi{e, njih dvoje onda lego{e u du{ek i provedo{eno} zagrljeni iza zastora. Ta no} bija{e puna milovanja,upravo onako kao {to pjeva jedan pjesnik:46 BEHAR 97