behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^ENe slute}i ni{ta, jahao je Kutub-kan na svome konju iradovao se svemu na {ta bi usput nai{ao. Bje{e topaodan. Kutub-kan se umorio od `ege pa je prilegao u hladupod jedno veliko drvo, da se odmori. Rabab je objesio nagranu, pravo iznad glave. Prilegao i zaspao... a nije bilodaleko od dvorca Adem-kanova. Nekako ba{ u taj ~asAdem-kanov vjerni sluga Bilo iza|e iz ku}e i uputi seprema kanalu pokraj drveta pod kojim je spavao Kutubkan.Pri|e Bilo drvetu, kad ima {to da vidi: neki ~ovjekspava, a o grani mu visi rabab."Oho - pomisli Bilo - da to nije mo`da Kutub-kan?Ala je lijep! A i rabab po svoj prilici nije lo{!” Dotr~a BiloAdem-kanu, pa re~e:- O, veliki Adem-kanu, donosim ti dobru vijest!- Kakvu?- Kutub-kan spava pod drvetom nedaleko odavde.Za~udi se Adem-kan, obraduje se veoma, ali mu pomalobi i krivo: "Zar ba{ sluzi moram dati za `enu ljepoticuNazo? Ta nju su prosili toliki ratnici, slavni po juna{tvui bogatstvu! [to sad?!” Po|e Adem-kan zajednos Bilom onom drvetu. Pogleda, kad u hladu zaista spavamom~e lijepo kao upisano. Zamisli se Adem-kan pa re~e:- Ako je to odista Kutub-kan, onda ga ne treba buditi;na}i }e on i sam put do mojih dvora. Nego hajdemo nazad...A za to vreme Kutub-kan se odmorio, probudio, pa sestane spremati da nastavi put. Sko~i on na konja i za tili~as stigne u neku veliku varo{. Tu Kutub-kan uspori hod.Vidio je da se neka djeca igraju na putu, pa ih upita gdje`ivi Adem-kan, i obe}a novac onome ko mu poka`e put.Djeca se polakome, i uskoro je Kutub-kan stajao predvratnicama dvora Adem-kanova. Prevu~e on preko strunarababa i glasno zapjeva:Da l’ su ovo dvori slavnog Adem-kana?Ako jesu, onda nek preda me si|e!Ako o~i moje vide Adem-kana,srce }e mi zaigrat milije i radije!Adem-kan ~u njegov glas, obraduje se i iza|e u susretdugo o~ekivanom gostu.- Neka ti Allah Uzvi{eni bude u pomo}i, dragi moj goste!Da nisi ti lijepi pjeva~ Kutub-kan, ~ija slava odjekujepo celoj zemlji?Kutub-kan skromno odvrati:- Istina je, ja sam Kutub-kan. A nisi li ti onaj Ademkan,~ija se slava pronijela daleko izvan granica na{edomovine?Osmjehnu se Adem-kan pa pri|e Kutub-kanu i pru`imu ruku.- Ako te je Allah meni poslao, mojoj sre}i nema kraja,o najljep{i me|u pjeva~ima!Pa zajedno u|o{e u ku}u, a sutradan su ve} bili takviprijatelji kao da ih je jedna majka rodila. A kad bi sutradanuve~e, do|e Adem-kanu njegov vjerni sluga Bilo, pa poslijemalog oklijevanja pred vratima ovako re~e:- O Adem-kanu, mo}ni gospodaru moj! Tvoja rije~ jetvr|a od `eljeza. Obe}ao si da }e{ lijepu Nazo dati onomeko prvi na|e Kutub-kana. Ja sam svoje u~inio. Sadaje na tebe red.Adem-kan mu na to odvrati:- Budi bez brige, Bilo, ja svoju rije~ ne}u pogaziti.Po|i s mirom.Umiri se Bilo i ode ku}i. Ali poslije ovog razgovorarastu`i se Adem-kan. Po|e on Kutub-kanu, sjede krajnjega i zamoli ga:- Sviraj mi ne{to, o Kutub-kanu! Tvoja pjesma }e bitimehlem za moju bolnu du{u.Na to Kutub-kan uze rabab pa zasvira Adem-kanutu`nu i nje`nu pjesmu, nalik na `ubor potoka u pozneve~eri kada u prirodi sve tone u san. Navrije{e suze nao~i Adem-kanu, i on stade u`ivati u divnoj muzici zaboraviv{isve na svijetu. A Nazo tog ~asa bje{e u susjednojku}i. ^ula je i ona ~arobne zvuke, pa otr~a u gornjeodaje, prisloni lice uz otvor na tavanici i sa u`ivanjempo~ne posmatrati lijepog momka. U njenom srcu raspalise oganj ljubavi. Nije mogla odvojiti pogled s lica Kutubkanova.A onda dvije male biserne suze pado{e na njegovrabab. Uzdrhta Kutub-kan i podi`e o~i. Susreto{e sepogledi prekrasnog momka i lijepe Nazo. Zaboravi Kutub-kano ~emu je pjevao. Netremice je gledao djevoj-~ine krupne o~i pune suza, a srce mu je sve sna`nije lupalo.A Adem-kan se ~udio nje`nim zvucima {to su dolaziliiz rababa, i ushi}eno vrtio glavom. Onda Adem-kan odvedeKutub-kana u odaje za njega pripremljene, pa sevrati u svoju sobu i te{ko se zamisli nad sudbinom svojevoljene sestre Nazo. A Nazo i Kutub-kan ostado{e tuguju}ii izgarahu od uzajamne ljubavi. Tako pro|e nekolikodana. Nazo je sasvim smr{avjela i jedino su joj krupne o~iisto tako sjale na licu. A Kutub-kan nije ni o ~emu mogaorazmi{ljati osim o Nazo. Opaziv{i da je njihov gost iprijatelj problijedio, Adem-kan se rastu`i. ^itave dane jeprovodio kraj Kutub-kana ne slute}i zbog ~ega tugujelijepi peva~. Pozvao Adem-kan bolesniku najbolje ljekare,ali oni su samo odmahivali glavama. Svi njihovi lijekovibjehu uzaludni. Kutub-kan je venuo kao ru`a u hladnezimske dane. Kad je za to saznala Nazo, pozva k sebistaru slu`avku pa joj ovako re~e:26 BEHAR 97