behar 97 - BOSNA MUSLIM - MEDIA

NAJLJEP[E ORIJENTALNE PRI^Eza milovanjem do besvijesti, negdje uba{tama, u zagrljaju tijela i u grcanjupodavanja. One ne~ujno padaju nagrad, na Raljevine, na doline. Tako ive~eras, kad pro|e ak{amluk, svjetlazadrhta{e po na{em gradu, pirnu svje`vjetar, a u Biberu zabrekta snaga,podi`e ga, i ne{to sna`no i zanosnokao jablan, izraste u njemu. Biber |ipi,podvrisnu, pa zapjeva, a glas odneseti{ina, odnese ga Mrahorovu dvoru:Sama vene u konaku Aj{a:Sa svojim se dertom razgovara...Ali i to sve pro|e kao i proljetnocvije}e, jer I{a ne mo`e odoljeti Biberovimpogledima, ni tihim {aputanjimaod kojih je spopada{e slatka omaglica.Jednog ve~era Biber pru`i cijelo licekroz vrata, a I{a, ni sama ne zna kako,osjeti vreo poljubac, ne{to joj zabrujau glavi, zadrhta u grudima, i ona sezaplaka. To se sve dogodi tako nenadno.I otada I{a po~e da se bori sama sasobom, da se bori sa Biberom, koji najuri{ osvaja{e od poljupca dalje. Danijoj prola`ahu u groznici, a no}i! "Mojeno}i, moji bijeli dani!" ~ula je kakopjeva Biber. I neki naro~iti strah osjetiona ba{ no}as; osjeti strah, jer osjeti danema vi{e ni snage da mu se odupre.Ona nije osje}ala vatru kao prije, negoi neku strepnju, grozni~avu drhtavicu.O, neka samo on re~e! Ona }e u~initisve, sve. Pusti}e ga i u ba{tu, i oti}i }ek njemu pod {andudu, i...Napuklim zvrkom kvrcnu kami~aku pend`er; njegov cik pogodi I{u usrce, i u istom ~asu ona se pripi uzdemire, nasmije{i se tako blago, nemo}noi podatno da Biber osjeti drhtavouzbu|enje.- Si|i - {apnu on tiho.- Odmah! - ~u se odozgo jedva~ujno, ali nekako sretno i pokorno.I{a od{krinu vrata. Sva je drhtala.Zamirale su joj rije~i na usnama i spopadalaje neka malaksalost. Ona je srljalau ne{to {to nije trebalo da se dogodi,a {to je opet bilo neminovno isu|eno. Biber je bio zakro~io jednomnogom preko praga. Nenadno se dvijevrele i uzdrhtale ruke sapleto{e okonje, a ona im se podade, nemo}na iopijena. Kao od straha, drhtale su jojnoge, i ona je samo molila, ne znaju}ini sama {to: da li da je uzme svu, ili daje ostavi, da pobjegne od nje na svojeRaljevine, pa da, kao i prije, ispru`aruke prema njegovoj pjesmi i da se gr~ina {iltetu. Ali Biberove ruke nisumirovale; one su u drhtavici prelazilepreko njenih grudi, preko bokova, dokona nije po~ela da gubi svijest i danesvjesno odgovara na {apat, koji nijejasno ni razumjela: "Ho}u, ho}u".I kapid`ik je {krinuo. Pod {andudomna busenju igrale su sjene pritajenei nasmijane, slute}i ne{to i {ap}u}i.Mjesec se provla~io kroz granje i potokpoigravao i }eretao prkosno. Skriven ipritajen {apat ispod {andude {uljao sepod stabla. A I{a, sva umotana u zagrljaj,predavala se milovanju. Ona je~ula samo neki pijani {um unaokolo,koga nestaje pri bliskom Biberovomdodiru, i koji ostaje negdje dolje izanje, dok je njegov zagrljaj uzdi`e i nosiiznad Kamenjaka, iznad ba{ta u mjese~inu,put zvijezda. A zvijezde su i{les mjesecom i smijale se u kro{nji {anduda.One su sve vidjele. Biberov {apati toplo milovanje pretvori se u bijes,ujed, i I{a je nenadano po~ela da grca,da se daje i otima. Zvijezde su po~eleda kaplju kroz granje i da se prosipajupo njima. Mjesec se glasno cerekao, apotok kikotao kao da ga neko golica...Najzad se sve sti{a i zamoran {um pole`epo {irini. Negdje vrisnu ptica, i onise trgo{e. I{a ispru`i ruke premaBiberu i zajeca. A on je obuhvati mekanoi blago, i po~e da je miluje svu,da je ljulja na krilu i da joj tepane~ujno, tako utje{ljivo i srda~no.I tek kad mjesec, umoran i izblijedio,sjede na brdo, Biber se tr`e, presko~iba{tenu ogradu, pa uinat cijelojmahali, ~itavom svijetu, zapjeva sokakomkoliko ga grlo nanosi.IIIProlaze dani, a Biber prestao dasevdi{e po sokacima. Prolaze no}i aniko ga ne vida na Mrahorovim vratima.Kad se na{ grad uti{a i padne u~vrste sanje, mine pono}, a Biber lutaba{tama i nestaje ga u pravcu mahala.Ba{tovan Fazla zami{ljeno ma{eglavom i ispija ljutu. Biber vi{e ne pije,samo svako jutro dolazi kao pijan i pocio dan le`i pod smokvom zelenkom,dok cvr~ci vri{te u vrbama. Biber i nepjeva vi{e. Do u kasnu no} svjetlucamu cigareta, dok on zami{ljenooslu{kuje `uborenje matice, nenadanose di`e i nestaje ga medu drve}em.Tako cio mjesec. Nado{la rana jesen,pa kao trudna `ena po~iva tromoi so~no kipi i vri. Biber se namilovao,pa mu neka tuga, tuga za prolazno{-}u, pada kao sjeta na du{u. Neki tu-`an mir kao da {umi u njemu, pa izazivabol i zamoran smje{ak. Dani bistrikao zlatne vode, pa sve nekakoutanjuju, gube snagu i klonu, dok sabranjem posljednjih plodova ne padei neka beznadna i neutje{na pusto{na Raljevine. Ostado{e jo{ samo narovi,prkosni i so~ni, a neki, popucali odsnage, ukazuju svoje `arko meso, pase smiju u zlatnoj i tihoj jeseni. I njih}e skoro Fazla da pobere; i opa{}e90 BEHAR 97