MEDICINSKI GLASNIK

kroz rizike nastanka i pojave različitih oboljenja,
kvalitetu i dužinu života pušača, što je u literaturi
dobro dokumentirano (25, 26). Usprkos tome,
učestalost navike pušenja među zdravstvenim
radnicima u mnogim državama Europe i svijeta
i dalje je visoka.
Danas postoji široko prihvaćen konsenzus
o implementaciji strategije o prevenciji i suzbijanju
pušenja (7, 8). Uloga medicinskih radnika
u implementaciji ove strategije jeste od esencijalne
važnosti. Jasno je da visoka učestalost
navike pušenja među zdravstvenim radnicima
može povećati neodlučnost i skepticizam prema
prestanku pušenja i liječenju nikotinske ovisnosti
kod njihovih pacijenata. To potvrđuju i podaci iz
literature koji pokazuju da liječnici imaju bolje
rezultate u uvjeravanju svojih pacijenata na prestanak
pušenja, ako i oni sami nisu pušači (18).
Osim izravnog utjecaja na prestanak pušenja
među pacijentima, medicinski radnici svojim
učešćem u kreiranju socijalne politike usmjerene
na sprječavanje i suzbijanje pušenja, mogu imati
značajan utjecaj na smanjenje stope pušenja u
općoj populaciji i smanjenju mogućnosti prinudne
izloženosti duhanskom dimu (‘’pasivnom
pušenju’’) kroz zakonsko osiguravanje radnih i
javnih prostora bez duhanskog dima. ‘’Pasivno
pušenje’’ još uvijek je široko rasprostranjen
čimbenik rizika u EU. Meta analize provedene u
EU i SAD-u potvrdile su povezanost ‘’pasivnog
pušenja’’ sa rakom pluća odraslih i opstruktivnim
plućnim bolestima kod djece (27). S druge strane,
pušenje unutar bolničkih prostora nije rijetkost
LITERATURA
1.
2.
3.
4.
WHO. Tobacco or health: a global status report
WHO. Geneva: WHO, 1997. http://www.who.org
(24. 2. 2008.)
WHO. Guidelines for controlling and monitoring
the tobacco epidemic. Geneve: WHO, 1998.
http://www.who.org (24. 2. 2008.)
Doll R, Hill AB. A study of the aetiology of carcinoma
of the lung. Br Med J 1952; 2:1271–86.
Doll R, Hill AB. Lung cancer and other causes of
death in relation to smoking: A second report on
the mortality of British doctors. Br Med J 1956;
2:1071–81.
Martinović et al Učestalost pušenja i nikotinska ovisnost
i ima snažan negativan edukacijski učinak na
pacijente. Prema podacima iz literature, oko 75%
medicinskog osoblja, aktivnih pušača, puši izvan
svog radnog prostora u bolnici, a samo oko trećine
bolničkog medicinskog osoblja vjeruje da je politika
‘’bolnicâ bez pušenja’’ uopće provodiva (28).
Prema našim podacima, više od trećine naših ispitanika
(35,1%) više su pušili u prijepodnevnim
satima, odnosno u vrijeme radnog vremena.
Oko 14% ispitanika pušilo je i unutar prostora
bolnice. Ova brojka je nešto manja od očekivane
i rezultat je ranije uvedenih restrikcijskih mjera.
U Bosni i Hercegovini tek se očekuje intenzivnija
antipušačka kampanja, posebice na području
zdravstvene prosvijećenosti i edukacije, te suzbijanju
i zabrani pušenja u javnim i radnim prostorijama.
Medicinski radnici bi svakako trebali imati
vodeću ulogu u potpori takvoj socijalnoj politici,
posebice u zdravstvenim ustanovama. Naravno,
zbog visoke učestalosti navike pušenja i visokog
stupnja nikotinske ovisnosti, i zdravstvene radnike
trebalo bi uključiti u programe odvikavanja,
a zatim dodatno educirati i uključiti u timove za
pružanje savjetodavne i farmakološke pomoći
u procesu odvikavanja. Kao i druge kronične
bolesti, i nikotinska ovisnost zahtijeva različite
modalitete tretmana, te neophodnu dodatnu edukaciju
zdravstvenih radnika.
ZAHVALE / IZJAVE
Komercijalni ili potencijalni dvostruki interes
ne postoji.
5.
6.
7.
Doll R. Tobacco: a medical history. J Urban
Health 1999; 76:289–313.
European Commission. Tobacco or health in the
EU: paste, present and future. 2004. Luxembourg,
Office of Official publications of the European
Communities, 2004. http://www.ec.europa.eu/
health/ph determinants/life style/Tobacco/Documents/tobacco
fr.eu.pdf (26. 2. 2008.)
NIDA Research report series: Tobacco addiction.
U. S. Department of Health and Human Services.
National Institute of Health, 2006. http://www.
nida.nih.gov/PDF/RRTTobacco.pdf. (6. 4. 2008.)
215