Prostorno planiranje u Primorsko-goranskoj županiji - zavod pgz ...

192 se bave pitanjem upravljanja regionalnim razvojem ili razvojem regije upućuje napreferiranje tzv. koncepta integralnog upravljanja. 3Većina analitičara i kritičara europske politike zahtijeva veću razinu koncentracijeglede pružanja regionalne pomoći i pojednostavljenje postupaka. Te je zahtjeveuvažila i Europska komisija; no ostaje vidjeti u kojem opsegu će se ona prilagoditiupućenim kritikama. Drugo važno područje poboljšanja odnosi se na koordiniranje EUregionalne politike, nacionalne regionalne politike te europskih i nacionalnih politikakoje ne obuhvaćaju prostorna pitanja. Ubuduće bi trebalo strože nadzirati davanjefinancijske potpore regijama na nacionalnoj razini, a kohezijske zemlje treba jačepoticati na intenzivnija ulaganja u područja koja omogućuju brži gospodarski rast, kaošto su obrazovanje i infrastruktura. Ako bude prijeko potrebno, treba također uvestinove elemente koji se odnose na uvjete davanja financijske pomoći iz Strukturalnogfonda Europske Unije.Za razumijevanje suvremene teritorijalne organizacije Hrvatske važno je poznavatipovijesne korijene iz kojih je ona proistekla. Posebnu pozornost zaslužuje analiza slijedapromjena u suvremenoj teritorijalnoj organizaciji Hrvatske, podrazumijevajući tu širerazdoblje od polovine 19. stoljeća, kada zapravo započinje taj proces. Potrebno jevrednovati i tradiciju, ako se ona povijesno afirmirala, realno održala i ugradila u obilježjaregionalnog identiteta, a time i u ukupnu regionalnu strukturiranost Hrvatske.Podjela Republike Hrvatske na 20 županija i Grad Zagreb na kraju 1992. godine bila jerezultat brojnih političkih kompromisa, pa i političkog oportunizma. Na toj osnovi nijebilo moguće pokrenuti, odnosno napraviti, proces političke i gospodarske regionalizacijeHrvatske. Podjela se nije dovoljno oslanjala na realnu regionalnu strukturiranostHrvatske, a radilo se najčešće o usitnjenim političko-teritorijalnim jedinicama, čestos nerealnim razgraničenjima, koje nisu mogle biti oslonac bilo kakvoj realnojdecentralizaciji hrvatske države. Teritorijalno-politička konstitucija kako je bila koncipiranai provedena rezultirala je koncentracijom političke i gospodarske moći u GraduZagrebu. Na taj je način bila propuštena prilika da se već u početnom razdobljukonsolidacije samostalne hrvatske države stvori odgovarajuća politička i društvenaosnova koja bi omogućila da se šire aktiviraju njezini razvojni potencijali.Hrvatska je od ranije naslijedila veliku neravnomjernost regionalnog razvoja, depopulacijui nazadovanje mnogih prostora zemlje, slabu prometnu povezanost. Rat jestvorio dodatne strukturne teškoće i ograničenja razvoju. U svijetu, u Europi, nastalesu duboke gospodarske promjene koje su izmijenile karakter i intenzitet naših3Črnjar, M.: Regionalno, prostorno i okolišno planiranje u funkciji osmišljenog razvoja regije, u knjizi: Kakavregionalni razvitak treba Hrvatskoj (urednik D. Sundać), Ekonomski fakultet, Rijeka, 2001, str. 12.