Prostorno planiranje u Primorsko-goranskoj županiji - zavod pgz ...

D. Dobrila • Funkcioniranje sustava prostornog uređenja u Primorsko-goranskoj županijizone, njihova vrsta, površine, kapaciteti pa čak i rang, dok je normiranje turističkihkapaciteta u Gorskom kotaru svedeno na propisivanje maksimalno dopuštenepovršine turističke namjene u pojedinoj općini, odnosno gradu.Do konca izrade plana, a i tijekom njegovih izmjena i dopuna, pa ni dan-danas, nijeotklonjen problem nedostatka sektorskih strategija razvoja (gospodarstvo, turizam,energetika…) državne, ali i županijske razine, te problem neusklađenosti posebnihpropisa, koji resorno reguliraju pojedina pitanja za koje je istodobno “nadležan” iprostorni plan. Ukoliko sektorske strategije i postoje, u pravilu su pisane bez međuzavisnostis već usvojenim prostorno-planskim opredjeljenjima i na način koji nijepogodan za uporabu u procesu izrade plana.Prostorni plan uređenja općine/grada. Poteškoće u izradi razvojnih planova općina igradova bile su (i još su uvijek) drugačije naravi. S obzirom na to da su ovi planovivelikim dijelom izrađivani nakon donošenja županijskog plana, postojale su jasnesmjernice i kriteriji za njihovu izradu, pa su izostali problemi specifični za izradužupanijskog plana, osim onih vezanih uz usklađenost propisa. Specifičnost izradeopćinskih planova su već ranije spomenute poteškoće u organizaciji sustava nalokalnoj razini.Naime, na županijskoj razini, sukladno propisima, osnovan je Županijski zavod zaprostorno uređenje (danas javna ustanova), koji je kadrovski dobro ekipiran.Međutim, na lokalnoj razini situacija je daleko složenija. Upravne poslove u općinamau pravilu vodi jedna služba od 3 do 7 osoba sa širokom raznolikošću aktivnosti(komunalne djelatnosti, infrastruktura, društvene djelatnosti, kultura, socijalnedjelatnost itd.) koje su usmjerene zadovoljavanju “dnevnih” potreba stanovništva.Tome je onda prilagođena i struktura zaposlenih s, u pravilu, manje od polovicedjelatnika s visokom stručnom spremom. Stoga ne čudi izostanak potrebe, interesa imogućnosti za organizaciju dugoročnih strateških projekata.Bez obzira na stanje ili zakonska rješenja, općina jest i bit će nositelj aktivnosti naizradi brojnih prostornih planova. U prosjeku svaka općina u Županiji usvoji 1-2prostorna plana godišnje. No, usprkos toj činjenici, ništa se ne poduzima da sezaposle, odnosno educiraju kadrovi koji bi, na kvalitetan način, mogli obavljati širokiraspon vrlo zahtjevnih poslova koji se kriju iza sintagme “nositelj izrade” 15 .Najznačajniji je problem vezan uz (ne)obavljanje funkcije nositelja izrade, izostanakkvalitetne pripreme izrade prostornog plana, koja je nužan preduvjet za izradu15 Štimac M.: Prostorno planiranje u praksi, Rijeka, 2010, str. 71.81