Prostorno planiranje u Primorsko-goranskoj županiji - zavod pgz ...

206 protokoli nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti prošli dug evolutivni put. U početku,pravni akti kojima se suradnja institucionalizirala svodili su se na načelne izraze dobrevolje i preporuke za djelovanje pojedinih članica, ali njima nisu bile delegirane faktičneovlasti i nadležnosti zajedničkim prekograničnim strukturama. Stoga se stvarnasuradnja dugo godina gotovo u potpunosti odvijala izvan sfere javne uprave, a kada jejavna uprava i surađivala to je bilo na razini pojedinačnih projekata. U svojoj studiji ojednoj od najstarijih institucionaliziranih euroregija Maas-Rhein (1991. godine stekla jepravni status sukladno zakonima Kraljevine Nizozemske) iz 2002, Olivier Kramschističe značajne slabosti euroregija s obzirom na činjenicu da regije nemaju ovlasti usferi fiskalne i socijalne politike. Kao posebno problematičnu ističe zakonsku zabranuda “euroregija intervenira u sferi prostornog planiranja i lokalnih tržišta rada” 8 .Od tada, kroz novu pravnu regulativu, stvorene su predispozicije za novu generacijueuroregija u kojoj se suradnja može ostvarivati i kroz delegiranje raznih ovlasti nazajednička tijela euroregije, praktično bez ograničenja u pogledu sadržaja odnosnotematike.Time se naravno otvara i mogućnost suradnje u sferi prostornog planiranja nastrateškoj i na operativnoj razini. Ova mogućnost prepoznata je bez odgode u okvirumnogih euroregionalnih inicijativa, koje gotovo bez iznimke upravljanje zajedničkimprostorom stavljaju na sam vrh prioritetnih područja suradnje.U okviru programa IPA Jadranska prekogranična suradnja, ali i niza drugih programateritorijalne suradnje, prostorno planiranje tako je prepoznato kao jedna od osnovnihprilika kroz koje se suradnja na području Jadrana može značajno unaprijediti, te sejasno identificira.Sukladno tzv. “triple helix” načelu, javna uprava, sveučilišta i gospodarstvenici naprekograničnom području, svakako trebaju nastaviti i povećati ulaganje u zajedničkerazvojne strategije. To, svakako, uključuje i prostorno planiranje u okviru kojega biprekogranična dimenzija morala sve više dobivati na značenju. Država, ali i regionalnei lokalne samouprave, trebale bi razmotriti uključivanje euroregija u proceseprostornog i razvojnog planiranja, radi stvaranja ekonomski i društveno homogenihprekograničnih zajednica.U međuvremenu, lokalna i regionalna samouprava, ali primarno institucije nadležneza poslove prostornog uređenja, mogu i trebaju iskoristiti dostupne instrumente kakobi realizirali konkretne aktivnosti, te stvorili potrebne materijalne (ljudske itehnološke) predispozicije za primjenu nekih budućih zajedničkih prekograničnihpolitika upravljanja prostorom.8 Kramsch, Olivier: Re-imagining the scalar topologies of cross-border governance: eu(ro)regions in the postcolonialpresent, Space and Polity [Special Issue: The Geopolitics of Cross-Border Cooperation in the EuropeanUnion, James Sidaway ed.], 2002, 6, 2, 169-196.