BEHAR

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINENeki od gore navedenih velikana postavili su svoj programrada u borbi protiv kolonijalizma i drugih društvenihzala i poroka na izrazito islamskoj osnovi, buđenjuvjerskog duha i vraćanju Kur'anu i Sunnetu, osnovnimizvorima islamske doktrine uopće. Takvi pokreti bili su vehabističkiu Hidžazu, senusijski u Sjevernoj Africi, mehdijevskiu Sudanu i neki drugi. Međutim, bilo je pokreta tevrste kao što su kadijanizam i ahmedizam koji su po svojojsvrsi bili i ostali negativni i štetni. Drugi, reformatori i borciarapsko-islamskog svijeta bacili su glavno težište svojeborbe i svog rada na neko drugo područje djelatnosti,smatrajući ga prioritetom kao što je slučaj sa Midhat-pašomu Turskoj, Ahmed Arabijem u Egiptu i drugdje.Međutim, u svim tim previranjima u arapsko-islamskomsvijetu, ranije i sada, posebno značajno mjesto zauzima pokretčiji je ideolog bio i revolucionar DŽEMALUDDIN AFGA-NIJA (1839.-1897.) On je svojom ideološkom snagom i revolucionarnomodlučnošću prosvjetiteljsko-islamskog duhauspio da iz dubokog sna, zaostalosti, neznanja i političkeučmalosti uzdrma i probudi čitav islamski svijet. U modernojhistoriji islamskog svijeta i historiji revolucionarnogpokreta uopće, Afganiji nesumnjivo pripada posebno mjesto.On stoji na čelu čitave jedne plejade reformatora kojase može ponositi da je nastavila rad Ebu Zerra Al Gaffarija,Ibn Hazma, Hamid El Gazalije, Ibn Tejmijje i drugih. Nijeonda nikakvo čudo što Afganiju mnogi smatraju i nazivajuLenjinom arapsko-islamskog svijeta, jer je bio prvi čovjekIstoka koji je u devetnaestom vijeku snagom iskrenog islamistei revolucionarnog prosvjetitelja digao svoj glas protivkolonijalističkog jarma i svih drugih društvenih zala i porokana Istoku, boreći se nepokolebljivo za islam i njegov univerzalno-kozmopolitskihumanizam koji je inspiracija i platformaza vlastitu emancipaciju i preporod, a također i zakoegzistenciju i suradnju sa svim drugim progresivnim slobodoljubivimnarodima svijeta.AFGANIJEV ŽIVOT I ŠKOLOVANJEAfganija je rođen 1839. godine u selu Sa‘ad Abudu uAfganistanu. Nakon djetinjstva odlazi s ocem u Kabul gdjezapočinje i završava osnovno i srednje obrazovanje, a potomnastavlja daljnje školovanje u Indiji. Prvi školski dani igodine pokazali su da mladi Afganija posjeduje izvanrednesposobnosti. Učio je arapski jezik i književnost, islamskopravneznanosti, logiku, filozofiju, tesavvuf, tefsir, hadis idrugo, a kada je otišao u Indiju na školovanje, bavio seizučavanjem matematike i klasične medicine. Učio je naosnovnim izvorima islamsko filozofske misli, uzimajući najvišeod Ibn Rušda, Gazalije i Ibni Tejmije. Pravilno shvaćanjeMuhamedove a. s. Misije, kao i osnovnih islamskih izvora:Kur'ana i Sunneta, učinilo je Afganiju pravim revolucionaromi reformatorom devetnaestog vijeka arapsko-islamskogsvijeta uopće. On će biti ta ličnost koja će potresti temelje“velike imperije nad kojom sunce nije zalazilo”.Školski i životni put stvorit će od ovog mladog i nadarenogmuslimana istinskog prosvjetitelja i prvog borca zapuna prava i nezavisnost naroda Istoka koji je u to vrijemestenjao pod teretom jarma krvožednog zapadnog kolonijalizma.On će prerasti u putujuću živu revolucionarnu bakljuarapsko islamskog svijeta od koje će strepiti kolonijalističkaBritanija, kao i druge izrabljivačke zemlje, međukojima i caristička Rusija. Osnovna težnja Afganija bila jeda se muslimani čitavog svijeta ugledaju na ličnost Muhammedaa.s., da zbace okove i stegu koji su im kroz historijunametnuli neprijatelji čovječanstva, a kolonijalizamposebno. Njegovo pravo islamsko gledanje na Isa a. s. ishvaćanje njegove misije učinilo je to da su Afganija poštovalii cijenili na Zapadu koliko i na Istoku. Čak i njegovineprijatelji, ideolozi kolonijalističke politike i neprijateljiislama i njegovih naroda, kao što su Reman, Salzberi,Gladstom i drugi, ostali su nijemi pred Afganijevim riječima:“Ako u vašim očima Istoku ne pripada nikakva čast izasluga u doprinosu kulturi čovječanstva, zar mu nije dovoljnačast i zasluga to što se vi i čitav Zapad klanjate čovjekukoga je dao i rodio Istok, a to je Isa a.s.?”AFGANIJEV RADSvojim izvanrednim obrazovanjem, a zatim putovanjimau Indiju, Iran, Irak, Hidžaz, Egipat, Tursku, Francusku,Englesku, Njemačku, Rusiju i drugdje, Afganija je iza sebeostavljao trag i opomenu. Putovanja su mu omogućila daupozna političke, ekonomske, socijalne, prosvjetne, vjerskei druge prilike islamskih i drugih naroda. To mu je pomogloda sagleda srž problema i slabost naroda Istoka, a arapskoislamskihposebno. Pored svega toga, on je na ovim putovanjimauspio da iskristalizira vlastita ideološka shvaćanja omnogim društvenim i drugim pitanjima i problemima.Ovom svom radu Afganija je posvetio čitavog sebe i svesvoje mogućnosti. On će sve probleme Istoka i njegovihnaroda gledati kroz prizmu utvrđene vlastite politike, afirmacije,jedinstva, nacionalnosti i principa vjere. Zato gačesto vidimo da govori i raspravlja o problemu nacionalnogjedinstva Istoka i svih njegovih naroda. Sam kaže da jenjegova domovina čitav Istok i arapsko-islamski svijet.Afganijeva škola bit će njegova putovanja na kojima ćesijati svoje progresivne ideje u borbi za slobodu i samostalnostsvih naroda. Tako će njegov dolazak u Egipat 1869.godine ostaviti najdublje tragove u modernoj historiji političkog,kulturnog, književnog, vjerskog i drugog života uEgiptu. Njegov susret s velikim brojem studenata najvećegislamskog sveučilišta Al-Azhar pronijet će i zasijati ideje sveislamsko revolucionarnog pokreta širom islamskog svijeta.Najdublji trag u historiji moderne islamske misli ostavit ćeAfganijevo poznanstvo s mladim Egipćaninom, tadašnjimstudentom Al-Azhara, Muhamedom Abduhuom (1849.-1905.) koji će neposredno poslije toga postati najveći pobornikprogresivnih ideja i koji će ostaviti najsnažniji trag uhistoriji islamske misli uopće. Njih dvojica će poslije progonstva,zbog učešća u Ahmed Arabijevoj, u krvi ugušenojrevoluciji, nastaviti zajednički rad u Parizu gdje će osnovatipoznati časopis “Al-Urvetul-Vuska” koji postaje glavno revolucionarnoglasilo njihove zajedničke borbe. Osim toga,historija ni u kom slučaju ne može zaboraviti njihov velikidoprinos u rasplamsavanja Arabijeve revolucije od 1882.godine koja je u osnovi bila uperena protiv engleskog okupatorai domaćih korupcionaša i izdajnika.Afganijev rad i borba bili su univerzalnog karaktera, jersu, za razliku od dotad poznatih pokreta, bili usmjereni napolitičku, ekonomsku, socijalnu i kulturnu reformu, kao i106 BEHAR 87-88