BEHAR

ZNANSTVENI RADOVIcijska postignuća. Navodimo tekst koji je Emir Šekib Arslanprenio iz časopisa Jurnal de Geneve: “Japanci su,kroz jedva šezdeset godina, postali od srednjovjekovnogfeudalnog naroda jedan od najvećih naroda svijeta... Nemanikakve sumnje da je japanska vjera imala veliku uloguu japanskoj politici... Savremeni Japanac se prilagodiosvim savremenim životnim potrebama, ali je sačuvao stalnutežnju obraćanja svojoj prošlosti... Japanci su preziraliputovanje u daleke zemlje i sprečavali su ulazak stranacau njihovu domovinu, ali to je savremeni napredak zbrisao...Rezultati su pred nama, ali je prošlost Japancimasvih slojeva i sada sveta i uzvišena, jer oni u ovoj svetojprošlosti nalaze spoznaju svoje suvremene vrijednosti. Miih vidimo kako se bore najsavršenijim sredstvima modernecivilizacije, bez kojih u naše doba nema života, odbacujućisvako okcidentaliziranje (zapadnjačenje, op. a.),samo zato što su svjesni da im nije potrebno...” (u: Arslan,1995:45-46).I u islamskome svijetu, osobito u 19. i 20. stoljeću, tijekomsusreta islama sa zapadnjačkim svjetovnim društvompojavljuju se težnje za poboljšanjem postojećeg stanja– težnje za reformom (işlāhom). “Glavni su predstavniciMuhamed Abduh i Rašid Rida. Islamski reformisti nastojezadržati dogmatski i bogoštovni dio islama a prihvatitimodernu znanost i islamske države prilagoditi svjetovnomupravu. Šerijatsko pravo ostalo bi na području bračnoga,obiteljskog i nasljednog prava” (Opći religijski leksikon,2002:368).Sve to ukazuje na mogućnost autonomne modernizacijeislamskoga svijeta, ali kako se odnositi prema njezinimnajjačim otporima – prema okorjelim konzervativcima.O tome Emir Šekib Arslan kaže: “Okorjeli konzervativacradi iz neznanja i fanatizma... Pripravio je teren neprijateljimaislamske civilizacije da se protiv nje bore, navodećida je zaostalost u kojoj se nalazi islamski svijet plodislamske doktrine. Okorjeli konzervativac je uzrok siromaštvuu koje su pali muslimani, jer je učinio islam samovjerom onoga svijeta, a islam je, uistinu, vjera ovoga ionoga svijeta... Okorjeli konzeravativac je onaj koji je navijestiorat prirodnim, egzaktnim i filozofskim naukama,umjetnosti i zanatima, navodeći da su to nauke nevjernika.Time je lišio islam plodova tih nauka, prouzrokovaonjegovim sljedbenicima siromaštvo u kome se nalaze, itime im podrezao krila, jer su prirodne nauke one kojeistražuju zemlju, a zemlja otvara svoje riznice samo onomekoji je istražuje. Ako bismo cijelog života govorili samoo stvarima koje se odnose na onaj svijet, zemlja binam dobacila: 'Hajdete direktno na onaj svijet, jer kodmene za vas nema ništa'” (Arslan, 1995:49-50).Max Horkheimer i Theodor Adorno u Dijalektici prosvjetiteljstvapišu: “Vjera je,... uništena ukoliko bez prestankane ističe svoju suprotnost ili podudaranje sa znanjem. Timešto ovisi o ograničavanju znanja, vjera je i sama ograničena....objektivno priznavanje da onaj tko samo vjeruje,upravo time više ne vjeruje. Nečista je savjest njezina drugapriroda” (Horkheimer i Adorno, 1989:32-33). Protivnicimodernizacije, pa i one autonomne, u islamskome svijetuignoriraju i to da je u Kur , anu zapisano: “Zaista, Allah nećepromijeniti stanje jednoga naroda, sve dok taj narod nepromijeni sebe”... “Tražite nauku, pa makar u Kini”. Te porukeukazuju i na nužnost subjektivacije i spoznajne motivacijeu islamskome svijetu. Potsjetimo li i na Muhamedovuizreku: “Znanje je dužnost i obveza svakoga muslimana” –shvaćena u užem smislu, odnosi se samo na vjeru, a u širemsmislu na sveukupno znanje, postoje i temeljne religijskepretpostavke za moderniziranje obrazovanja u islamskomesvijetu. Obrazovanje je zapostavljeno i postalo značajnimproblemom, posebice u ruralnim dijelovima islamskogasvijeta. Zapostavljenost osnovnog obrazovanja, prijesvega se odnosi na žensku populaciju. U dijelu svijeta kojise obično naziva 'zemlje u razvoju', nepismene su tri četvrtinežena starije od 25 godina. Žene čine dvije trećine ukupnogbroja nepismenih u svijetu.Islam, kao sustav osebujne religije, civilizacije i kulture,stila života i svjetovne zajednice temelji se na konkretnimdruštvenim normama i vrijednostima. Bez kvalitativnogapomaka u razvoju tih normi i vrijednosti nema ni autonomnemodernosti niti društvenoga razvoja. A što je “pravazajednica”? “'Prava zajednica' je”, primjećuje Vjeran Katunarić“zapravo, dosta stari ali nedovršeni projekt budućnosti,kojeg je Castells opisao terminom 'projektni identitet',oblik udruživanja i javnog djelovanja koji loše kvalitete postojećegdruštva zamjenjuje boljima” (Katunarić, 2003:314).'Projektni identitet' u islamskome svijetu, kao i svaki drugi'projektni identitet', razvija se iz aktualnoga 'identiteta otpora'– kad subjekti obezvrijeđeni i nezadovoljni logikomdominacije i učmalosti u društvu – kao akteri, traže i preobražavajusveukupnu društvenu strukturu.Globalizacija i modernizacija ne mogu se izbjeći. Očekivatije da će protivnici modernizacije u islamskome svijetu,tijekom vremena, slično kao na Zapadu u europskomvisokom srednjem vijeku s kršćanskom crkvom kao integrativnomustanovom u društvu, prihvaćati moderniziranje.Potsjećamo, tezu o mogućnosti, prije svega, autonomnogamoderniziranja islamskoga svijeta zastupa višeautora. Navodimo neke od njih: A. Touraine, E. Gellner, D.Pipes, S. Huntington, E. Š. Arslan, M. Abduh, R. Rid, M.Ali, S. Sim, M. Talbi, A. Merad, B. Tibi, H. al-Hanafi, M.Arkoun, S. Balić, N. Smailagić... Nasuprot njima postoje iautori koji zastupaju stajalište monopoliziranja zapadnogamodela modernizacije. Među najradikalnijima su A.Vamberij i H. Mejer. Kod A.Vamberija, prema H. Sušiću,pojavljuju se duhovno militantne tvrdnje iz kojih izbija čaki mržnja prema istočnim narodima koje on naziva 'azijatima'.“Izuzev Japanaca, ni jedan od azijatskih naroda nemože samostalno stupiti na put napretka i obnove. Azijatimogu postati kulturni samo pod direktnim utjecajemEvrope”, smatra Vamberij (u, Sušić, 1977:292-293). HansMejer je još radikalniji. On “tvrdi da čak postoji nepomirljivostizmeđu istočne i zapadne kulture, smatrajući dakršćanska kultura po svom duhu, protivrječi istočnjačkim,i da je nemoguća njihova koegzistencija” (Sušić, 1977:293).Za razliku od njih, R. Inglehart i D. Oyserman u istraživanjuindividualizma, autonomije i samo-ekspresije s aspektasindroma ljudskoga razvoja, 30 kažu: “Ali mi ne nalazimonepremostivu prepreku između islamskih društava iostatka svijeta. Najrazvijenija od islamskih zemalja, Turska,sada je u prijelaznom stadiju zajedno s takvim ze-BEHAR 87-88 73