BEHAR

IZLAGANJASvi smatramo da je dr. Smajlović umro rano i iznenada. Bio je još uvijek mlad, životan izdrav. Bilo je to 11. kolovoza 1988. kada je naš dr. Ahmed Smajlović preselio na Ahiret. Dr.Ahmed Smajlović je sa svojom suprogom Munirom tih dana preseljavao u novi stan. I ovajbolni događaj opisala mi je gđa. Munira Smajlović. Taj dan imali su puno posla, a dr. Smajlovićje radio nešto oko knjiga. Odjednom je zamolio suprugu da odu prošetati. Ona jeuporno govorila da ne mogu ići jer ih čeka puno posla, ali on je inzistirao na tome. Izlazilisu iz stana i, kao po običaju, dr. Smajlović je zaključavao vrata. Gđa. Munira pošla je postepenicama prema izlazu. Dr. Smajlović je stao i uhvatio se za glavu, a gđa Munira je utrenu pomislila da je nešto zaboravio. Pao je na stepenicama. Probudio se tek u bolnici,na Koševu. Uspjela je malo razgovarati s njim i uvjeravala ga da nije ništa ozbiljno i da ćebrzo ozdraviti. On nije ništa govorio, samo je pustio suze koje su polako tekle niz lice. Udva sata ujutro dr. Smajlović je preselio na Ahiret 13. kolovoza, a taj dan je planirano dase održi mevlud povodom preseljenja u novi stan u užem krugu obitelji i prijatelja. Nažalosttaj dan bio je dan njegove dženaze.tom predmetu i dao mu mnoge ovlasti u tom pravcu. Zavrijeme njegovih putovanja, povjeravao mu je katedru.Također je bio šef njegovog kabineta, dok je bio predsjednikMešihata Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu,Hrvatsku i Sloveniju. O njemu mr. Muharem Omerdić kaže:“Imao je veliko povjerenje u ljude, posebno mlađe,forsirao ih je i bodrio. Ja mnoge projekte ne bih smio započetida me on nije bodrio, jer su oni bili teški, a njihovaizvedba neizvjesna. Bio je markantna figura, poznata pocijelom svijetu. Bio je zaljubljenik pisane riječi, pa je zasvoga mandata osigurao štampanje preko sto naslova,što originalnih djela, a što prijevoda. U njegovo vrijemena našim prostorima dogodila se renesansa. Volio je ljude,a nije se bavio onima koji su ga ogovarali i na raznenačine ometali njegove aktivnosti. U naravi je bio povučen,veoma pobožan, nikoga nije odbacivao, opraštao jei najveće uvrede na njegov račun.”Opće je poznato da je dr. Smajlović poznavao mnogoljudi diljem cijelog svijeta. Akademik u mirovini Luka Kurilićpoznavao je dr. Smajlovića više od trideset godina. Onjemu nam priča s posebnim osjećajem i posebno odabranimriječima koje su pratile veliko poštovanje prematom čovjeku: “Bio je striktan vjernik, zapravo, neupitnovjernik, i nije bilo te stvari radi koje bi on prestao vjerovati.Nikome ni u snu ne bi uradio ništa krivo. Bio je prepunznanja te je smatrao da ne širiti ga na svoje bližnje, isto jekao svijeća koja gori sama sebi. Bio je jako točan, precizan,vjerodostojan i nije govorio neistinu”. Za vrijemesvog mandata dr. Ahmed Smajlović bio je poznat po tomešto je insistirao na doškolavanju imama. Luka Kurilić otome kaže: “Inzistirao je na obrazovanju, a posebno imama.Bio je prvi koji je zahtjevao fakultetsko obrazovanje.Zašto je tražio školovanost? Shvatio je da je zapadnaEvropa pod kršćanstvom napredovala, jer je svećenik unekom selu bio pravnik koji je zastupao selo pred državom,bio agronom, liječnik, bili su sve i na tome je stekaougled, a radi toga ugleda su i cjenili vjeru. A šta je s našimhodžom?”Istakao je da je Ahmed za neke ljude bio nedohvatljiv ida je malo ljudi koji su ga mogli razumjeti i diskutirati snjim. “Mnogi su ga osuđivali, jer ga nisu razumjeli. Čovjekkad završi srednju školu raspolaže s deset do dvanaesthiljada riječi, kad završi fakultet poznaje dvadeset hiljadariječi, a možda i više. Običnom čovjeku za dnevnu komunikacijudovoljno je petsto riječi i u tom pogledu bio jenedokučiv. To je i jedan od razloga zašto je zahtjevao školovanost”.Za vrijeme moje posjete Luki Kuriliću posebnomi je ostao u sjećanju odgovor na moje zadnje pitanje.Zanimalo me je što će mu najviše ostati u sjećanju na dr.Ahmeda Smajlovića. Na nekoliko trenutka spustio je glavui kad su nam se susreli pogledi, njegove oči su bile prepunesuza i žalosno mi je tad rekao da će mu njegova vjeraostati najviše u sjećanju.Slično mišljenje o dr. Smajloviću ima i h. Ahmed Ikanović(tajnik Mešihata IZ Hrvatske) koji za njega kaže da jebio “odmjeren gospodin, ali poslovan, ozbiljan i da su takveosobe rijetke”. Istakao je još “da je dr. Smajlović radiou vrlo teškom vremenu, političke prilike bile su teške, pritisakje bio sa svih strana, ali je on ipak, usprkos svemu,uspio preći preko toga i uspjeti u svom poslu. Mišljenjasam da je jako teško iznijeti sva mišljenja o dr. AhmeduSmajloviću. Činjenica jeste da je u društvu bio prihvaćenna poseban način, a o tome nam mnogo ljudi svjedoči.Koliko god se trudili da o njemu kažemo što više i na štoljepši način – riječi su malo da bi to mogle prenijeti i opisati”.Očito je da je dr. Ahmed Smajlović bio karizmatičnaličnost.DŽENAZA DR. AHMEDA SMAJLOVIĆA“Rijetko se takvi rađaju, stotine godina treba čekati takvogčovjeka”, ponosno ali i s bolom uzdahnula je gđaMunira. Mnogi su ga poštovali i voljeli iako to nisu smjelireći i izjasniti se. To se vidi iz dva primjera prema priči gđeMunire: “Bila je zima i te noći padao je snijeg. Ujutro sampoželjela otići na njegov mezar, jednostavno osjetila samtu potrebu. Kada sam došla na mezarje, pribojala sam seda neću moći naći i prepoznati Ahmedov mezar od tolikogsnijega. Išla sam putem i zagledala jedan mezar koji je bioočišćen i put doveden do njega. Bio je to njegov mezar. KoBEHAR 87-88 21