BEHAR

IZLAGANJA“Ljudi su izmišljali svašta. Pripisivali su mu dostastvari – od toga da je imao kuće na nekolikomjesta, fabrike i mnogo toga za što on nije znao.Mnogi ljudi zaboravili su koliko im je pomogao.Često je znao ponavljati: Neka ih Allah na praviput okrene. Hvala Bogu pa ja nikome ništa nisamučinio!” (Munira Smajlović)je to uradio ni dandanas ne znam. Jednomdrugom prilikomkada sam otišlana mezar, primijetilasam grupu ljudi kojisu stajali kod njegovogmezara. Pomalome je bilo strah približitise, jer nisamznala tko su. Kada sam stigla do mezara, grupa mladihljudi zastala je, iznenadili su se mom dolasku. Zamolili sume da nikom ne kažem da su bili na mezaru. Bili su toAhmedovi studenti”.Iz ova dva primjera očito je koliko su ljudi imali poštovanjeprema njemu, a koje nisu smjeli iskazati. Munira mije potvrdila ono što sam znala: koliko je u očima studenatauživao posebne simpatije. Bili su oduševljeni predavanjima,a još više porukama koje im je upućivao putempredavanja. Studentima je dosta pomogao i stalno im jeposuđivao knjige. Dr. Ahmed Smajlović puno je toga ostavioiza sebe i nakon njegove smrti napredovanje je zaustavljenoi nije toliko aktivno kao u njegovo vrijeme. Poshvaćanju “drugih” (a i takvih je bilo nažalost) dr. Smajlovićnije ostavio iz sebe drugo do svoje supruge i bezbrojtekstova i knjiga potpisanih njegovim imenom .VEZA DR. AHMEDA SMAJLOVIĆA SA SLOVENIJOMPo mojim podacima prva veza dr. Ahmeda Smajlovićasa Slovenijom bila je 1958. godine, kada dolazi služiti vojnirok u Ljubljanu. Tokom istraživanja željela sam saznativiše, a prvenstveno detaljnije podatke o njegovom služenjuJNA u Ljubljani. Uputila sam se u Arhiv Republike Slovenijenadajući se da ću dobiti bilo kakav podatak vezanza njegovo služenje vojnog roka u Ljubljani. Kazali su mida Arhiv Republike Slovenije nema nikakvih dokumenatao JNA. Zatim sam kontaktirala Ministarstvo odbrane RepublikeSlovenije. Tu sam dobila informaciju da je u bivšojdržavi bilo pravilo da se svakih pet godina arhiv slao uBeograd. Stoga, Ministarstvo odbrane Republike Slovenijenema nikakvih podataka o služenju vojnoga roka nesamo dr. Ahmeda Smajlovića, već i svih ostalih koji su služilivojsku u Sloveniji. Preporučili su mi da kontaktiramVojnoistorijski institut u Beogradu. Prvo sam stupila ukontakt sa Ministarstvom inozemnih poslova Srbije, a zatimi Vojnoistorijskim institutom. Uputila sam im molbu itražila bilo kakve podatke vezano za služenje vojnog rokadr. Ahmeda Smajlovića. Nažalost, do danas nisam dobilaodgovora. Nadam se da ćemo u narednim govorima o dr.Ahmedu Smajloviću moći govoriti i o tom segmentu iznjegove biografije.Pretpostavljam da se je dr. Ahmed Smajlović upoznaosa slovenskim jezikom dok je služio vojsku. Stoga je redovnoupisao prvu godinu Pravnog fakulteta u Ljubljani,akademske 1960./61. godine. Uspješno je položio prvugodinu i upisao drugu godinu studija. Nažalost, zbog veomastrogog zakona o čuvanju osobnih podataka u RepubliciSloveniji, nisam uspjela dobiti više podataka od Pravnogfakulteta u Ljubljaniosim potvrdeda je bio redovanstudent prve i drugegodine. Po dostupnimpodacima Islamskezajednice u Sloveniji,počeci aktivnogorganiziranjamuslimana u Slovenijikroz instituciju Islamske zajednice datira od 1967. godine.Okupljanja muslimana odvijala su se u privatnimkućama. U vrijeme predsjedavanja Starješinstvom IZ-e Bosnei Hercegovine, Hrvatske i Slovenije dr. Ahmeda Smajlovića,muslimani u Sloveniji uspjeli su u septembru 1979.godine kupiti prvi objekat za potrebe IZ-e. Pri tome jemnogo pomogao dr. Ahmed Smajlović. Bezbroj puta jedolazio u Ljubljanu tim povodom. Mnogo je vodio računao adaptaciji kupljenog objekta, što se vidi iz dopisa br.3356/81, u kojem upozorava donatora za izradu fasadena objektu da ista mora biti urađena po važećim standardima.Prilikom pregledavanja arhiva IZ-e naišla sam na interesantandetalj kada rahmetli Adil Begović, kao predsjednikOdbora IZ-e Ljubljana, piše pismo jednom imamu skojim dogovara njegov angažman u džematu Ljubljana. Ujednom momentu kaže da ipak ništa neće učiniti bezAhmeda, što nam govori o velikoj lojalnosti i poštovanjuspram dr. Ahmeda Smajlovića.ZAKLJUČAKŽivot dr. Ahmeda Smajlovića, iako kratak, bio je veomabogat i zanimljiv. Potrudila sam se unijeti neke nove detaljeu njegovu biografiju. Nadam se da je ovaj rad tek početakistraživanja o životu i radu dr. Ahmeda Smajlovića.Bilo bi vrijedno proučiti i objaviti mnoge neotkrivene tajneiz njegovog života. Sigurna sam da bismo iz svega togaizvukli veliku pouku, a mnogi bi dobili pravu sliku o dr.Ahmedu Smajloviću. On zaslužuje našu pažnju s obziromna to koliko se žrtvovao za muslimane u ovoj regiji. Posvetioje svoj cijeli život islamu i muslimanima, obrazovanju iprosvjećivanju. Istraživanje o radu i životu dr. AhmedaSmajlovića nije bilo jednostavno, jer ne postoji mnogo literatureo tome.Iskoristila bih priliku i zahvalila se supruzi dr. AhmedaSmajlovića, cijenjenoj Muniri Smajlović. Sve vrijeme bilami je na raspolaganju i ponudila mnoge informacije kojenisam pronašla u nijednom objavljenom članku o njemu.Zahvaljujem se i prof. dr. Remziji Hadžiefendić-Parić kojame je ohrabrila i pomogla prilikom pisanja maturskog rada,ali i poziva da sudjelujem na ovom Simpoziju. Posebnose zahvljujem vodstvu Islamske zajednice u Slovenijikoje mi je omogućilo uvid u arhiv IZ-e Slovenije. Zahvaljujemse i svim ostalim koji su mi pomogli u pronalaženjunovih detalja iz života dr. Ahmeda Smajlovića. Pisati i govoritio ovako velikom čovjeku bila mi je velika čast i zadovoljstvo!Ponosim se s činjenicom da sam bila učenik školekoja nosi njegovo ime.22 BEHAR 87-88