BEHAR

ZNANSTVENI RADOVIna Islamska gimnazija “Dr. Ahmed Smajlović”. U pripremije osnivanje Fakulteta islamskih znanosti.STOLJETNA TRADICIJA OBRAZOVNE I RADNEIMIGRACIJEPo okupaciji Bosne i Hercegovine Bošnjaci počinju intenzivnijenaseljavati Hrvatsku čime se obnavlja višestoljetnapovijesna prisutnost muslimana u Hrvatskoj iz srednjegvijeka. Započinje proces doseljavanja Bošnjaka u potraziza visokim obrazovanjem i boljim poslovnim mogućnostimašto će predstavljati ključ tradicije hrvatskih muslimanau nadolazećem 20. stoljeću i biti jednim od uzrokanjihove društvene afirmiranosti. Suvremena prisutnostmuslimana u Hrvatskoj traje mnogo dulje od prisutnostimuslimana u zemljama zapadne Europe, pa je i stupanjintegriranosti i institucionaliziranosti znatno viši. MuslimaniHrvatske odavno ne spadaju u kategoriju radne iobrazovne imigracije.Imajući u vidu tek više od stoljeća dugu obnovljenuprisutnost muslimana u Hrvatskoj, riječ je o dinamičnojzajednici čiji članovi nisu vezani uz zemljišnu imovinu većžive od rada uz mjesto rada trajno naseljavajući nova područja.Može se zaključiti kako su muslimani Hrvatske više zastupljeniu gradskom stanovništvu od hrvatskog prosjeka,što bi moglo upućivati na nadprosječno industrijski iuslužni karakter muslimanskog stanovništva kao jedan odvjerojatnih faktora nadprosječne prisutnosti muslimana udruštvenom i kulturnom životu Hrvatske.Značajnu ulogu odigrala je ekonomska imigracija, jerZagreb je bio središte industrijskog razvoja i međunarodnetrgovine u Kraljevini Jugoslaviji. K tome, Zagreb je najstarijisveučilišni centar južnoslavenskih naroda. Sarajevonije bilo suvremeni univerzitetski grad, pa je mnogo ljudiželjnih obrazovanja svoje visokoškolsko obrazovanje postizalou Zagrebu, gdje je velik broj i ostao zbog boljihmogućnosti zapošljavanja, profesionalne i društvene afirmacije.Alternativa studiju u Zagrebu u to je vrijeme biosamo Beograd, no Bošnjaci su uvijek u znatno većem brojuodlazili u Zagreb jer su taj grad doživljavali kao centarotpora srpskom unitarističkom jugoslavenstvu i sredinugdje su bili prepoznati kao narodna zasebnost. O visokojobrazovnoj strukturi muslimana Hrvatske tog doba govoripodatak o popisu intelektualaca muslimana za potrebeEuropskog kongresa muslimana u Ženevi 1933. gdje supobrojana 72 visoko obrazovana čovjeka /1,51% postotada ukupnog muslimanskog stanovništva Hrvatske/. Muslimanisa značajnim doprinosom razvoju hrvatske znanostii umjetnosti u tom vremenu bili su dr. Ibrahim Ruždić,akademski slikar Omer Mujadžić, književnici SafvetbegBašagić i Alija Nametak te Musa Ćazim Ćatić koji je djelovaojoš u austrougarsko doba.Grad Zagreb, kao industrijsko i univerzitetsko središteJugoslavije u 20. stoljeću, nastavio je privlačiti velik brojmuslimana u potrazi za visokim obrazovanjem te profesionalnomi društvenom afirmacijom sve do dugo iza Drugogsvjetskog rata kada Sarajevo, kao i drugi značajnigradovi Bosne i Hercegovine, postaje razvijeni univerzitetskii industrijski centar. Stoga učešće gradskog te visokoobrazovanogi industrijskog stanovništva u bošnjačkojmanjini u Hrvatskoj nadmašuje hrvatski prosjek.Snažan planski razvoj industrije u Jugoslaviji dovodi doznačajne promjene u strukturi stanovništva. Cilj jugoslavenskogvodstva bio je dostići industrijsku razinu koja setrebala nositi s političkim okružjem Europe i omogućitiuvjete za sliku vlasti radničke klase. Sve je više bilo industrijskihradnika, što je pratilo i sve razvijenije i dostupniješkolstvo. Snažan industrijski razvoj u Jugoslaviji bio jeoznačen i razlozima više nego li je to bio slučaj u ostalimzemljama socijalističkog bloka. Sukob Tita sa Staljinom1948. bio je na liniji imperijalnih interesa Sovjetskog Savezakoji je želio industriju socijalističkih zemalja specijaliziratiu svega nekoliko polja, dok su Jugoslaveni čvrsto stajalina poziciji ekonomske suverenosti i samodostatnosti,što je iziskivalo velika ulaganja u industrijski razvoj. Ova jeodluka kasnije podržana i od strane zapadnih sila putemosiguranja odgovarajućih kreditnih linija. Stoga je značajanpriljev muslimana u Hrvatsku kao radne snage za velikepotrebe industrije, naročito u krajeve gdje je industrijskirazvoj jak, kao što je ukupna industrija u Zagrebu kaoindustrijskom središtu Jugoslavije ili Sisak za potrebe tamošnjeŽeljezare i Rafinerije nafte i druge gradove kao štosu Osijek, Dubrovnik, Karlovac te u ona središta gdje jeosim razvoja industrije potreba za radnom snagom bilauvjetovana i velikim demografskim poremećajima izazvanimiseljavanjem stanovništva, naročito talijanskog. Takose mnogo Bošnjaka trajno naselilo u Rijeku i Pulu radeći utamošnjim lukama, brodogradilištima i drugoj industrijite u Labin radeći u kompleksu rudnika. Konstantan je priljevkvalificirane građevinske radne snage iz Bosne.Iako je vremenom osnovana većina fakulteta na Sarajevskomuniverzitetu čime je priliv studentske muslimanskeimigracije u Zagreb postupno opadao, veliko je učešćevisokoobrazovanog stanovništva među Bošnjacima Hrvatskedoprinijelo neobično značajnom doprinosu Bošnjakahrvatskoj znanosti, umjetnosti i gospodarstvu što ukazujena kulturni i znanstveni potencijal Bošnjaka u Hrvatskoj ikulturološku bliskost Bošnjaka i Hrvata. Navest ćemo samoneke u javnosti najpoznatije djelatnike bošnjačkogporijekla kao što su osnivač satiričkog kazališta Kerempuh,književnik i redatelj Fadil Hadžić, karikaturist IsmetIco Voljevica, poznati dramski umjetnici Mustafa Nadarević,Izet Hajdarhodžić, Amir Bukvić, Zijad Gračić, SemkaSokolović Bertok, baletna prvakinja Almira Osmanović,književnici Nusret Idrizović, Feđa Šehović, Enes Kišević,Ibrahim Kajan, Sead Begović, Ervin Jahić, Tahir Mujičić,jedan od osnivača Fakulteta političkih znanosti i autor kapitalnihdjela islamistike Nerkez Smailagić, liječnik AsimKurjak, slikari Mersad Berber, Izet Đuzel, Munir i Fadil Vejzović,profesori tehničkih znanosti Zijad Haznadar i OsmanMuftić, sociolog religije Esad Čimić, Sulejman Mašović upolju socijalnog rada, novinar Hidajet Bišćević, glazbeniumjetnici braća Đelo i Ibrica Jusić, Husein Hasanefendić imnogi drugi.Zanimljiva je činjenica da uopće nema muslimana uhrvatskoj političkoj eliti toga doba, unatoč očitoj sposobnostikoju zajednica pokazuje u pojedinačnim ostvarenji-BEHAR 87-88 61