ZNANSTVENI RADOVIEuropski muslimaniPiše: dr. sc. Tarik Kulenović, Institut za antropologijuGovoriti o islamu u Europi, pogotovo o muslimanimaEuropljanima, sugrađanima drugih Europljana, na prvi jepogled zbunjujuće. Mogu li uopće pojmovi islam i Europaići zajedno? U tradicionalnom poimanju europskog identitetaislam predstavlja susjeda, protivnika, prijetnju, žrtvu,doseljenika..., no, ne i sastavnicu europskog identiteta.Muslimani su neki drugi, islam je religija drugih. Ako su imeđu nama, tu su privremeno. Ako to privremeno razdobljetraje i 500-600 godina, nema veze. I dalje je privremeno.Logičan zaključak takvog načina razmišljanja je kakomuslimani nisu Europljani, a njihova religija, islam, nije europskareligija. No, danas muslimani čine između 4 i 8%europske populacije i činjenica su europske stvarnosti 1 .U tri europske države 2 , Albaniji, Bosni i Kosovu, muslimanisu apsolutna većina stanovništva. U Bugarskoj, Makedonijii Srbiji postoje velike muslimanske populacije. UEuropskoj Uniji 3 muslimanske su populacije uglavnom posljedicaglobalizacije, ekonomskog razvitka Europe, ali ieuropske kolonizacije svijeta u 18. i 19. stoljeću. Značajnemuslimanske manjine u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkojpodrijetlom su iz bivših europskih kolonija. Nekadašnjidragulji u kruni britanskog i francuskog kolonijalnogcarstva, Indija, Pakistan i Alžir, postali su rezervoariljudstva koje s više ili manje uspjeha imigrira u EuropskuUniju, u nekadašnje kolonijalne metropole čemu su pridonijelipoznavanje jezika i višegeneracijske veze.Uz imigrante iz nekadašnjih kolonija, imamo veliki imigracijskival Turaka u Europsku Uniju, većinom u Njemačkui germanofone zemlje. Nakon razdoblja ratova za prevlastu Podunavlju (15-18. stoljeće), u 19. i 20. stoljećunjemačko-turska suradnja intenzivira se, a savezništvo u1. svjetskom ratu i val gastarbajtera nakon 2. svjetskograta su to potvrdili.Turci predstavljaju i poveznicu između europskih narodakoji su primili islam. No, ne gastarbajteri, poput onihkoji su ginuli po Zagorskoj magistrali jer bi zaspali za volanom,pokušavajući što prije doći kući. Balkanski su narodiprimili islam u razdoblju ekspanzije i najveće slaveosmanskih Turaka. Preko Turaka primili su islamsku kulturui civilizaciju u razdoblju uspona Osmanskog carstva.Stoga nije čudno što u nacionalnim mitologijama europskihmuslimanskih naroda, vrijeme ekspanzije Osmanskogcarstva predstavlja zlatno doba nacionalne povijesti.Narodna izreka glasi: Drumovi će poželjeti Turaka, aTuraka neće biti. Turci jesu otišli, no islam, turska vjera, jeostao. Bosna, Sandžak, Kosovo, Albanija, Makedonija iBugarska, države su i regije u kojima postoje značajne populacijemuslimana i tradicionalne islamske zajednice, kojesu ujedno i jezgre europskih muslimanskih nacija i etničkihzajednica u Europi. Riječ je o Albancima, Bošnjacima,Torbešima/Pomacima, poljskim Tatarima, balkanskimTurcima, Romima i Goranima. Današnje nacije jugoistočneEurope također su posljedica osmanske vladavine utim prostorima. Naime, osmanski sustav milleta, u kojemje svaka vjerska zajednica tvorila zaseban millet, koji jeimao upravnu autonomiju u unutarnjim poslovima, bio jeosnov formiranja balkanskih nacija. Sporovi između pripadnikarazličitih milleta, rješavali bi se na upravnom vrhudržave, u osobi sultana. Nacije nastale iz milleta možemonazvati i vjeronacije. Koliko god se njihovi pripadnici pozivalina etničku ili kulturalnu autohtonost, primarni je kriterijnacionalnog okupljanja bila religijska pripadnost 4 .Tako su npr. katolici nacionalizirani u Hrvate, pravoslavniu Srbe, Bugare, Grke i Makedonce u koje su nacionaliziranii pravoslavni Vlasi i Cincari.Razdoblje razdvajanja poimanja islama od Turaka 5 uEuropi protezao se kroz 18., 19. i 20. stoljeće. To je i vrijemestvaranja nacija-država, vrijeme u kojem se dominantneetno-religijske grupe transformiraju u nacije i za sebetraže određeni teritorij. Prisustvo islama i muslimana uzemljama poput Hrvatske, Srbije, Bugarske, Grčke i Rumunjskesvelo se na minimum. Vjerski objekti, stambenezgrade, naselja i muslimanske populacije su uništavane iprotjerivane. U tim procesima koriste se metode kasnijeimenovane etničkim ćišćenjem i genocidom, a rezultiralisu raspadom Osmanskog carstva i stvaranjem nacija-državana njegovom teritoriju. Tako su muslimani postaliproblem. I nakon velikih iseljeničkih valova iz Bosne, Srbije,Crne Gore, Makedonije i Bugarske ostale su značajnepopulacije muslimana, etničkih Slavena islamske vjere.Otuda i stoljetni pokušaji njihovog nacionaliziranja u Srbe,Hrvate i Bugare. Prisilno nacionaliziranje i protjerivanjemuslimana, kao i otimanje teritorija nalazi se u temeljimasrpskih ustanaka, Balkanskih ratova, 1. i 2.svjetskograta na ovim prostorima, kao i u ratovima za jugoslavenskonaslijeđe 1991. - 1999. godine.Rekompozicija stanovništva uvjetovana ratovima i ekonomskimmigracijama dovela je do toga da danas većinaod oko 22 miliona europskih muslimana živi u zemljamaEuropske Unije u kojima tradicionalno nije bilo muslimanskihpopulacija.U prvom desetljeću 21. stoljeća, europsku muslimanskupopulaciju možemo svrstati u dvije skupine:1. autohtoni europski muslimanski narodi,2. imigranti i njihovi potomci u prvoj i drugoj generaciji.U prvoj su skupini europski narodi i etničke skupinekoje ispovijedaju islam. Riječ je o kolektivima koje islamispovijedaju stoljećima i za koje je islam danas nacionalnareligija.Albanci, Bošnjaci, Pomaci/Torbeši, Gorani, balkanskiTurci, Tatari i Romi su narodi i etničke skupine koje ispovijedajuislam u Europi i smatramo ih autohtonim europskimpopulacijama. Njihovo postojanje ujedno poništavatvrdnju o islamu kao neeuropskoj religiji.56 <strong>BEHAR</strong> 87-88
ZNANSTVENI RADOVIU drugoj su skupini useljeničke populacije. U njih ubrajamoArape, Turke, Pakistance, muslimane iz subsaharskeAfrike i s indijskog potkontinenta, kao i njihove potomke.Kod svih uočavamo tendenciju da se grupiraju prema etničkojpripadnosti.Kako je to moguće kad je religija islama nadnacionalna?Islam jeste univerzalna, eksteritorijalna religija, otvorenaza ljude oba spola i svih rasa, bez obzira na njihovoetničko podrijetlo. No, džemati 6 su većinom nacionalni. Iu zemljama u kojima su svi muslimani imigranti, postojitendencija da se muslimani okupljaju na nacionalnoj/etničkojosnovi. Na takvo grupiranje utječu zajednički jezik izemlja porijekla. U situacijama gdje je jedna etnička grupadominantna, kao što su npr. Bošnjaci u Hrvatskoj i Slovenijiili Turci u Austriji i Njemačkoj, zajednica se oblikujeprema obrascima oblikovanja religijske zajednice u matičnimzemljama. Sredina u kojoj se stvara i živi islamskazajednica takođe utječe na nju i zajednice poprimaju iodređene karakteristike dominantnih populacija u tim zemljama.Istovremeno, u imigrantskim se islamskim zajednicamaodvija proces akulturacije i nove sinteze. Muslimanirazličitog etničkog podrijetla, okupljeni u islamskim zajednicama,kreiraju novu potkulturu. Pogrdni naziv BBCP(British Born Confused Paki – Zbunjeni Pakistanac rođen uBritaniji) pokazatelj je tog novog naraštaja. Riječ je o generacijiBritanaca pakistanskog etničkog podrijetla, čiji suroditelji imigrirali u Veliku Britaniju. Kao rođeni Britancidijele osjećaj zavičaja sa svojim vršnjacima, etničkim Englezima.,Škotima, Velšanima i Ircima. No, ne bivaju prihvačenikao ravnopravni niti u zemlji rođenja niti u zemljipodrijetla. Britanci europskog etničkog porijeklaa ne prihvaćajuih jer su fenotipski (tamnija boja kože, različitecrte lica) i kulturalno (obiteljski odgoj koji podražava tradicionalnupakistansku obitelj) različiti. Iako često predmetstigme (rasistički ispadi, napadi skinheada) BBCP suse generacijski uspjeli izdići tako da su neki njihovi pripadnici,poput pisca Hanifa Kureishia i glazbenih skupina AsianDub Fundation i Fundamental, prihvaćeni kao dio britanskemainstream kulture. Ulazak muslimana u visokubritansku kulturu obilježili su i drugi događaji, poput pogibijebritanske princeze Diane i njenog ljubavnika Dodijaal-Fayeda. Da bi jedan musliman bio u intimnim odnosimas ljubimicom Britanije, majkom prijestolonasljednikatrona, bilo je nezamislivo generaciju ranije. No, Muhammedal-Fayed, Dodijev otac, bio je vlasnik Harrodsa, jednogod najpoznatijih britanskih trgovačkih lanaca i pripadnikbritanske visoke klase.I druge zemlje Europske unije doživljavaju identitetskutransformacilu svojih muslimanskih populacija. Tako mlademuslimanke, srednjoškolke, svoj mladenački bunt iskazujunošenjem marama (hidžaba), kao javne oznake njihovogidentiteta. Neredi u pariškim predgrađima, ubojstvo nizozemskogrežisera Thea van Gogha (2004.), teroristički napadina madridsku željeznicu (2004.) i javni prijevoz u Londonu(2005.), samo su neki od iskaza promjene.Tijekom 2000-tih, ratovi u Afganistanu i Iraku radikaliziralisu odnose i među muslimanima i drugim populacijamadiljem svijeta. Istovremeno su potaknuli samosvijestTABLICA 1: Muslimansko stanovništvo u Europi7DržavaStanovništvoUkupnoAlbanija 3 619 7781 2 533 845 (70%)Austrija 8 102 600 300 000 (3,7%)Belgija 10 192 240 370 000 (3,6%)Bugarska 8 487 417 1 110 295 (13%)BiH 3 922 205 2 340 000 (59%)Crna Gora 620 1452 110,034 (17.74%)Danska 5 330 020 150 000 (2,81%)Finska 5 171 302 20 000 (0,38%)MuslimanaFrancuska 56 000 000 4 000 000 (7,1%) – 5 000 000 (8,9%)Grčka 10 000 000 370 000 (3,7%)Hrvatska 4 437 0003 56.777 (1.27%%)Italija 56 778 031 700 000 (1,2%)Kosovo 1 900 000 1 700 000(88-90%)Luxemburg 435 000 3 800 (0,87%)Madžarska 10 043 000 20 000 - 30 000 (0,19-0,29%)Makedonija 2 038 5144 672 705 (33%)Nizozemska 15 760 225 695 600 (4,41%)Njemačka 82 000 000 3 040 000 (3,7%)Poljska 38 667 000 15 000 (0,03%)Portugal 9 853 000 30 000 – 38 000 (0,30 -0,38%)Rumunjska 22 500 000 60 000 (0,26%)Slovenija 2 051 333 49 231 (2.4%)Srbija 5 10 159 046 489 664 (4,82%)Španjolska 40 202 160 300 000 - 400 000 (0,74-0,99%)Švedska 8 876 611 250 000 - 300 000 (2,81-3,37%)Švicarska 7 304 109 310 000 (4,24%)Velika Britanija 55 000 000 1 406 000 (2,55%)UKUPNO: 479 450 736 21 102 951 – 22 270 951 (4,4-4,6%)europskih muslimana. Procesi poput protesta za pravo dase nosi hidžab u javnosti, kao i demonstracije izazvanekarikaturama poslanika Muhammeda i izjavom pape BenediktaXVI o islamu kao religiji nasilja pokazale su sposobnostmuslimana na skoro trenutnu, masovnu, mobilizacijuza obranu svojih prava i kulturalnih posebnosti.“Ratobornost” tj. spremnost muslimana da na uvrede inasilje nad religijskim identitetom odgovore istom mje-<strong>BEHAR</strong> 87-88 57