BEHAR

Što se u tim godinama zbivalo s Ahmedom Smajlovićem,o čemu ćemo podrobnije i više zacijelo doznati iznekih drugih izlaganja na ovome skupu, pa stoga ovdje otome samo ukratko i u osnovnim obrisima? On se 17. lipnja1938., dakle 18. rabbiul-ahira 1357., rodio u Tokoljacimakod Srebrenice u obitelji Aiša-hanume i imama Alijaefendije.Nakon osnovne škole u rodnome kraju, u seluKrnjićima, upisuje sarajevsku Gazi Husrev-begovu medresu,koju kao odličan učenik završava 1958. godine. Nakonkorištenja vojnog roka za studiranje prvih dviju godinapravnih znanosti u Ljubljani i Beogradu, odlazi na studijarapskog jezika i književnosti pri znamenitoj kairskoj univerzial-Azhar, povijesno najprestižnijem sveučilištu arapskog,a u nekim razdobljima i muslimanskog dijela svijeta.Poslije magisterija i doktorata, a i uz vođenje jugoslavenskedopunske škole u Egiptu, gdje i predaje filozofiju, logikui sociologiju, vraća se u Sarajevo i postajeprofesorom akaida i islamske filozofije u sklopunovootvorenog Islamskog teološkog fakulteta(današnjeg Fakulteta islamskih nauka).A što Ahmed Smajlović čini godinu potom,sedamdeset i osme, spomenute u uvodnom dijeluovog izlaganja? Ono u čemu se najbolje možesublimirati njegov životni put, težnje njegovograda i karijere, odnos prema sebi i drugima, vlastitoji tuđim zajednicama, njegovo neumornoprosvjetiteljstvo u otkrivanju, potvrđivanju i slobodnomrazmatranju istine u raznim njezinimaspektima – pokreće časopis Islamska misao, kojiće najprije uređivati on, zatim njegov rođak i takođerdivan čovjek, Mesud Hafizović, kojeg sam imao časti sreću poznavati, a koji je u međuvremenu i sam ranopreselio na ahiret, te zatim još neki umni ljudi, među kojimajoš jedan čestiti intelektualac, Enes Durmišević, čijimse poznanstvom ponosim.Deset godina nakon pokretanja Islamske misli, 11. kolovoza1988., odnosno 27. zul-hidžeta 1408., AhmedSmajlović, odnosno njegova duša za koju se s obzirom štoo njemu znamo imamo pravo nadati, vjerovati i moliti daje "smirena, zadovoljna Gospodarom i On njome", napuštadunjaluk, odnosno ovu dimenziju postojanja.A što se navedenih godina događalo u ostalim područjimanaslovne teme ovoga izlaganja? U godini rođenjaAhmeda, najmlađeg, sedmog djeteta u obitelji Smajlović,dakle 1938. godini, vatikanska država priznaje režimFrancisca Franca u Španjolskoj, nastao kroz fašističku pobunuprotiv republike u kojoj je bilo socijaldemokratskih,autonomističkih, regionalističkih, liberalnih, sekularnih,anarhističkih i donekle komunističkih tendencija, ali suove posljednje nastale ponajprije kroz reakciju na frankističkupobunu. Rat je Francovim trijumfom, za koji suizravnu ratnu pomoć dali i Mussolini i Hitler ali i oklijevanjeposlovično kukavičkih i kalkulantskih velesila "slobodnogsvijeta", dovršen je tek iduće godine, ali Sveta Stolica,eto, nije htjela čekati, nego je odmah pokazala sklonostrežimu protkanom njezinim predstavnicima (i članovimaOpusa Dei), režimu čiji je poklič bio "Pobjeda ili smrt", ačija je pobjeda zapravo značila smrt mnogima, počevši odslobode i prava na kritičku misao.IZLAGANJAKao što 90-ih godina, pa sve do danas,zapadnoeuropski i svjetski diplomati uglavnomnisu pokazivali prema Bošnjacima i uopćemuslimanima drugo do onoga što je u tovrijeme bez oklijevanja kao "bigotnostukorijenjenu u europskom identitetu i povijest"osudio tadašnji američki senator a sadašnjipotpredsjednik SAD-a, čestiti ameroirski lijeviliberal Joe Biden...Za osobu 1938. američki časopis Time izabrao je krajemte godine Adolfa Hitlera, što je bio ispravan odabirnajutjecajnijeg pojedinca na svijetu, jer su se nacističkomdiktatoru svih mjeseci te godine sklanjali, udovoljavalimu, molili ga za kompromis, davali mu ustupke, te premazlu pokazivali poštovanje, a prema žrtvama prezir i bezobzirnostkakve će pet i pol desetljeća kasnije, sedamgodina nakon smrti Ahmeda Smajlovića, bolno iskusiti injegova zavičajna Srebrenica ali i velik dio njegove domovineBosne i Hercegovine.Kao što 90-ih godina, pa sve do danas, zapadnoeuropskii svjetski diplomati uglavnom nisu pokazivali premaBošnjacima i uopće muslimanima drugo do onoga što jeu to vrijeme bez oklijevanja kao "bigotnost ukorijenjenu ueuropskom identitetu i povijest" osudio tadašnji američkisenator a sadašnji potpredsjednik SAD-a, čestiti ameroirskilijevi liberal Joe Biden, tako i tijekom 1938. nije biloempatije i interesa za sudbinu austrijskih Roma, čiji su pogromipočeli odmah uz pripajanje Trećem Reichu (Anschluss).Podjednako je malo ili nimalo bilo i sućuti i solidarnostiza njemačke Židove, koji su praskozorje holokaustaosjetili u studenome te godine u "kristalnoj noći", a nijebilo germansko-romanske volje za pomoć ni razmjernomalom češkom narodu, čija je domovina raskomadanaprvo oduzimanjem najšire shvaćenog sudetskog područja,a zatim i potpunom okupacijom, pa dok je HermannGoering grmio da su Česi "morbidna pigmejska rasa", britanskiveleposlanik u Njemačkoj, Nevile Henderson, nutkaoje nacistima konzorcij za upravljanje znatnim dijelomAfrike, britanski premijer Chamberlain s gađenjem jeignorirao preklinjanja pojedinih njemačkih egzilanata utajnim misijama da se protiv Hitlera što prije stvori odlučanblok, a iz francuske vlade počišćeni su svi koji su seprotivili dodvoravanju najgorim izdancima 20. stoljeća.Vrijedi ipak za tu, 1938. godinu, zabilježiti nekolicinuosoba koje su se tada rodile, te godište dolaska na ovajsvijet dijele s Ahmedom Smajlovićem. Jedan od njih je JuanCarlos, koji će kao španjolski kralj izvesti sljednicu nekadašnjegandaluškog sjaja ali i inkvizicijske reconquisteiz sumraka post-frankizma prema svjetlima pluralizma,tolerancije i socijalnosti.Drugi je Rudolf Nurejev, grandiozni baletan čiji osobnii porodični primjer oslikava kako mnogi europski muslimani,od ruskih Tatara nadalje, prolaze i kroz asimilaciju ipostupno se, čak neosjetno, utapaju u većinski kršćanskiBEHAR 87-88 45