BEHAR

ZNANSTVENI RADOVIma. Tu možda treba tražiti dio odgovora za velik brojuspješnih pojedinaca u stručnoj afirmaciji. Muslimani Hrvatskesu mahom bili svjesni da ih unatoč proklamiranojideologiji politička elita neće propustiti do vrha jer sve tovrijeme nisu imali nikakav formalan ili neformalan lobi kojibi ih kao grupu protežirao. Stoga se snažnije okrećuonom od čega jedino mogu živjeti, a to je kvaliteta pojedinačnograda kao jedino jamstvo društvenog opstanka.Osjećaj da kao muslimani vjernici neće zadovoljiti partijskekriterije moralne podobnosti za imenovanja na višimrazinama političkog odlučivanja, vodio ih je k stručnomusavršavanju. Učešće muslimana u visokoobrazovanoj iznanstvenoj populaciji Hrvatske višestruko nadmašujeučešće u ukupnom stanovništvu. 75 sveučilišnih djelatnikamuslimana bilo je na Sveučilištu u Zagrebu prije posljednjegrata.Dio ovih ljudi deklarirao se muslimanima, neki su i značajnodoprinijeli razvoju institucija muslimana i Bošnjaka.Neki, s druge strane, nisu se željeli tako izjašnjavati nitiučestvovati u radu navedenih institucija, no nikad nisu nijekalisvoje porijeklo.KULTURNA BLISKOST U ZAJEDNIČKOMPOVIJESNOM ISKUSTVUPribližno dvije trećine muslimana Hrvatske su Bošnjaci,a ostali su uglavnom Albanci i Romi. Pregledom profesionalnihimenika i enciklopedijskih priručnika u Hrvatskojvidi se da su Bošnjaci društveno znatno prisutniji od Albanacai naročito Roma. Za razliku od drugih muslimanskihmanjinskih i većinskih naroda i zajednica u Europi, Bošnjacisu kulturno izuzetno bliski susjednim narodima. Jezikje praktično isti, porijeklo je zajedničko južnoslavensko,a višestoljetno je povijesno iskustvo zajednički životpod stranom imperijalnom upravom različitih kulturnihkrugova, osmanskom i austrougarskom. Kulturni fenomeniobaju kulturnih krugova, u većoj ili manjoj mjeri,žive i u bošnjačkom i hrvatskom narodu. 18. i 19. stoljećepredstavljaju tek nasilni prekid bošnjačke i muslimanskeprisutnosti u Hrvatskoj. U 16. i 17. stoljeću veći dio današnjeistočne i južne Hrvatske bio je dijelom Bosanskog pašalukapod osmanskom upravom. Istočni i zapadni kršćaniimali su zaštićena vjerska prava i institucije koje su umodernom dobu značajno utjecale na razvoj nacionalnihinstitucija i njihovih identiteta. U uvjetima navedene kulturnebliskosti, islam će postati najvažnijom komponentomnacionalnog identiteta Bošnjaka, za razliku od drugihmuslimanskih naroda Europe, Turaka i Albanaca, čiji sejezici i kulture značajno razlikuju od susjednih.U osmanskim osvajanjima najveću ulogu imao je bosanskisandžakbeg Gazi Husrevbeg, utemeljitelj najvažnijihgradskih institucija Sarajeva putem vakufa, koji je uadministraciju osvojenih područja odmah upošljavao domaćeljude što će imati značajne posljedice na budućnostsuživota u našoj zemlji. Prvi suradnik bio mu je MuratbegTardić iz Dalmacije čiji je brat tada bio šibenski biskup.S obzirom na složenost vjerskog pitanja, odnosno učestalostporicanja prava vjeroispovjednih zajednica kojenisu rimokatoličke, u Slavoniji je kao i u Bosni islamizacijatekla vrlo brzo i uz izvještaje o masovnom prelasku naislam. Muslimani ubrzo postaju većina stanovništva umnogim sredinama Slavonije, posebno gradskim. Stoganije bilo niti većeg naseljavanja ovog područja osim Bošnjacima,jer su, kao i u Bosni, sustav u dobrom dijelu održavalidomaći muslimani. U Lici i Dalmaciji nije bilo takobrojnog prelaska na islam kao u Slavoniji, te su muslimaniu ovim pokrajinama bili manjina.Društvene novine koje donosi osmanska uprava i pravoizuzetno su značajne kada se gledaju kroz prizmu feudalizmau Europi toga doba. Osmanska uprava, slijedomislamskog prava utemeljenog Kur'anom i prvom republikomuspostavljenom Medinskom poveljom MuhammedaBožjeg poslanika, prepoznaje načelo slobode vjeroispovijestii odgovarajuća prava vjerskih zajednica. Za naše zemljeposebno je važno istaći pravo Rimokatoličke crkveputem franjevaca Bosne Srebrene definiranim čuvenomAhdnamom sultana Mehmeda Fatiha, ali i pravo Vatikanana imenovanje biskupa u osmanskoj carevini te pravimaSrpske pravoslavne crkve. To su svakako začeci kolektivnihpolitičkih prava što će kasnije imati ključnog utjecajana razvoj građanskog društva u vrijeme austrougarskevlasti i konačno na oblikovanje nacionalnih identiteta. Kakoeuropska državna tradicija nije poznavala načelo multi-konfesionalnostido mjere da su građanska prava dodjeljivanjaisključivo po upisu u državnu religiju, u našemslučaju Katoličku crkvu, borba za političko priznanje i afirmacijumuslimana Bosne i Hercegovine započetu austrijskomokupacijom Bosne krajem 19. stoljeća postat će temeljprocesa nacionalne afirmacije.Osmanski feudalizam imao je važno pravno ograničenjeu usporedbi s europskim. Garantirao je, naime, seljakuminimum za život u obliku kuće, okućnice i broja grla štomu se nije moglo oduzeti niti u slučaju nemogućnosti otplateduga. Možda su, između ostalog, i tragovi tog ekonomsko-financijskogmentaliteta doprinijeli širokoj prihvaćenostisocijalističkih gospodarskih vrijednosti u Hrvatskoji Bosni u dvadesetom stoljeću i oblikovali izražajnijeneraspoloženje prema načelima liberalnog kapitalizmakoje danas svjedočimo.Važna je društveno-politička činjenica i pozicija jezika.Dok u Hrvatskoj traje višestoljetna borba za priznanje hrvatskogjezika, bosanski je jezik bio jedan od službenihosmanskih jezika te je shodno tome slobodno korišten usvim institucijama države u Bosni, dakle i u Slavoniji i Lici.Koliko je važno pravo na slobodnu upotrebu svog jezika upercepciji priznatosti vlastitog naroda od vlasti, ne trebanaglašavati. Možda je i to doprinijelo odluci nacionalnopreporodnog Ilirskog pokreta u 19. stoljeću da se za jezikjužnih Slavena odabere upravo ono narječje koje je bilomeđunarodno priznato kao jezik upotrebom u diplomacijiosmanskog dvora i Dubrovačke republike, dakle bosanskijezik i hrvatski jezik u obliku kakav je bio korišten uDubrovniku. Konačno, najviši državni upravitelji osmanskogcarstva u vrijeme sultana Sulejmana Veličanstvenogbila su tri velika vezira Mehmedpaša Sokolović, Alipaša iPertuvpaša, svi iz područja ondašnje Bosne, odnosno današnjeBosne ili Hrvatske. Mehmedpaša Sokolović služioje i sultane Selima i Murata i smatra se najboljim velikimvezirom u osmanskoj povijesti.62 BEHAR 87-88