BEHAR

ila simbolični podsjetnik da su pred Europom još mnogislavni dani, ali i da je vrhunac njezine moći, kada je vladalasvim drugim kontinentima i kada su na njezinu tlu počinjaleznanstvene, tiskarske, industrijske i ostale revolucije,ipak sve više samo dio povijesti.U muslimanskome dijelu svijeta, te je 1958. godineosnovana Teheranska politehnika, današnje Amir-Kabirtehnološko sveučilište, što je bila naznaka novog buđenjacivilizacijske, inženjerske i kulturnjačke samosvijesti drevnePerzije i njezinih srodnica. U arapskom svijetu, u koji ćese uskoro potom na vrlo uspješno školovanje zaputitimladi Ahmed Smajlović, te su 1958. Tunis i Maroko pristupiliArapskoj ligi, a zemlji koja je među tim dvjema,Alžiru, te se godine počela smiješiti skora neovisnost, iakoto tada još nije odmah bilo posve poznato, jer se na vlastu Parizu vratio Charles de Gaulle, da presječe gordijskičvor "najvažnije kolonije", koji ni dotadašnja brutalnafrancuska represija nije znala raspetljati.A i mnogi drugi dijelovi arapskog svijeta sličili su te1958. onome što su i danas – zona nestabilnosti, oprečnihtežnji i zapetljavanja u vazda slične kovitlace. Te su segodine Sirija i Egipat formalno objedinili u UjedinjenuArapsku Republiku, a Jordan i Irak ustrojili dvojnu ArapskuFederaciju, no kada je u Iraku izvršen prevrat i ubijenidotadašnji poglavari, u Jordan na poziv amanskog monarhadolaze britanski vojnici, dok su se u Libanonu, štoće se i kasnije događati, iskrcali američki marinci.Izgledalo je te 1958. da komunizam nezaustavljivomaršira. Doduše, Nikita Hruščov koji se te godine okitio ititulom sovjetskog premijera nije uspio u ultimatumu dase zapadni Berlin evakuira u šest mjeseci, jer je naišao naodlučnost ujedinjenog Zapada. No, Sovjeti su uMađarskoj zbog "veleizdaje" objesili Imru Nagya(kojeg im je ranije izručila jugoslavenska diplomacija,kojoj se bio predao kao utočištu, ne slutećida se prepustio povremeno huljskom režimu),a Castrovi pobunjenici nastavili su s uspjesimana Kubi. Tako je i onim doajenima zapadnjačkogelitnog mnijenja, poput Bertranda Russella,koji su se samo desetljeće ranije bili zalagali čak iza preventivne nuklearne udare po SSSR-u, bilopreostalo samo da te 1958. još odlučnije ali i podjednakoneuslišano zagovaraju potpuno nuklearnorazoružanje.Vjerojatno djelomice i pod utjecajem tako narogušene"crvene opasnosti", ali zacijelo i na tragunajplemenitijih tendencija koje su u okriljuCrkve oduvijek postojale, makar prečesto bilegurnute na marginu, počima te 1958. novi zaokret u vrhurimske Kurije. Umire papa Pio XII., toliko konzervativanpoput prethodnika Pija XI. da nije uočavao ni fašiste i nacistekako divljaju po Europi, nego se vazda klonio samonekakvih komunističkih, masonskih i sličnih ugroza. Zanjegovog nasljednika odabran je već vremešni i viškomtjelesne mase zdravstveno opterećeni kardinal AngeloRoncalli, koji za svoje pontifsko ime odabire Ivan XXIII., as pravom će biti zapamćen kao "dobri papa".On će na samom vrhu goleme i precizno ustrojene crkvenehijerarhije poživjeti samo pet godina, ali će dotadIZLAGANJAuspjeti pokrenuti potencijalno najvažniji događaj u eklezijalnojpovijesti u proteklih tisuću i pol godina – Drugi vatikanskikoncil, čiji će trogodišnji rad kraju privesti kardinalGiovanni Montini (papa Pavao VI.), a s toga rimskogsabora bit će pružena ruka pomirbe ne samo ostalim kršćanima(uz zagovor ekumenizma), nego i ostalim vjeramai njihovim pripadnicima (kroz dijalog i inzistiranje napodudarnostima a ne razlikama), ali i bezvjercima i nevjernicima.Bit će to i vrijeme suzbijanja latentnog i nikadposve nadiđenog iako neizgovorenog rasizma, eurocentrizma,socijalne neosjetljivosti, i povratak iskonskim vrednotamaranog kršćanstva, a to je trend koji nažalost unaše doba iznova posustaje.A da će biti zlokobnih pokušaja i "izvana" da se ti pozitivnitrendovi u najvećoj grani kršćanstva i najorganiziranijojvelikoj svjetskoj religiji zaustave, pokazalo se i dva ipol desetljeća kasnije, kada je grozni turski teroristMehmet Ali Agca – rođen 1958. – izvršio atentat na papuIvana Pavla II., koji je kao i njegov kratkotrajni ali vrlo dobronamjerniprethodnik Ivan Pavao I., nastavljao u ponečemukročiti plemenitom stazom kojom su išli Pavao VI. iosobito Ivan XXIII.Pa iako je Mehmet Ali Agca činio zla i u svojoj zemlji iza njih bivao osuđen, iako u Rim nije išao ubiti papu Poljakakao Turčin ili musliman nego kao bešćutni ubojicakoji je vjerojatno radio za sovjetski KGB (preko spominjane"bugarske veze"), te iako nije u tome zlodjelu uspio(iako su komplikacije od zadobivene ozljede mogle kasnijeskratiti životni vijek Karola Wojtyle), jasno je da njegovodvratni čin nije koristio poboljšanju odnosa islama i kršćanstva,muslimana i katolika, Turaka i Poljaka.A i mnogi drugi dijelovi arapskog svijeta sličilisu te 1958. onome što su i danas – zonanestabilnosti, oprečnih težnji i zapetljavanja uvazda slične kovitlace. Te su se godine Sirija iEgipat formalno objedinili u UjedinjenuArapsku Republiku, a Jordan i Irak ustrojilidvojnu Arapsku Federaciju, no kada je u Irakuizvršen prevrat i ubijeni dotadašnji poglavari, uJordan na poziv amanskog monarha dolazebritanski vojnici, dok su se u Libanonu, što ćese i kasnije događati, iskrcali američki marinci.Kako su preostala dva za ovu temu odabrana godišta,1978. i 1988., razmjerno nedavna prošlost i mnogi od nasih pamte i iz vlastitog iskustva i kroz medije, o događajimaiz njih, važnima za komparaciju s djelom i životom dr.Smajlovića, evo samo nekoliko kratkih natuknica, da ovajveć predugi rad ne bismo dodatno pretjerano širili.Poneki europski iskoraci u 1978. godini bili su plod tuđemilosti, a poneki vlastitog truda. Primjer prve skupineje to što je Vladimir Remek iz Čehoslovačke postao u Sojuzu-28prvi državljanin neke treće zemlje (mimo SSSR-a iSAD-a) koji je putovao izvan Zemljine atmosfere, a primjerBEHAR 87-88 47