BEHAR

IZLAGANJAReligija u svakodnevnomživotuPiše: Jasminka DomašVeliki je broj ljudi koji sebe nazivaju vjernicima ili sebarem tako izjašnjavaju, bilo da je riječ o nama koji živimona ovim prostorima ili u drugim zemljama. Što nas povezuje? Misao: " Ja vjerujem “. Ali, u svakodnevnom životunije velik broj onih koji odu korak dalje od toga. Svijest otome nekako se istopi u dnevnim politikama, u svakodnevicibremenitoj različitim brigama i problemima koja nije ibez predrasuda i zabluda. No, ako čovjek doista jest nastambaza Svjetlo onda ono u nama osvjetljava ono što jedobro, ali i ono što nije i ne dopušta nam da pobjegnemosami od sebe i kao u knjizi o proroku Danijelu bojimo seda ne bude prema onom “ izmjerio sam te i izvagao i našaote nelaganim". Svakoga dana vjernik u prvom redumora preispitivati sam sebe, jer zna da je sve do časa svojesmrti pod “ulivenim motrenjem".Muči ga i misao kako stići do kraja svog ovozemaljskogputovanja pa da Sveti, blagoslovljeno Njegovo Ime,Da je Bog želio da postoji samo jedna religijaonda bi tako i bilo. Jednom davno Svemogući jedao čovjeku svoje zakone, rekao mu što je dobro išto nije i da ljubav prema Njemu proizlazi izodnosa čovjeka prema čovjeku koji živeći svojusadašnjost živi i svoju budućnost. Podarena namje istina bez koje je sve bezvrijedno, i ne bismo setrebali udaljavati od Izvora koji nam je daomogućnost susreta i nikada nam nije obećao daćemo se u životu susretati samo sa sebi sličnima.bude zadovoljan putnikom kojem na moru života nije lakoni jednostavno ploviti. Ponekad još samo tinja misao okorablji i onima u njoj koji su unatoč potopu, preživjeli.Tako se i čovjek našeg vremena odupire nevoljama, a vjernikse i danas spašava arkom, no ne onom koja je izvannjega nego u njemu. Ta korablja nije zapečaćena vremenomi poviješću nego je bezvremena kao što je i SvemogućiVječan i u njenom središtu i žarištu je ljudska sposobnostdosezanja viših sfera duhovnosti u kojima se zrcalismisao života svakog pojedinca. To je zapravo sposobnostpronalaženja u sebi snage koja dolazi iz nečeg štonadilazi ego, sebičnost i preokupaciju samo svojim interesima.Riječ je zapravo o duhovnoj inteligenciji koja predstavljaunutarnju mudrost, sposobnost razmišljanja i doživljavanjadruge osobe pa i druge religije, izvan ustaljenihokvira, jer učenje o drugom uvijek jest i učenje o sebi.Prisutna je svijest o tome da nema slučajnosti i da naš životi onda kada ne prepoznajemo Božju providnost imasmisla, jer On jest smisao i planovi Gospoda su iznad svihnaših ljudskih okvira i znanja. Slijedom toga i religija usvakodnevnom životu uključuje uvijek iznova pitanje:“Tko sam Ja i koja je svrha mojeg života?” Pitanje o tome,ne samo gdje pripadam nego i kome pripadam?Ovo naše 21. stoljeće mnogi su najavljivali, puni nade,stoljećem duhovnosti, ali događaji oko nas, bilo oni kojidolaze iz područja politike ili ponekad crkvenih, vjerskih isličnih sfera pokazuju nažalost nešto drugo. Da je tomudoista tako potvrđuju počesto i poruke koje dopiru donas poput ove: “Židovi samo istrebljuju, muslimani provodedžihad, a mi smo drukčiji”. Riječ je o vrlo opasnomfundamentalizmu koji isključuje sve ono što podrazumijevamopod svetosti dijaloga. U tom kontekstu rastužuie izabrinjava i uputa pape Benedikta XVI, da se na VelikiPetak u liturgiju uvrsti molitva sa sljedećim riječima: "Pomolimose za Židove. Da naš Gospodin rasvijetlinjihova srca kako bi spoznali Isusa Krista,Spasitelja svih ljudi". To ukratko znači da nekatolicine mogu pronaći vlastitu istinu unutarsvoje vjere. To je porazno za ovo naše vrijeme,porazno i za ono što nazivamo kršćanskožidovskim dijalogom i poštivanjem drugihreligija, vjerovanja i uvjerenja, porazno zaono što podrazumijevamo pod vjerskom tolerancijom.No, Onaj koji je Vječan jest i Prisutan.Promatrač i promatrani nisu razdvojeni iodvojeni, u ovom našem svijetu nema nezavisnihdijelova. Svaki dio predstavlja cjelinu, jersve je u Jednom, Jedan je u svemu.Da je Bog želio da postoji samo jedna religijaonda bi tako i bilo. Jednom davno Svemogući je daočovjeku svoje zakone, rekao mu što je dobro i što nije i daljubav prema Njemu proizlazi iz odnosa čovjeka premačovjeku koji živeći svoju sadašnjost živi i svoju budućnost.Podarena nam je istina bez koje je sve bezvrijedno, i nebismo se trebali udaljavati od Izvora koji nam je dao mogućnostsusreta i nikada nam nije obećao da ćemo se uživotu susretati samo sa sebi sličnima. Unutar judaizma,posebice se napominje važnost susreta sa strancem, drukčijim,i čovjeka se uči da Bog vidi suze stranca koje miponekad ne vidimo. Riječ je o razvijanju svjesnosti da usvakome postoji onaj tamni kut duše i da i njega trebarasvijetliti kako bismo mogli i znali prihvatiti onog kojimoli i vjeruje drugačije nego što mi sami vjerujemo.U imenu Boga, Elohim jest množina u kojoj smo sviobuhvaćeni, a ne samo neki. Njegove riječi “Ja jesam" nemajupredznak, znak privilegiranosti, naprotiv svi pripa-32 BEHAR 87-88