BEHAR

ZNANSTVENI RADOVIBosni i Hercegovini. Jedan narod koji odvajkada krasi raznolikostu vjerskom poimanju života polako ali sigurnopočinje preuzimati politička obilježja susjednih naroda.Uočavajući mogućnost stvarnog sučeljavanja pjesnik pozivana dogovor (Hodte nami vi na viru). I premda je uvrijeme austro-ugarske vlasti bilo jasnih pokušaja da segradi bosanska samobitnost proces dekompozicije bošnjačkognaroda u “srpstvo” i “hrvatstvo” nezaustavljivonapreduje u mnogim dijelovima Bosne i Hercegovine.Dramatične promjene bilježi Safvet-beg Bašagić u svojojčuvenoj pjesmi “Pjesma Bošnjaku” koju tiska u listu “Bošnjak”1891. godine:Znaš Bošnjače, nije davno bilo,Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta,Kad u našoj Bosni ponositoj,I junačkoj zemlji Hercegovoj,Od Trebinja do Brodskijeh vrate,Nije bilo Srba ni Hrvata.A danas se kroz svoje hire,Oba stranca ko u svome šire.[...]Oba su nas gosta saletila,Da nam otmu najsvetije blago,Naše ime ponosno i drago.I premda ova pjesma ukazuje na stvarno stanje stvari ugotovo svim režimima ona nije imala pravo živjeti u školskojliteraturi jer je bila zabranjivana.Slijedi razdoblje trajne borbe za opstanak bošnjačkogidentiteta ali istovremeno i vrijeme “opredjeljivanja” zasrpsku odnosno hrvatsku opciju. Intelektualci srpske orijentacijenapadaju intelektualce hrvatske orijentacije iobratno. I jedni i drugi vjeruju da su “na pravoj strani” adruge nazivlju izdajicama. Tako, bošnjački pjesnik “hrvatskog”predznaka Musa Ćazim Ćatić napada drugog Bošnjaka“krive” orijentacije stihovima,JA SAM BOŠNJAK!...(Izdajici Avdi S Karabegoviću)Ja sam Bošnjak – dičan junak:Vjeran svetom domu svome,Vjeran slavi svojih djedaI narodu Bosanskome!Njegov ponos na mom srcuKo amanet sveti stoji;Ponos koji nigdje ne da, da se Bošnjak lava boji!...Majka me je BošnjakinjaZaklinjala svojim mlijekom,Za čast ove časne grude,Da proljevam krvcu r`jekom;(…)Abdulah Sidran 4 1985. godine piše svoje remek djelopjesmu “Mora” u kojem daje povijesni prikaz stradanjabošnjačkog narodaŠta to radiš, sine?Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,a ti me pitaš, u mome snu: šta to činiš, sinko?O čemu, u snu, pjevaš, sine?Pjevam, majko, kako sam imao kuću.A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.A sad ni glasa, ni jezika nemam.Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam,o kući koju nemam, ja pjevam pjesmu, majko.Razdoblje Drugog svjetskog rata i uključivanje Bosne iHercegovine u kvislinšku tvorevinu Nezavisnu Državu Hrvatskujest također razdoblje u kojem sve bošnjačke vrijednostipostupno poprimaju protubošnjačka obilježja. Utrenutku kada se Hrvatski sabor donio Uredbu o službenomukinuću imena Bosna javlja se pjesnik Enver Čolakovićkoji u pjesmi “Bosni” izreče osudu takvoga čina:(Povodom Uredbe o ukidanju službenog naziva – Bosna)Ubijaju te. Smrtnu ti izrekoše osudu.Tebe više ne smije biti.I uspomenu valja čak kritina tebe.O, Bosno moja, o, jado moja, o, zemljo moja,majko i nano i neno!Zemljo, ti crna oranice prhkaiz koje niče snijetljivo klasjei nekad – kad su opake sušestabljike krhke, žute, polusvele –namjesto bujnih i zelenih šumakukuruza...Bez obzira na tragičnost nastanka te uredbe, pjesnikoptimistički završava pjesmu stihom “Bosno živa, Bosnovječno živa”.Neki drugi pisci i pjesnici poput Meše Selimovića u svojimdjelima ugrađuju razmišljanja o Bosni i Bošnjacima. Udjelu “Derviš i smrt” Meša Selimovića kaže:A mi nismo ničiji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek nečijimiraz. Zar je onda čudno što smo siromašni? Stoljećimami se tražimo i prepoznajemo, uskoro nećemo znati nitko smo, zaboravljamo već da nešto i hoćemo, drugi namcine čast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo,mame nas kad smo potrebni, a odbacuju kad odslužimo,najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi nasvijetu, gubimo svoje lice, a tuđe ne možemo da primimo,otkinuti, a ne prihvaćeni, strani svakome i onima čiji smorod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedisvjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivinekome. Na nama se lome talasi historije, kao na grebenu.Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu:postali smo pametni iz prkosa.BEHAR 87-88 51