BEHAR

IZLAGANJAtih velikih učenjaka po dr. Smajloviću je svakako i ImamEbu Dža'fer Ahmed b. Selame el-Ezdi, el-Hanefi, et-Tahavi,čija je selefistička akaidska misao ponovo postalapredmetom mnogih proučavanja, a Tahavijevo djelo El-Akidetut-Tahavijje je doživjelo mnoga nova otkrovenjaprivlačeći tako muslimane našega vremena željne da seupoznaju s istinskim islamskim vjerovanjem i njegovimtemeljima.12. Temelji islamskog vjerovanja od Imama EbuDža'fera et-Tahavija 18Proučavanjem Et-Tahavijevog djela i njegovih komentara,dolazi se do zaključka da se radi o sistematiziranom i izvornomakaidskom djelu koje je proizašlo iz autorovog promišljanjakur'ansko-sunnetskih odrednica vjerovanja i njegovog prezentiranjana temeljima osnivača hanefijske tendencije.13. Imam Ebu el-Hasan ibn Ismail el-Eš'ari 19Rijetka su imena u islamskoj povijesti koja zauzimajutakvo mjesto kakvo zauzima Imam Eš'ari. Po dr. SmajlovićuImam Eš'ari je neupitni Imam ehli-sunnetskog i džemaatskogakaidskog učenja.14. Osnovni dokazi islamskog vjerovanja 20U ovoj studiji objavljenoj u Zborniku Islamskog teološkogfakulteta dr. Smajlović prvenstveno govori o šehadetu.Islamsko vjerovanje i islamsko postojanje se potvrđujuriječima šehadeta15. Imam Ahmed ibn Hanbel 21U plejadi velikih islamskih znanstvenika, imama i učenjakaImam Ahmed b. Hanbel zauzima posebno mjesto,na području fikha i hadisa i u oblasti zuhda i tesavvufa, aposebno na polju akaida. Njegovo imamsko opredjeljenje,fikhska principijelnost i akaidsko učenje odigrali su,po dr. Smajloviću, odlučujuću ulogu u očuvanju izvornostiehlisunnetskog i džema'atskog vjerovanja, što nepobitnosvjedoče povijest islama i povijest njegove misli.16. Akaid – definicija, uzroci nastanka i discipline 22BILJEŠKE:1Muharem Omerdić, Ibid2Prof. dr. Jusufa Ramića u tekstu Bošnjaci na El-Azheru, objavljenom uGlasniku, Rijaset, LIX/97., br. 1-2., str. 151-156., kaže da je početkom1985. godine pokrenut postupak za smjenu dr. Ahmeda Smajlovića spoložaja predsjednika Starješinstva Islamske zajednice. Dr. Ramić tvrdida se radi o montiranom procesu. Optuživali su dr. Smajlovića za garancijuStarješinstva Islamske zajednice Odboru Islasmke zajednice Zagrebza dobivanje kredita za izgradnju džamije u Zagrebu. Dr. Ramić navodičinjenicu da je garancija bila fiktivnog karaktera, jer nije bila potvrđenaod poslovne banke kod koje je Starješinsvo držalo svoja sredstva.Druga optužba koju navodi dr. Ramić jeste tiskanje doktorskih disertacijaAhmeda Smajlovića i Jusufa Ramića u Kairu. Sredstva jesu išla prekoStarješinstva, ali Starješinsvo nije bilo opterećeno tim troškovima. Troškoveoko tiska ovih disertacija snosila je organizacija Rabita iz Mekke,kaže dr. Ramić.3Iz sjećanja njegovih suvremenika doznajemo da je dr. Smajlović svakenedjelje iza podne-namaza držao predavanja u Begovoj džamiji u Sarajevu.Priča se da je Čaršija zastajala kako bi slušala predivne pouke i poruketog izvrstnog vaiza.4Muharem Omerdić, Ibid.5U razgovoru s mr. Muharemom Omerdićem saznao sam da je jediniprimjerak ovog rada bio pripremljen za tisak na ITF-u u Sarajevu. Odatleje taj primjerak otišao u ruke dr. Ismeta Kasumovića na recenziju. Međutim,nakon njegove smarti gubi se svaki trag ovom materijalu tako da ondo dan danas nije vidio svjetlo dana.6Jedno poglavlje ovog djela je objavljeno: Akaid – definicija, uzroci nastankai discipline, Takvim, Rijaset IZ BiH, Sarajevo, 1998., str. 277-308.7Prijmerak pripremljen za tisak ima 140 stranica formata A4 i nalazi seu Vjersko-prosvjetnoj službi Rijaseta Islamske zajednice u Sarajevu. Mićemo u redovima koji slijede reći ponešto o svakom od ovih tekstova.8Glasnik, XXXIX/1976., br. 6, str. 580-5929Kako ističe dr. Smajlović Abdulvehhab je sve svoje snage usmjerio kaprvom principu vjere islama, prema šehadetu “la ilahe illallah”, kojem supozivali svi božji poslanici, a zadatak Muhammeda, a.s., je bio da dokraja objasni i to prenese ljudima. Po Abdullvehhabu ono što je doveloda islamski svijet skrene s “pravog puta” a ujedno u ruci ima knjigu kaošto je Kur’an je mnogoboštvo ili politeizam. Po njemu muslimani su sesve više okretali evijama, tražeći od njih pomoć i potporu, sve je više biloturbeta koje su ljudi obilazili. Drugi razlog je bio zatvaranje vrata idžtihada,carevala je imitacija, oponašanje ili taklid je zagospodarilo a slobodoumnostje gušena svugdje gdje god je to bilo moguće.Muhammed Ibn Abdulvehhab je za ove probleme imao rješenje, a to jepotpuno i bezpogovorno vraćanje kur’ansko-sunetskim načelima, otvaranjei oživljavanje idžtihada. Po Abdulvehhabu, treba naučiti i usvojitinekoliko osnovnih pitanja, a to su: upoznati Boga, dž.š., Muhammeda,a.s., i vjeru islam; raditi po islamu; pozivati u islam; biti strpljiv u teškoćamana ovom putu. To su bili principi koje je zastupao i čvrsto propagiraoveliki islamski učenjak i reformator Muhammd Ibn Abdulvehhab.10Islamska misao, I/1979., br. 2, str. 14, 15 i 2011U ovom radu dr. Smajlović pojašnjava El-Akkadove pokušaje da čovjekupomogne u razumijevanju Allaha, dž.š. jer je on smatrao da je čovjekuvijek okrenut, okupiran i naklonjen Bogu. Po Akkadu najveći problemdanašnjice je vjerovanje, čovjekovo negiranje Božjeg postojanja i autoriteta.To je i zbog toga, kako on ističe, što su se neki ljudi previše oslonili naum vjerujući da če snagom njega naći odgovore na sva pitanja i rješenjeza sve probleme. Ljudi promatraju Allaha, dž.š. kao “predmet”, a ne kaoBiće. Otuda Akkad zagovara “apsolutnu individualnost” Allaha, dž.š., kojipredstavlja vrhunac ljudske spoznaje. Kod Akkada ez-zatijjatu je vrhunacsavšenstva u svako pogledu, kako i treba biti po dr. Smajloviću.12Journal-Institute of Muslim minority affairs, King Abdul-Aziz University,II, No. I, Jeddah, 1980., str. 132-14413Dr. Ahmed Smajlović je za svoga života imao priliku i učestvovao naraznim stručnim i znanstvenim seminarima i simpozijumima diljemarapsko-islamskog svijeta. Na tim skupovima iluma on je sretao mnogeislamske učenjake i prenosio im prikaz stanja islama i muslimana u tadašnjojSFRJ. Takav je i ovaj prikaz dr. Ahmeda Smajlovića o položaju istanju muslimana u tadašnjoj Jugoslaviji. Tekst je objavljen u časopisuInstituta za manjinska pitanja muslimana, Sveučilište Kralj Abdul-Aziz, uDžeddi, Kraljevina Saudijska Arabija, 1980. godine na 12 stranica. Tekstje objavljen na engleskom jeziku i preveden je i objavljen na bosanskijezik u Glasniku VIS-a XLI, br. 6, 1978. godine, strana 548 do 582.14Ovaj tekst predstavlja prikaz djela pod istoimenim naslovom od prof.Adema Abdullaha el-Elurija koje je izdano 1983. godine u izdanju nakladničkekuće “Vehbe” u Kairu. Djelo je prikazano u nekoliko brojeva revijeIslamska misao i prikazuje razmišljanja jednog od najznačajnijih i najplodnijihsuvremenih nigerijskih islamskih znanstvenika. On u ovom djelu pokušavarazmotriti i prezentirati jedno od najaktuelnijih pitanja cjelokupnogislamskog i moglo bi se s pravom reći orijentalističkog razmišljanja.Djelo je prevodio Ibrahim Omerdić, a fragmente je u Islamskoj misli prikazaonaš dr. Smajlović. Islamska misao, VI/1984., br. 68, str. 8, 9 i 1015Islamska misao, VI/1984., br. 70, str. 3 i 416Poslije prikaza života i djela Imama Maturidija, dr. Ahmed Smajlovićgovori o njemu kao o jednom od trojice genijalnih islamskih istraživačakoji su djelovali na polju akaida.Glavna znanstvena preokupacija Imama Maturidija bila su akaidska pitanjai on je činio sve, kako ističe Smajlović, da sačuva izvornost, čistoći i42 BEHAR 87-88