BEHAR

đu vjernicima ne smije biti osvete niti pohlepe, ne smijebiti izdaje. Svi se moramo držati jednog užeta oko kojegima mjesta za svakoga. Vjera podstiče i traži povjerenje.Međuljudski odnosi se među vjernicima grade, održavajui njeguju povjerenjem. Prijateljstvo se rađa, njeguje i opstajemeđu čestitim insanima.Prava pobožnost i odanost prema Bogu ispoljava seisključivo kroz korisnu društvenu aktivnost. Islam traži dasvaki posao i svaka aktivnost počinje s Božjim imenom, ida se preduzima u ime Njega. A što to ustvari znači? Značili to izgovoriti formulu Bismillah i ništa više? Mnogi zaistatako misle i tako se ponašaju. Mnogi otvaraju i zatvarajudućane izgovarajući Bismillah, iako tijekom čitavogdnevnog poslovanja nisu mislili na Boga i na obvezu kojusu mu dali pri izgovaranju Bismille. Mislili su na osobniinteres, pa se nisu ustručavali, ako je to interesdiktirao, da zakidaju, lažu, pa čak i da se ikrivo kunu. S Božijim imenom počinjati posaoi u ime Njegovo ga raditi, ne znači ništadrugo nego rukovoditi se najplemenitijimpobudama i najuzvišenijim motivima, isključujućisvaku sebičnost, gramzivost, spekulativnei licemjerne namjere. I posebno isključujućizavist! Muhammed a.s. kaže: Vjernikima pet neprijatelja, a prvi mu je neprijateljdrugi vjernik koji zavidi!Danas, usprkos mnogim školama i diplomama,usprkos stalnoj intenciji vjere da odgojii učvrsti, sve je više nepouzdanih, nepovjerljivih,nestabilnih i dvoličnih ljudi. Širokogrudnosti ljubaznost su zaboravljene osobine.Ljudi bi možda željeli znati koji su uzrocitakvog stanja. Glavni uzrok je što zaboravljamougovor sa Allahom, a sve činimo da ojačamoveze sa ljudima, dok slabi naša veza saAllahom. Jedan od značajnih uzroka je i trendzadovoljavanja strasti na nedozvoljen način. Iako nam jeAllah propisao dozvoljene načine udovoljavanja strastima,ljudi pribjegavaju izvanbračnim odnosima, homoseksualizmu,pedofiliji i drugim nastranostima i devijacijama.Itekako je dominantna želja za dokazivanjem i položajem.Postajemo robovi forme i teoretiziranja. Duša nam je raspravljati,raščlanjivati, biti u teoriji... a u praksi se slabopokazujemo.Ne mogu, a da se ne zapitam: zašto narodi čija je molitvačišćenje i koja je vezana za stalno praćenje vremenanisu primjer čistoće i točnosti? Zašto narodi koji se tridesetdana u godini lišavaju hrane i pića nisu postali primjerdiscipline? Kako im, nakon 14 stoljeća, ove ponekad surovei stroge prakse, čistoća, točnost i disciplina nisu postalidruga priroda ili čak opsesija? Nažalost, svoju pripadnostislamu shvaćamo olako, jer zaboravljamo da od svojevjere možemo imati koristi samo ako se za njezine interesezalažemo na svakom koraku. Od islama možemo imoramo imati sigurnu i trajnu korist samo onda kada postupamopo propisima što nam ih daje za svaku prilku.Drsko je od nas tvrditi da smo muslimani, a naši su postupcipotpuno protivni islamu. Vjeri treba biti odan uvijek.I onda kada zbog te odanosti trpimo, kao i onda kadaIZLAGANJAod toga imamo korist. Svaka ljubav traži požrtvovnost,ustrajnost, darežljivost i iskrenost, pa od tog zahtjeva neodstupa ni vjera. U svom osjećanju za vjeru moramo bitiustrajni, a dužnost nam je buditi taj osjećaj riječima i djelomkod svakog muslimana.S druge strane, islamska obveza nam je osuđivanje svakogtko islamu i islamskoj zajednici nanosi štetu i nakonupozorenja. Pa makar to bili i ljudi od vjere! Takvi, bez obziratko su, moraju biti poniženi, prezreni i odbačeni.Vjera nas uči da svaki pokušaj da se pod njezinom krinkomili krinkom njezina učenja učini bilo kakav grijeh, bilokakvo nevaljalstvo, kao i pokušaj prikazivanja da islam todozvoljava ili preporučuje, treba odlučno osuđivati i odbacivati.No, lahko je kazivati i savjete dijeliti. Ali kako ihprihvatiti, osjetiti, razumjeti, primjenjivati i uskladiti sa... mlade da se žene i udaju, da imaju dosta djece,jer Poslanik kaže da će se ponositi našom djecomna Danu suda. Uzvišeni Allah kaže: “Nemojteubijati djecu svoju iz straha od siromaštva, jerAllah i Vas i njih hrani”. (Kur’an, 5:152). Upravovjera sprječava puteve koji vode haramu... Nemogu, a da se ne zapitam: zašto narodi čija jemolitva čišćenje i koja je vezana za stalno praćenjevremena nisu primjer čistoće i točnosti? Zaštonarodi koji se trideset dana u godini lišavaju hranei pića nisu postali primjer discipline? Kako im,nakon 14 stoljeća, ove ponekad surove i strogeprakse, čistoća, točnost i disciplina nisu postalidruga priroda ili čak opsesija?svojim nefsom, njegovim složenim zahtjevima i željama?Kako ih uskladiti s krutim zakonima dunjalučkog življenjaskrojenim po mjeri moćnih? Često moramo sebe pitati iprovjeravati, obuzdavati moramo i koriti svoj nefs plahoviti.Ustrajnošću u molitvama, u tevbama, u činjenju dobrihdjela, s čvrstim uzdanjem u svemilost Božiju, uspijevajubogobojazni obuzdavati strasti svoje i snažiti ruhsvoj. I uspravni tako uspijevaju opstati u svijetu krutih dunjalučkihzakona.Mudri Hasan el-Basri veli: Čovječe, ne sastoji se vjerovanjeu tome da se svijetu pokazuješ vjernikom, a završišsa pustim željama. Istinsko je samo ono vjerovanje kojese urezalo duboko u srcu i koje potvrđuje čovjekova dobradjela. Uzmite pouku iz dobrih djela ljudskih, jer Allahnije dao ni jednu riječ, a da joj nije dao dobro djelo kaopotvrdu. Samo djelo pobija ili potvrđuje istinitost nečijihriječi! Allah dž.š. kaže: “Zato svoje lice ka vjeri svojojokreni, kao pravovjerni Allahovoj prirodi, prema kojojljude stvori. Nema promjene onome što Allah stvori. Toje vjera prava, ali to ne zna većina ljudi”. (Er-Rum, 30).Završit ću s mišlju da život muslimana u njegovoj vjerinije put u daljinu, život vjernika je putovanje u visine,njegov život je uspinjanje!BEHAR 87-88 31