BEHAR

IZLAGANJAnomskim i drugim mogućnostima, da organizira institucionalniodgoj i obrazovanje koji će zadovoljiti potrebe našegpodneblja uvijek vodeći računa o sintezi naprednog iislamskog. Iz takvog ozračja gradi se i Alaudin medresa uPrištini, uz velike poteškoće s vlastima u Skoplju gradi se imedresa u Skoplju. Na tragovima ove vizije, danas Islamskazajednica ima: Karadžuz-begovu medresu u Mostaru– muško i žensko odjeljenje, Islamsku pedagošku akademijuu Mostaru, Elči Ibrahim- pašinu medresu – muško, aod prošle godine i žensko odjeljenje, medresu DžemaludinČaušević u Cazinu – muško i žensko odjeljenje, medresuOsman ef. Ređović u Visokom – muško i žensko odjeljenje,Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu – muško ižensko odjeljenje, Gazi Isa – begova medresa u NovomPazaru – muško i žensko odjeljenje, Behram – begova medresau Tuzli – muško i žensko odjeljenje, medresa dr.Ahmed Smajlović u Zagrebu – kombinirano muško-ženskoodjeljenje Fakultet islamskih nauka u Bihaću, Zenici,Sarajevu i Novom Pazaru.Statistički gledano, trenutno u navedenim medresamapohađa 2012 učenika razvrstani u 73 odjeljenja. Od togaje 1018 muških i 994 djevojke. Na izvedbi nastavnog programaangažirano je 223 profesora od toga 117 profesionalno,a 106 honorarno. Kako su medrese internatskogtipa, angažirano je na poslovima odgajatelja 61 osoba.Ovome svemu dodajemo i uslužno prateće osoblje (158osoba). Iz svega navedenog vidljivo je da su 442 osobeangažirane na odgojno obrazovnom procesu naših medresa.Pregled po fakultetima je sljedeći: FIN-a u Sarajevu ima342 studenta što redovno što izvanredno od toga je 73djevojke, a to je 21,3%. Fakultet u Zenici ima 450 redovnihi izvanrednih studenata, od toga su 269 žene, a to je59,7%. Fakultet u Bihaću ima 154 studenta od toga 46žena što je 29,8%. Fakultet za islamske studije u NovomPazaru ima 150 studenata od tog su 62 žene što je 41,3%.Ukupan broj studenata u okrilju Islamske zajednice danasje 1096, a od toga je žena 450 što je 41,05%. 5INFRASTRUKTURA I INVESTICIJEPreuzimanjem dužnosti predsjednika StarješinstvaIslamske zajednice za BiH, Hrvatsku i Sloveniju uviđa velikinedostatak infrastrukturnih resursa. Za uspješno djelovanjeIslamske zajednice neophodni su uz džamije pratećiobjekti: mektebske učionice, uredski prostori, imamskistanovi, gasulhane, omladinski prostori. Potrebe takve vrsteprimjetne su u Bosni i Hercegovini, a posebno u zajednicamaizvan Bosne i Hercegovine, Hrvatskoj, Sloveniji icijeloj dijaspori. Djelatnici i namještenici Islamske zajednicebili su najčešće podstanari jer je imovina Islamske zajednicebila nacionalizirana od strane tadašnjih vlasti.Svjestan takve situacije, a i sama spoznaja da samo statusnozadovoljan djelatnik polučuje rezultate, daje maksimalandoprinos, dr. Ahmed Smajlović kreće u kupovinustanova u Sarajevu koje dodjeljuje profesorima u Medresi,na Fakultetu, namještenicima Starješinstva. Takve i sličneupute daje odborima i džematima na terenu kako bi najlakšei najbrže riješili stambeno pitanje imama po džematimai odborima. Isti program provodi se i na opremanjumektebskih prostorija i osuvremenjivanju rada na vjerskojpouci. U odlukama Vrhovnog sabora Islamske zajednicese kontinuirano u njegovom mandatu proteže odluka:“Nastojati da se vjerski život i rad u džamiji osavremenjujei koristi daleko više za sve oblike islamske aktivnosti. U tusvrhu pri gradnji novih i adaptacijama postojećih džamijai mesdžida prostore i opremu prilagođavati potrebamadžemata.” 6Statusno pitanje imama kao nosioca glavnih procesaunutar Islamske zajednice je bilo je vrlo složeno. Imami smalim ili nikakvim plaćama, plaćama u naturi bez socijalnogi zdravstvenog osiguranja zatečena su realnost s kojomse dr. Ahmed uhvatio u koštac. Sama ideja i želja dase to pitanje riješi kod imama je izazvala oduševljenje, adr. Smajlović je dobio naklonost svih imama. Na jednoj odsjednica Vrhovnog sabora njegovu prijedlogu usvojena jeova odluka: “Odbori kao i starješinstva dužni su usklađivatilične dohotke vjerskih i ostalih službenika sa rastomtroškova života. Posebno treba nagrađivati one koje dajuizvanredan doprinos u svome radu a one koji ne izvršavajusvoje radne obaveze disciplinski goniti i kažnjavati:” 7Dr. Smajlović po svojoj funkciji, ali i po vlastitom uvjerenju,izašao je iz okvira Bosne i Hercegovine. Njega ćesigurno po mnogo čemu pamtiti i dijaspora. Analizirajućiizvode iz zapisnika koji su vođeni pod njegovim presjedanjem,vidljiva je stalna i kontinuirana strateška briga o dijaspori.Tu je imao potporu viših organa Islamske zajednice,reis-ul-uleme i Vrhovnog sabora. Prvi službeni kontaktIslamske zajednice sa Europom ostvaruje dr. Hamdija Čemerlići Husejn ef. Đozo, a na poziv Vatikanskog Sekretarijataza nekršćane koji se održao od 19. do 21. 11. 1976.godine u Beču na temu “O muslimanima u Europi”. Tadaje javno izložena problematika muslimana u Europi i uzpotpunu podršku i solidarnost svih prisutnih prihvaćenisu zaključci:1) da se muslimanima pruže mogućnosti čuvanja i slobodnogobavljanja svoje vjere,2) da imaju škole prilagođene njihovoj djeci s proučavanjemKur'ana časnog,3) da budu priznati kao religiozna zajednica s javnimpravom koje bi se konkretno ispoljile kroz mogućnost djelovanjapreko mass medija (radio i televizija), te da seomogući odgajanje muslimanske djece tamo gdje zakonpriznaje religiozni odgoj kao i da im se priznaju sva ljudskaprava kao i kod drugih građana.Sljedeći korak kojeg je poduzela Islamska zajednica biloje formiranje komisije koja će obići zapadnu Europu isnimiti stanje o broju i potrebama muslimana. Delegacijusu sačinjavali Abdurahman Hukić, Jetiš Bajram i Tahsin Teufik.Oni su u periodu od 07. do 19.02. 1977. godine posjetiligradove Austrije i Njemačke u kojima je koncentracijamuslimana bila najveća. Izvješća s tih putovanja protkanasu emocijama muslimana i posebnim zahvalamaIslamskoj zajednici da se netko o njima brine. Zanimljiv jeprijedlog Vrhovnom starješinstvu kojeg podnosi imenovanakomisija uz prioritet formiranja džemata u dijaspori.On izgleda ovako: Salzburg, Linc, Beč, Frankfurt, Krefeld,Minhen, Štutgart, Hamburg, Berlin.36 BEHAR 87-88