BEHAR

DR. A. SMAJLOVIĆ: IZ OSTAVŠTINEKur'an predstavlja osnovni i glavni izbor svakog vjerskog, ideološkog,političkog, pravnog i drugog rada. Objektivno-racionalističkogledanje na svijet, nauku, kao i na opće filozofskeprobleme, ne može nas dovesti do suprotnosti između spoznajei razuma, s jedne strane i Kur'ana, s druge strane. Idžtihadje slobodan i potpuno otvoren svakome onom koji ispunjavašerijatsko-pravne uslove za to. Vrata idžtihada po Afganijevomshvaćanju nikad nisu bila zatvorena u islamu, niti touopće mogu biti jer sam Kur' an na više mjesta obavezuječovjeka na upotrebu razuma i traži od njega naučno-istraživačkirad. Islam, kako kaže Afganija, predstavlja univerzalnuideologiju koja po svojoj naravi i prirodi predstavlja objektivnoi naučno racionalno gledanje čovjeka na prirodu, ljudskodruštvo i mišljenje. Ova svoja shvaćanja Afganija je izložio sazapadnim i drugim ideolozima kao E. Renanom i drugima,kao i u svojim radovima koje objavljivao, a posebno u poznatojfilozofskoj raspravi: “El-Reddu ala el-Eehrijjin” u kojoj onraspravlja o tri osnovna pitanja i problema:– o društvenoj ulozi i mjestu religije, njenoj uslovljenostii njenoj općoj društvenoj nužnosti– o ateizmu i njegovim filozofskim smjerovima u historijifilozofije, kao i o ateizmu i njegovoj ideološko-filozofskojpojavi uopće;– o islamu kao filozofiji i religiji, njegovim osnovama injegovoj univerzalnostiTo je rezime ove Afganijeve veoma značajne filozofskestudije, koja, nažalost nije dobila zasluženu pažnju teoretičaraislamske filozofije. Slične sreće bila je i njegova ličnostkojoj, istini za volju, nije dano zasluženo mjesto uhistoriji radničkog pokreta kako Istoka, tako i arapskoislamskimzemljama. Najnoviji pokušaj učinjeni su u Egiptu) i Libanu ) Prof. dr. Zeki Nedžib Mahmud, teoretičarfilozofije logičkog pozitivizma, u svom najnovijem djelu“Vidžhetu Nazar” (izišlom 1967. godine) smatra Afganija,pored Sokrata, Platona i Gazalije, za najvećeg revolucionarnogprosvjetitelja u historiji ljudske misli i njegovihprogresivnih težnji uopće, a E. Renan još ranije kaže: ...dok razgovaram sa Afganijem i gledam u njega, čini mi sekao da razgovaram sa filozofima Ibn Rušdom i Ibn Sinaom”.Nama se čini, da mu je dovoljno časti i slave to štoje u modernoj historiji Istoka i arapsko-islamskog svijetaprvi digao svoj revolucionarni glas protiv kolonijalističkogugnjetavanja, tražeći slobodu, ravnopravnost i nezavisnostza sve narode. Rezultat Afganijeva rada i prosvjetiteljskeuloge bit će taj da će nastati poznata progresivnaislamističko-humanistička škola kojoj će u prvom redu pripadatipoznati islamisti: Muhamed Abduhu, AbdurahmanKevakibija, Rešid Rida, Muhamed Ikbal, Mustafa Abdurrazik,Mahmud Šeltut i drugi, a od naših, po mom mišljenju,ovoj školi s pravom pripada Džemaludin Čaušević.Prilikom proslave Muhamedovog a.s. rođenja, mevluda,1971. godine na Al-Azharu, Husejn Eš-Šafii, tadašnji potpredsjednikEgipta, podsjećajući prisutne na poimanje Afganija,kazao je slijedeće: “Prisjećajući se i podsjećajući vas,želim ovom prilikom da ukažem na primjer jednog velikogislamskog učenjaka i revolucionara Džemaluddin Afganiju.Kada je bio protjeran iz Egipta u Tursku zbog svog iskrenogi snažnog pozivanja islama, pa kada ga je primio sultanAbdul Hamid, halifa muslimana toga vremena, osjećajućistrahopoštovanje prema njemu i bojeći se da Afganija neotkrije istinu i o njegovoj vladavini, obratio mu se riječima:”OŠejhu! Zašto npr. ne ideš u Japan da pozivaš njegov narodu islam, jer njegov narod traga za pravom vjerom”? Ondamu je ovaj učenjak i revolucionar odgovorio, upitavši ga:”Da li da idem u Japan i pozivam njegov narod u islamonakav kakav je islam, ili da njegov narod pozivam u islamonakav kakav je u islamskim zemljama”? Sultan se začudioovakvom smjelom pitanju i odgovoru, pa mu se opet obratio:“O Šejhu! Kaži mi razliku o kojoj si malo čas govorio ireci mi nešto u vezi toga i pozivanja japanskog naroda uislam!” Afganija mu odgovori: “Ako bi japanski narod pozivaou islam onakav kakav je islam, rekao bi mi: idi ti, čovječepa pozivaj svoj narod na te principe, pa ako on tobude prihvatio, onda dođi i pozivaj nas na ovu vjeru, a akobi ga pozivao na islam onakav kakav se primjenjuje u našimzemljama, onda bi mi sigurno rekao da japanski narod nemanikakve potrebe za takvom vjerom i da je za njega boljeda ostane bez takve vjere!”AFGANIJEVA SMRTPoslije bogatog revolucionarno-ideološkog rada, islamistaAfganija je umro 9. marta 1897. godine u Istambulu. Tadaje materijalna strana njegova života bila završena. Ostaoje da živi samo duh velikog reformatora i borca za slobodu inezavisnost porobljenih naroda. Neki tvrde da je otrovan odstrane Abdul Hamidovih tajnih agenata. Nama se čini da jeovo tvrđenje tendenciozno, jer su se slične vijesti pojavile iprilikom smrti Abdurrahman Kevakibije, Muhamed Abduhuai drugih. Oni Afganijevi rukopisi koji su nađeni poslije njegovesmrti nažalost uništeni su, iako je sigurno da su sa teorijskofilozofskogstanovišta predstavljali veliku i značajnu vrijednost.Sahranjen je u Istambulu. Njegov grob bio je potonuou zaborav, ali ga je godine 1926. otkrio poznati orijentalista iveliki prijatelj muslimana Čarls Koren, koji mu je podigao ispomenik. Godine 1944. u vrtologu Drugog svjetskog rataAfganijevi ostaci prebačeni su iz Turske u Afganistan. Međutim,ma gdje bili njegovi posmrtni ostaci, njegov duh ostat ćekao svijetli uzor svim kasnijim pokoljenjima arapsko-islamskogsvijeta, pokazujući im putove i raskršća koji vode u bolju,perspektivniju i islamskiju budućnost ).Reći sve o Afganiji kao islamisti, ideologu, prosvjetitelju,filozofu i revolucionaru jedne veoma značajne historijskeepohe vrlo je teško u ovako ograničenom prostoru. Našadužnost je bila da ovaj svijetli lik iz druge polovine devetnaestogstoljeća arapsko-islamskog svijeta predstavimo i da sepodsjetimo na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigraou razvoju i progresivnosti moderne islamske filozofskeetičke i oslobodilačke misli, nadajući se da će njegov lik ostatii dalje poticaj i ponos svim islamskim naraštajima koji će uAfganijevoj privrženosti Kur'anu i Sunnetu naći uzor i snaguza dalje i još veće očovječenje, za još veće ljudske slobode.Džemaluddin Afganija kao visoki islamski alim sigurno pripadaonoj grupi ljudi o kojoj Allah dž. š. govori u Kur'anu, upoglavlju Al-Ahzab, ajet 23: “Među pravovjernim ima takoiskrenih ljudi koji su vjerni obavezi što su je Bogu dž. š. dali.Neki između njih ispunili su svoju obavezu, a drugi očekujuda je ispune. Oni su oni koji ništa ne mijenjaju”.(Islamska misao, januar 1982.)108 BEHAR 87-88