BEHAR

ZNANSTVENI RADOVIPrijelaz islamske civilizacije i kulture u Europu nije biosamo preko Španjolske. O tome Bedevi Abd Al Latif, rektorSveučilišta Al Azhar u Kairu, kaže: “Neki naučnici smatrajuda je arapska civilizacija prešla u Evropu putem četirikanala ili mosta: Španija, Sicilija i Južna Italija, Bliskiistok i krstaški ratovi” (u Garodi, 1981:44).Zaključimo, islam je apsorbirao 'glavne stvaralačkesnage' drevnih civilizacija i kultura, “onog što se”, primjećujeEnes Karić, “kako bi kazao Tomas Man, u 'dubokomzdencu prošlosti', naziva Stari svijet. Grčka filozofija, babilonskaastronomija i matematika, perzijska književnost,indijska samozatajnost, rimsko pravo..., sve je to, tvrdiNerkez Smailagić, dobilo šansu opstanka u 'apsorpcionimsnagama islama'” (Karić, 2006:54). Važno je znati damnogi doprinosi islamske kulture svjetskoj kulturi, nisusamo doprinosi arapskih i muslimanskih znanstvenika, filozofa,umjetnika, obrtnika, nego i doprinosi pripadnikadrugih naroda i religija koji su živjeli i radili u zemljamaislamskoga svijeta.Europsko se novovjekovno prosvjetiteljstvo, posebicenakon renesansnih i humanističkih polazišta, oslobađanjemod crkvenih te općih religioznih spona, pojavljujekao različito vrednovan proces sekularizacije. Danas “dioislamskoga svijeta”, smatra njemački ministar unutrašnjihposlova Wolfgang Schäuble, “tek treba usvojiti prosvjetiteljstvo.Konačno, i kršćani su vodili ratove sve dok ononije zaživjelo” (Metro express, 2007:6). Slažemo se da dioislamskoga svijeta tek treba usvojiti prosvjetiteljstvo, ali sene slažemo s tvrdnjom da kršćanski svijet, i nakon zaživljavanjaprosvjetiteljstva, ne vodi ratove. Naprotiv, mnogisu kršćani i nakon zaživljavanja prosvjetiteljstva do današnjihdana, opterećeni predrasudama i pohlepom orijentiranina podčinjavanje i hegemoniju – vodili i vode, eksplicitnei implicitne, ratove sa svim oblicima i posljedicamaširokoga spektra zločina, pljačke i sveopće ratne destrukcije.To su nepobitne povijesne činjenice.Neznanje, nekritičnost, površnost, fragmentarnost,nerazlikovanje pojave i biti, opterećenost predrasudama imitovima, neobjektivnost, zatvorenost i nekomunikativnost– samo su neki od uzroka nepotpune ili iskrivljenespoznaje i razumijevanja identiteta civilizacija i kultura, au okviru njih i identiteta islamske civilizacije i kulture. 14Različiti identiteti i oblici subjektivnosti uvjetuju i različitenačine moderniziranja. Spektar identiteta suvremenihdruštava islamskoga svijeta veoma je raznovrstan – odtradicionalnih do demokratskih. S obzirom da je odlikasuvremene globalizacije i komprimiranje vremena – sve sezbiva u sve kraćem vremenu, u uvjetima neizbježne globalizacije,tko u islamskome svijetu ne želi stagnirati i nazadovati,autonomno moderniziranje mu postaje, ili možepostati, izazov razvoja.AUTONOMNA MODERNIZACIJA ISLAMSKOGASVIJETA – IZAZOV NJEGOVA RAZVOJAZapadni, racionalistički model modernizacije, s endogenimi kontinuiranim tijekom modernizacije, korjenito jeuklanjao tradicionalna vjerovanja i oblike društvene organizacije.Zato je opravdana zabrinutost autentičnih kulturatzv. Trećeg i Četvrtog svijeta 15 , uključujući i islamskisvijet, o zatiranju njihovih povijesnih korijena i iskonskihidentiteta sadržanih u vjeri, običajima i tradicionalnomnačinu života. Zapad tako učvršćuje svoje vrijednosti, anezapadnjačka društva suočavaju se sa izazovima novihvrijednosti. Govoreći općenito, svijet je sve moderniji i svemanje zapadnjački (Huntington, 1997:103). Pritom, moćse premješta sa Zapada prema nezapadnjačkim civilizacijamai kulturama (Kina, Rusija, Indija, Brazil...)Različiti oblici subjektivnosti – kolektivni, tradicijski,kulturno-religijski, stratifikacijski – jesu ono po čemu serazlikuju društveno-modernizacijski putovi. Modernost jejedna, a putovi modernizacije su različiti (Touraine, 2007).Moderno društvo, smatra Touraine, nije ono koje poništavaprošlost i vjerovanja, nego ono koje preobražava starou moderno ne razarajući ga. To je društvo koje djelujetako da je religija sve manje komunitarna vezanost, a sveviše obraćanje savjesti – društvo koje dokida prisile i obogaćujetokove subjektivnosti. Jedno od osnovnih obilježjaHegelovog poimanja moderne polazi od misaone figure– 'apsolutno samoodnošenje subjekta' koji je pomoću svojesamosvijesti orjentiran na prevladavanje subjektnocentriranogauma. Takvu strukturu samoodnošenja u modernomvremenu Hegel naziva subjektivnost (u: Habermas,1988). Za njega je subjektivnost, ponajprije, princip modernogasvijeta, a objašnjava ga 'slobodom' i 'refleksijom'.Iz tog principa objašnjava nadmoćnost modernoga svijetai njegovu kriznost. Prema Hegelu, izraz subjektivnostsadrži, prije svega, četiri obilježja: individualizam, pravokritike, autonomija djelovanja i idealistička filozofija (u:Habermas, 1988:21-22).Nije najmodernije ono društvo koje je u svemu ravnodušnoprema religiji, niti ono društvo koje je posve slobodnood svetoga. 16 Najmodernije je ono društvo, smatraTouraine, koje jača istodobno postojanje osobnog subjektai odupire se uništenju osobnih i kolektivnih identiteta(Touraine, 2007:245). Ideja je modernosti neodvojiva odideje racionalizacije 17 , subjektivacije i demokracije. Racionalizacijaje vezana za pojavu subjekta, koji je i zahtjev zaslobodom i afirmacija osobne i kolektivne povijesti. Racionalizacijai subjektivacija dva su lica modernosti koja se“pojavljuju u isto vrijeme, kao renesansa i reformacija, kojese više nadopunjuju nego što proturječe jedna drugoj”(Touraine, 2007:168). Tourainovo poimanje demokracijenajsnažnije je iskazano u tezi da subjekt, socijalni pokreti18 i demokracija čine neodvojive teme. Ustrajnoizjednačavanje modernosti sa samom racionalizacijom,reducira Subjekt samo na Um s nakanom nametanja depersonalizacije.S takvom radikalnom redukcijom Subjektaizostaje dijalog između Uma i Subjekta, a prvospomenutipostaje instrument moći. “Pojedinac je subjekt” smatraTouraine, “samo po upravljanju vlastitim djelima, koja muse odupiru” (Touraine, 2007:172). Biti Subjekt znači bitiodlučno orijentiran na osvajanje slobode u stalnoj borbiprotiv postojećega poretka, društvenih determinizama idominacije. Pojedinac koji se ne konstituira kao subjektbiti će konstituiran kao Sebstvo od centara moći kojiodređuju i odobravaju njegove uloge. Pojmovi subjekta iaktera su nerazdvojni. “Pojava subjekta... znači da pojedi-BEHAR 87-88 69