IZLAGANJAIslamska zajednica u vizijidr. Ahmeda SmajlovićaPiše: mr. Aziz. ef. Hasanović, profesor u MedresiUVODGovoriti o dr. Ahmedu Smajloviću, a pri tome isključitiemocije koje čovjeka vezuju za duhovnu, intelektualnu alii zavičajnu povezanost gotovo da je nemoguće. Tim višešto je riječ o čovjeku koji je prošao sve golgote vremena isustava u kome je djelovao. Najviše pogađa činjenica da ježrtva vlastite (Islamske) zajednice u kojoj pojedinci željnimoći i vlasti u Zajednici, a u nedostatku stručnih sposobnostiuzimaju za partnera komunističku vlast i time stajuna put dobro osmišljenom i razrađenom planu rada dr.Ahmeda Smajlovića – predsjednika Starješinstva Islamskezajednice BiH, Hrvatske i Slovenije. No, bilo je kako je bilo.Taj događaj zasigurno je crna mrlja na Islamskoj zajednicii čelništvu Zajednice u to doba. Ovozemna sramota, a ahiretskakazna sigurna je svima koji su na bilo koji način sudjelovaliu uništenju dr. Ahmeda. Njegov lik, djelo i karizmakoju je postigao među bošnjačkom – muslimanskompopulacijom, i šire, neizbrisivi su u hodogramu Islamskezajednice BiH, bez obzira ako to kome nije odgovaralo.VIZIJA ISLAMSKE ZAJEDNICEMlad, perspektivan, prvi doktor islamskih znanosti utadašnjoj Jugoslaviji, nadahnut idejama Muhammeda Abduhuana kome je magistrirao 1970. godine u Kairu adoktorirao 1974. godine isto u Kairu, dr. Ahmed Smajlovićvraća se u svoju domovinu kako bi stečeno znanje preniona druge a istovremeno probao podići razinu organiziranostiIslamske zajednice u BiH. Sa pozicije šefa kabinetareis-ul-uleme Sulejmana ef. Kemure (1975) uviđa potrebeali i složenost rada i funkcioniranja Zajednice. Svojimidejama biva prepoznatljiv unutar Zajednice i iste godinebiva izabran za predsjednika Starješinstva Islamskezajednice u BiH, Hrvatskoj i Sloveniji. Dolaskom na čeloIslamske zajednice postavlja jasnu viziju koju možemo sažetiu 5-I. (pet I). To je: ISLAM, INSTITUCIJE, INFRASTRUK-TURA, INVESTICIJE I INOVACIJEISLAMIslam je bio, jeste i ostat će univerzalna i trajna vrijednostmuslimana. Za čelnike zajednice poput dr. AhmedaSmajlovića islam predstavlja misiju kojoj sve treba podrediti.Za realizaciju istinske misije islama nužno je imatipravu strategiju i viziju koja može doći samo od osobekoja je vizionar. Što je to vizionar? Riječ vizionar je latinskogpodrijetla, a označava osobu koja ima slike budućihdogađanja, osobu koja ima vrijedne zamisli, dalekosežneplanove ili plemenite ciljeve, katkada teško ostvarive. 1Dr. Ahmed Smajlović, bez sumnje, spada u red vizionarabošnjačkih muslimana. Za njega i rahmetli Husejna Đozumožemo sigurno kazati da su bili VIZIONARI NAŠEGADOBA.INSTITUCIJESve institucije Islamske zajednice bile su pod budnimokom Komunističke partije Jugoslavije. Rad na polju islamai zajednice bio je mukotrpan, tim više što nikada nisteznali tko je u sustavu zajednice plaćenik obavještajnihslužbi. Prokazivanja i zatvaranja onih koji su imali svojstav i vlastito mišljenje u Islamskoj zajednici karakteristikasu vremena u kojem je odrastao, školovao se i radio dr.Ahmed Smajlović. To stanje najbolje oslikava inženjer TeufikVelagić u radu “Glavni nacionalni i vjerski problemibosanskih Muslimana” objavljenom u Oslobođenju kojeje izlazilo u Londonu 1968. On proziva vrh Islamske zajednicezbog suradnje s Partijom pa kaže: “Kemura je bezikakvih nužnih kvalifikacija došao na položaj rejsa. Zapravoje stekao zasluge, one negativne. Odani je suradnikkomunista i mnogi smatraju da je bio član Partije. KaoRejs nije ništa drugo nego reklama režimu u prikazivanju“vjerskih sloboda” koje vladaju u domovini. Na drugojstrani djeluje štetočinski, kočeći i onemogućavajući vjersketežnje i djelovanje koje niče u narodu. Kad se ipakmora nešto dozvoliti onda on svemu kumuje hvaleći “narodnuvlast”. 2Kvalifikacija koju izriče Velagić odraz je mlado-muslimanskegnjevi, boli i patnje. Za sve što su pretrpjeli dijelompripisuju vrhu Islamske zajednice. Od tada pa do skorijihdana odnosi između Mladih muslimana i Islamskezajednice su napeti, vlada nepovjerenje, u najmanju rukuodnosi su bili hladni.Ogorčenje na vjerske vlasti iz tog perioda i prozivkeslične sadržine i taksativnog nabrajanja propusta koji setada čine susrećemo u Otvorenom pismu koje je22.10.1966. godine uputio Alija Nametak rejsu Kemuri ijoš na nekoliko adresa u strukturama vlasti. Pozivajući rejsada raspiše izbore za Sabor i novog rejsa, profesor Nametakzavršava ovako: “Ovo što Vam ja kažem u ovomotvorenom pismu, ovo svi govore i još više mnogi muslimaniintelektualci, svjetovna i vjerska ulema, a to dobroznaju i svi sugrađani naše zemlje”. 3Ne bih želio da na osnovu navedenih citata temeljitesvoj sud i mišljenje o rejsu Sulejman ef. Kemuri. O njegovommandatu može se govoriti i s jedne druge distancekoja bi bila afirmativna i pozitivna. Najviše normativnihakata i propisa nastalo je u mandatu Sulejman ef. Kemu-34 <strong>BEHAR</strong> 87-88
e. Model hutbe koju i danas prakticiramo nastala je nanjegovu inicijativu 1959. godine.Sve navedeno, a više toga ne navedenog ima za cilj danam ukaže na poljuljali ugled Islamske zajednice i čelnihljudi u Zajednici kojoj se dr. Ahmed Smajlović stavlja naraspolaganje i biva izabran za jednog od čelnih ljudi. Kakopopraviti ugled Zajednice, zaštiti je od nutarnjeg razaranja,profilirati njezinu ulogu i značaj u društvu, kadrovskiosnažiti institucije, sebe sačuvati od zatvora, pitanja su skojima se susreo rahmetli dr. Ahmed Smajlović.Prvi koraci u jačanju institucija bili su programskareforma Gazi Husrev-begove medresete otvaranje Islamskog teološkog fakultetakasnije Fakultet islamskih nauka i ženskemedrese u Sarajevu. Otvaranjem ITF-a ostvarujuse decenijske želje svih muslimana saovih prostora jer je u periodu Austro-Ugarskevladavine na ovim prostorima egzistiralo viševisoko-obrazovnih zavoda: Mektebi Nuvab(14.05.1887.), Daru-l-muallimin (16.05.1891.),Viša islamska teološka škola (1935./1936.).Datum 29. rujna 1977. godine jedan je odsvijetlih datuma hodograma Islamske zajednicejer je ona institucionalno ojačala saITF-om, a svi koji su tome doprinijeli na čelu sa dr. A. Smajlovićem– predsjednikom Starješinstva Islamske zajedniceBiH, Hrvatske i Slovenije obilježili su ovo razdoblje. Vjernicisu prepoznali značaj visoko obrazovne institucije i svojimvelikim prilozima utkali sebe i uvakufili u ITF. U znak zahvalnostisvim vakifima iznad 50.000 (pedeset tisuća dinara)dodijeljena je vakufnama, a imena uklesana na pločiFakulteta. Oko 600 uzvanika i veliki broj delegacija iz cijelogarapsko-islamskog svijeta taj je dan proslavilo otvaranjekuće znanja i mudrosti u Sarajevu. Referati koji su setaj dan mogli čuti počev od reisu-l-uleme H. Naima ef.Hadžiabdića preko dr. Hamdije Čemerlića, AbdurahmanaHukića, Husejn ef. Đoze do Šejh Muhameda Ali Harekana,izaslanika kralja Saudijske Arabije, ispunjeni su oduševljenjemi posebnim čestitkama na uspjehu dr. A. Smajlovićukoji je sve govore sa Bosanskog jezika direktno prevodiona Arapski, a govore s Arapskog prevodio na Bosanski jezik.Fakultet postaje njegova preokupacija. Osobno seuključuje kao predavač, ali i okuplja ekipu vrhunskih predavačaa istovremeno vodi računa o podmlatku. Mladistudenti vrlo brzo postaju asistenti i oni danas čine okosnicuintelektualnog miljea Islamske zajednice. Napominjemsamo neke od njih: akademik Enes Karić, prof.dr. RešidHafizović, Adnan Silajdžić, Ismet Bušatlić i dr.Drugi vrlo značajan projekt u mandatu dr. Smajlovićajeste otvaranje ženskog odjeljenja medrese. To je plod velikognastojanja uključivanja žene u rad i aktivnosti Islamskezajednice. U izvodu iz zapisnika sa sjednice SaboraIslamske zajednice iz 1980. godine vidljiva je intencija dr.Smajlovića za rješavanje ovog pitanja. Donosimo dijelovetoga zapisnika: “Na dva posljednja zasjedanja Vrhovnogsabora posebno je akcentirana želja i namjera da se ženamuslimanka što više i što potpunije uključi u rad Islamskezajednice. Očito je, a to je na mnogim zvaničnim skupovimaposebno istaknuto, da je žena veoma malo ili nikakoIZLAGANJAuključena u proces razvoja Islamske zajednice, odnosno,da je njeno prisustvo ponajviše izvanjsko, kao posjetiocaodređenih predavanja, svečanosti i sl., što je samo po sebiapsurdno kada se zna kakvu i koliku ulogu žena mora odigrati,jer je ona danas, sasvim sigurno, temeljni faktorobrazovanja pa i obrazovanja djeteta, te njena iskustvamogu da budu dragocjena i u drugim oblastima.Međutim, bar po sadašnjem stanju stvari, želje su ostalesamo želje jer vrlo malo podataka govori da se na tom“Očito je da je žena veoma malo ili nikakouključena u proces razvoja Islamske zajednice,odnosno da je njeno prisustvo ponajvišeizvanjsko, kao posjetioca određenih predavanja,svečanosti i sl., što je samo po sebi apsurdnokada se zna kakvu i koliku ulogu žena mora daodigra, jer je ona danas, sasvim sigurno, temeljnifaktor vaspitanja pa i obrazovanja djeteta, tenjena iskustva mogu da budu dragocjena i udrugim oblastima.”planu nešto značajnije uradilo. Tu i tamo uvedena su predavanjaza žene i to najviše uz Ramazan kada žena ostajei dalje pasivni posmatrač, i sve se na tome završava. Naravno,a to se mora imati na umu, nije glavni uzrok u organimaIslamske zajednice, odnosno službenicima na terenukoji bi trebali da se ovim pitanjem malo dublje pozabave.Velike teškoće predstavlja i sama žena zbog tradicionalnenjene ukorijenjenosti u dom i u porodicu, pogotovukada se radi o nešto zaostalijim i patrijarhalno konzervativnijimsredinama. Uz to žene koje bi se na neki načinmogle angažirati, većinom su zaposlene, a uz posao morajuraditi i mnoge porodične obaveze, pa bi svaki dodatnirad bio isuviše veliko opterećenje. Međutim, glavni jeuzrok, po svemu sudeći, što se na ženu još uvijek, sa časnimizuzecima, gleda na biće koje ne može nešto posebnodoprinijeti i u onim djelatnostima koje su tradicionalnomuške. No, nadati se je da će se stanje umnogome izmijenitikada prva generacija svršenica Gazi Husrev-begovemedrese napusti školske klupe i ode u različite krajevekao vjerski službenici. Uz žene koje će se profesionalnobaviti vjerskom djelatnošću svakako će biti lakše da i drugežene prihvate određene poslove i što je najvažnijeshvate smisao i svrhu sudjelovanja u njima. 4Iz mnogobrojnih zapisnika iz vremena dr. Smajlovićakao i velikog broja održanih govora jasno su potenciranejake institucije posebno odgojno obrazovne. Uspješan idjelotvoran rad Islamske zajednice bez cjelovitog vjerskogobrazovanja ne da se ni zamisliti, sa svim njegovim komponentamakoje uvjetuju primjenu islamske misli. Islamskoobrazovni piramidalni oblik, od baze do vrha, morabiti kompletan, kontinuiran i programski tako postavljenda i organizaciono i odgojno – pedagoški mora odgovaratiodređenim željama i ciljevima. Svjesna ovih zakonitostiIslamska zajednica je od prvih dana njezinog izdvajanjaiz Osmanskog Carstva nastojala, skladno sa svojim eko-<strong>BEHAR</strong> 87-88 35