BEHAR

ZNANSTVENI RADOVIarapskog podrijetla). Kako je uglavnom riječ o imigrantimaslabijeg obrazvnog statusa, njihov izbor rubnih dijelovavelikih urbanih cjelina je logičan. U velikim urbanimcjelinama veće su šanse za nalaženje posla, a u naseljimana rubovima gradova niže su režije i troškovi života.ETNICITET, RELIGIJA I IDENTITETMogu li muslimani uopće izražavati etnički osjećaj ili jenjima primaran religijski osjećaj? Gledajući europske muslimaneprimjećujemo kako je njima podjednako bitan ietnički i religijski osjećaj. Naime, kod imigrantskih islamskihzajednica religijska pripadnost je javno naglašenija.Etnička pripadnost je izražena u prenošenju i upražnjavanjuobrazaca ponašanja. Javno isticanje vjerske pripadnostii vjerskih simbola upućuje na korištenje religije u borbiza politička prava.S druge strane pripadnost manjinskoj zajednici u Europistoljećima razvija osjećaj sumnjičavosti kod većinskogstanovništva neke države. Pokolj katara* u Monsegiru(1244) i Bartolomejska noć (24.8.1572.) samo su neki odprimjera takve prakse. U 19. stoljeću kada se formira većinaeuropskih nacija-država manjine, poput katolika u Njemačkoj,židova i protestanata u Francuskoj i Austro-Ugarskojmonarhiji bivaju “sumnjivima” jer se smatra kakonjihova različita religijska pripadnost ne može osiguratipotpunu lojalnost naciji-državi. Tako je bilo upitno hoće linjemački katolici kao prvu lojalnost izabrati odanost papii rimokatoličkoj crkvi ili njemačkoj naciji? Protestantske,pravoslavne i muslimanske nacije imale su nešto lakši zadatak,jer su organizirane na nacionalnom principu, tj.Pripadnici nacije uglavnom su pripadnici iste religijske zajednice(crkve). Holokaust nad Židovima i rasistička politikanacističkog Trećeg Reicha prema “nearijevskim” narodima(Romi, Židovi, Slaveni) nažalost ne predstavlja iznimkuili devijaciju, već vrhunac tradicionalnog europskogodnosa prema manjinama.Dualizam etničkog i religijskog identiteta prisutan je usvim svjetskim religijama. Kroz razrješenje tog dualizmadanas prolaze muslimani. To ne znači da se pitanje prvenstvaetničkog ili religijskog identiteta nije javljalo ranije upovijesti. Rješenje te dileme bilo je primjereno vremenimau kojima se javljala. Stoga je potrebno iznaći rješenje kojeje primjereno vremenu u kojem živimo.Danas, u moderno doba, svijet je organiziran u nacijedržavei svaki stanovnik planeta je, voljno ili prisilno, pripadnikneke nacije. Kasna moderna ili postmoderna,oživjela je pitanje identiteta i učinila javnim mnoštvo identitetakoji su se skrivali iza suprotstavljenih identitetskihblokova moderne. Biti moderan ili biti tradicionalan? Bitiateista ili vjernik? U modernom dobu nije bilo mogućebiti moderan i religiozan ili tradicionalan i ateista. U postmodernomsvijetu u kojem živimo takve su kombinacijenaizgled nespojivih identiteta ne samo moguće nego i stvarne.Tako i “muslimani Europljani” ne samo da sumogući, nego su i dio naše stvarnosti.Kad govorimo o europskom islamskom identitetu, uanalizi tog fenomena trebamo istaći kako je riječ o primarnourbanom fenomenu. Gledamo li etničke (stare)islamske zajednice uočiti ćemo njegovo postojanje i u ruralnomi urbanom stanovništvu što je pokazatelj njihoveautohtonosti u europskom prostoru. Imigrantske (nove)islamske zajednice su izrazito urbanog karaktera. Nastajuu gradovima, čiji su stanovnici njihovi članovi. Gradskasredina diktira i načine njihove organizacije. Islamizamkao ideologija odgovara na njhove potrebe koje se ne zadovoljavajuna neki drugi način. Humanitarni rad, briga odjeci i starijim osobama, izdavaštvo, obrazovanje neki suod pravaca u kojima se razvijaju islamske zajednice u EuropskojUniji. Tu je i međusobna pomoć i potpora zajednice,kao i komunikacija.Povećanje stalno nastanjenih muslimana u Europi, ujedinjavanjeobitelji i generacije njihovih potomaka – muslimanirođeni Europljani – otvara brojna pitanja zabudućnost. Procjene su demografa da će do 2050. godinemuslimani činiti četvrtinu stanovništva Europe. Takveprocjene su pretjerane, no sve brojnija muslimanska populacijaza sebe traži izjednačavanje u pravima s drugimgrađanima i religijama Europske Unije, kao i poštivanjekulturalnih i životnih specifičnosti muslimana. Odnos premaislamu i muslimanima svakako je veliki test za EuropskuUniju. Može li Europa prihvatiti islam kao dio europskogidentiteta, u kojoj će se mjeri muslimani prilagoditičinjenici života u Europi, pokazati će vrijeme.BILJEŠKE:1Dostupni podaci govore kako muslimani čine 4,4 – 4,6 % stanovništvaEurope. Neslužbene procjene govore kako je postotak muslimana u europskomstanovništvu dvostruko veći. Točni podaci vjerovatno su negdjeizmeđu.2U razmatranju smo uzeli u obzir europske zemlje, članice EU i ostale,osim Turske, Rusije, Bjelorusije i Ukrajine.3Iznimka su Bugarska i Poljska koje imaju autohtone muslimanske populacije.U Bugarskoj je riječ o približno 1,1 milion Turaka i Pomaka/Torbeša(muslimanskih Slavena), U Poljskoj je riječ o populaciji Tatara (cc. 70000)koji su stalno nastanjeni u današnjoj Poljskoj od 14. stoljeća.4Iako Hrvatska nije u cjelini bila pod vlašću Osmanskog carstva, ukorijenjenostreligijskog identiteta vidi se u oblikovanju hrvatskog nacionalnogidentiteta. Ideje Ante Starčevića, njegov «integralni» hrvatski nacionalizamu kojem su bosanski muslimani «cvijet hrvatskog plemstva», asrpska dinastija Nemanjića ustvari «stara hrvatska dinastija» nisu bileprihvaćene u masama. Tek Stjepan Radić sa sintagmom «Hrvat i katolik»uspijeva pridobiti mase i pretvoriti ideju hrvatske nacije u masovni pokret.5U razdoblju 15-19. stoljeće islam je bio poznat kao turska vjera, muslimanisu automatski bili nazivani Turcima, a u narodnom govoru, prelazakna islam nazivan je poturčivanje.6Džemat je osnovna organizacijska jedinica islamske zajednice i predstavljaekvivalent župe u Katoličkoj crkvi. Džemati su pretežno nacionalnii teritorijalni. Džemati se formiraju na teritoriju gdje živi potreban brojvjernika. Kako često na određenom teritoriju žive pripadnici jedne etničkegrupe i džemati su sastavljeni od njih. Tako sastav džemata nije uzroknego posljedica teritorijalnog grupiranja jedne etničke skupine.7Podaci u tablici prikupljeni su iz različitih izvora pri čemu smo najvišekoristili dostupne popise stanovništva pojedinih zemalja i procjene izstatističkih godišnjaka, CIA World Factbook i slične izvore. Kako su popisii procjene stanovništva po europskim zemljama rađeni u rasponu od2001. do 2008. godine, podatke treba uzeti ilustrativno8Procjena srpanj 2008., CIA World Factbook9Popis stanovništva Crne Gore 2003. godine10Popis stanovništva 2001. godine11Procjena 2006., CIA World Factbook12Procjena 2008., CIA World Factbook,BEHAR 87-88 59