vojvodjanski identitet

1. Etnicitet danas opstoji kao nacija – međuetnički odnosi
su odnosi među nacijama
Tomislav Žigmanov:
MEĐUETNIČKI ODNOSI
I VOJVOĐANSKI IDENTITET
Osnovne teze
Držimo da uopće ne bi bilo loše na početku našeg priloga otvoreno
ukazati na složenost ovako postavljene teme, kao i na određene limite koji
nužno iz toga slijede. Naime, čini nam se da ovdje nije najjasnije ne samo to
na što smjeraju sintagme u naslovu – što se sve podrazumijeva pod onim
međuetnički odnosi i vojvođanski identitet – već nam se i sami pojmovi koji ih
čine nadaju itekako prijepornima: napose, ono Vojvodina, i ono etnicitet. No,
za to niukoliko nije kriv sazivatelj ovoga skupa već nejednostavnost i
stanovita zatomljenost fenomena na koje u radnji referiramo.
Naime, u gornjim naslovom određenoj temi, očito, na djelu imamo
dvostruku složenost sa četverostrukim korijenom: prvo je pitanje Vojvodine
qua Vojvodine i njezinog identiteta, a drugo je etnicitet qua etnicitet i njihovo
međusobno odnošenje. S prvim pitanjem je najneposrednije povezano i
zahtjevno pitanje o postojanju resursa i kapaciteta za izgradnju vojvođanskog
identiteta, a s etnicitetima se pitanje usložnjava ukazima na njihovu narav i
na raspologanje potencijalima za interakcije. Ni teže, čini se, zadaće niti
manjeg prostora za elaboraciju!
Kako na djelu imamo nimalo jednostavan naslovom postavljen, ne
samo problem, nego nam se i same pojave istovrsno čine, vrlo je teško za
očekivati da se u jednom kratkom napisu dadnu neki konačni i valjani
odgovori na zadanu temu. Stoga se posve razumljiva čini naša temeljna
intencija ovdje: pokušat ćemo sam problem još više radikalizirati i otvoriti, a
same pojave detaljnije problematizirati, nego li što ćemo jasno iskazati
nekakvo čvrsto i jasno stajalište o tomu u kakvom su međusobnom
odnošenju i koje su moguće pravilnosti bile očitovane u pluralnom
dinamizmu etniciteta, a u kontekstu postojanja vojvođanskog identiteta.
Etnicitet je pojam čije se temeljno značenje vezuje uz ono narodnosno,
koje je pak unutar sebe pluralno. Etnicitetom se tako označuju one društvene
grupe koje imaju zajedničke karekteristike u vidu "svoje" teritorijalne
domovine, zatim kulture, jezika, običaja, institucija, religije... Ove značajke, a
time i sam etnicitet, ne moraju biti na istom stupnju razvijenosti. Recimo,
ukoliko etnicitet postoji na razini etničke grupe, utoliko ima slabiju
razvijenost: teritorija ne mora imati status države, kultura ne mora biti javna,
ne očituje se diferenciranija podjela rada, jezik ne mora biti kodificiran, ne
moraju posjedovati ni zajedničke zakone... Ukoliko je pak riječ o naciji, tada
etnicitet ima suprotne značajke od maloprije navedenih.
Nacija je pojava modernog doba – nastaje na Zapadu u epohi
industrijalizma i razvoja demokracije. Pojam nacije: zamišljena i "imenovana
ljudska populacija sa zajedničkom povijesnom teritorijom, zajedničkim
mitovima i sjećanjima, zajedničkom masovnom, javnom kulturom,
zajedničkom ekonomijom i zajedničkim zakonskim pravima i dužnostima
svih pripadnika" (Anthony D. Smith), koja usto ima i zajednički projekat za
budućnost i koja pretendira na pravo da sobom vlada. Nacija predstavlja
složeni kulturni konstrukt od više uzajamno povezanih komponenti.
Teorija poznaje dva modela izgradnje/bivanja nacija: politička nacija
ili građanski model nacije: zajednica ljudi, koji se pokoravaju istim zakonima
i institucijama u granicama date teritorije, koji imaju zajedničku kulturu –
skup zajedničkih poimanja i stremljenja, sentimenata i ideja, što se osigurava
putem javnog sistema obrazovanja i masovnim medijima; nezapadni, etnički
model nacije: naglašavanje zajednice rođenja i rodne kulture, te organske
pripadnosti naciji, a osigurava se na isti način kao i prva. Nacija je, međutim,
često mješavina dvaju skupova dimenzija: i građansko-teritorijalnog i
etničkog. Pa ipak, u Srednjoj i Istočnoj Europi preovlađuje ovaj drugi model.
Kada se govori u Vojvodini danas o etnicitetu, tada se prije svega
ima u vidu nacija. Naime, sve narodnosti koje danas u značajnijem broju žive
na teritoriju Vojvodine, osim, čini se, romske, imaju takvu razvijenost
strukturalnih činitelja etniciteta da predstavljaju nacije. To nije tako od danas,
već vrijedi za cijelo XX stoljeće. Stoga se i međuetnički odnosi u Vojvodini
moraju promatrati kroz dimenziju odnosa između (više) nacija. To onda
kazuje da su oni ne samo pluralni već se mogu odvijati i u različitim
68
69