Afif-beg se nije zamajavao u~tivostima ve} smestazatra`i od Abu Hamze da ga kurtali{e `ene, koja ga varas wegovim ro|enim mla|im bratom i obe}a mu izda-{nu nagradu.– A za{to je samo ne otera{ – upita ga Abu Hamza.– Ako bih se razveo – odvrati Afif-beg – morao bihda joj isplatim grdne pare, takav nam je bra~ni ugovor.– Pa dobro – re~e Abu Hamza – onda uz bo`ju pomo},On nas je i stvorio kao bra}u, pa moramo da se uzajamnoispoma`emo.Be{e ga pozvao i {ef policijske stanice u mahali, ipitao:– Je li, koliko si platio onom sudiji da te oslobodi?Meni mo`e{ po{teno da ka`e{!Abu Hamzina druga `ena bila je bela ba{ kao {to jepri`eqkivao i sawao, ali se stalno `alila da joj je vru-}ina. Prigrabila je za sebe sve no}i s mu`em, dok seuloga prve svela na ~i{}ewe ku}e, prawe rubqa i kuvawe.To se i pogor{alo otkako je Abu Hamza novoj supruzizabranio da radi, izgovaraju}i se da je rad zamara i stvara`uqeve na wenim ne`nim rukama.Ta druga `ena terala je Abu Hamzu da joj svake no}i pretisvojim velikim no`em i da izigrava nasilnika koji jenapastvuje, a ona je igrala ulogu silovane `rtve, divqe sebranila i vri{tala iz sveg glasa, tako da je sirota UmHamza morala da prizna: „Ja sam, glupa~a, potpalila vatrusama sebi pod haqinama i dovela tu zver da me bruka!“Kom{ije su slu{ale vrisku nove Abu Hamzine `ene isa`aqevali je, ~ude}i se kako ima snage da trpi takvo{ikanirawe svake bogovetne no}i. Osu|ivali su AbuHamzino divqa{tvo, a kada ne bi ~uli `enu da vri{ti,znali su da je Abu Hamza malaksao i odmah su ga obilazilii nosili mu ponude, i to ne bombone i ~okolade, negomeda i piwola. A Um Hamza je prenela mu`u na kakvomje glasu me|u kom{ijama, o~ekuju}i da se bar malo postidi.Ali, on se samo nasmejao i zadovoqno odvratio:– Glas boga{tine, a ne glas siroma{tine!Ona ga posavetova da ino~i no}u ve`e usta nekom maramomi on se time najpre odu{evi, ali na kraju ipak nehtede da je poslu{a, jer shvati da bi tako izgubio usta.Zato odgovori:– Ako ne prestane{ da tra~ari{, tebi }u ja vezivatimaramu preko usta, i to i dawu i no}u!Posle toga Um Hamza se po`ali svojoj starijoj sestri:– Ah, sejo moja! Samo {to ju je owu{io, zavrtela mu sepamet i potpuno je izgubio razum!Na to joj sestra re~e:– U na{oj mahali ima neka vrlo pobo`na `ena koja sepobratimila s jednim pravovernim xinom, ona besplatnopoma`e narodu; ako `eli{ da ti se mu` vrati, nemati druge do da je zamoli{ da pita pobratima da ti pomognei skine ~ini koje ti je podruga bacila na mu`a.Bogomoqka zbiqa namoli svoga xinskog pobratima daoslobodi Abu Hamzu ma|ija i xin obe}a da }e u~initisve {to mo`e. Zatim nekud ode i nije ga bilo nekolikosati, a predve~e do|e sav veseo i saop{ti joj da na AbuHamzu nisu ba~ene ma|ije nego se, naprosto, zaqubio kaoi drugo bo`ije robqe {to se zaqubi. Um Hamza ne mogadepoverovati u to pa re~e sestri:– Taj mu` je moj mu` i ja ga znam; srce mu je od kamena,a kamen se ne zaqubquje!Jedne no}i pojavi se neki neznanac i ubi poznatog trgovcaDijaba el Mudakika pred samom ku}om. Nije mogloda se utvrdi ko je ubio trgovca, ali posle vi{enedeqneistrage i prikupqawa informacija, policija uhapsiAbu Hamzu. Ovaj odbi optu`be koje su mu stavqene na teret.Poturio je isledniku pod nos svoj paso{ s aerodromskimpe~atima koji su nedvosmisleno pokazivalikada je izi{ao iz zemqe i kada se vratio. Izjavio je da jeu vreme zlo~ina bio u ^asnoj Meki na haxiluku i upravoje tada obilazio oko ^estite Kabe, obavqaju}i du`nosthodo~a{}a. Niko ga, me|utim, nije slu{ao. Predali suga sudu, sudija odlu~i da su Abu Hamzini dokazi krivotvorenii osudi ga na do`ivotnu robiju. Um Hamza zakuka,a zakuka i wena podruga, zaboravi{e me|usobnu omrazui kao dve sestre, iako bez mnogo nade, stado{e zajedno~ekati da se dogodi neko ~udo koje bi im vratilo mu`a uku}u. Abu Hamza pak nije ~ekao nikakva ~udesa nego poslenekoliko meseci iskoristi priliku i pobe`e iz zatvora.Ali, nije se vratio svome domu, niti je tajno kontaktiraosa svojim dvema `enama (koje se slo`i{e da sunevera i zaborav neizbe`na svojstva mu{karaca). Nekiiseqenik poreklom iz wihove mahale ispri~ao je da jevideo Abu Hamzu u Hjustonu, u Americi, kako ide rukupod ruku s nekom debelom plavu{om, a `iteqima mahalene ostade drugo do da za`ale {to najsposobniji me|u wimauvek odlaze u tu|inu.1Po arapsko-islamskom obi~ajnom pravu to su darovi i nov~anoobezbe|ewe koje mlado`ewa daje mladi na ven~awu. – Prim. prev.Preveo sa arapskog Srpko Le{tari}Zekerija Tamir (Damask 1931) pi{e iskqu~ivo kratku i sasvim kratku prozu.Wegove britke satire efektno razotkrivaju morbidnu prirodu despotskogustrojstva du` cele dru{tvene vertikale.Tamirov jezik je neponovqivo ekonomi~an, izraz klasi~an i strog, stil besprekorani zavodqiv, zapleti su mu apsolutno nepredvidqivi. Iz situacija kojese sastoje od su{te realnosti on jednim neprimetnim potezom prevodi svojelikove u svet fantastike, iz najbizarnijih stawa ih bez najave nepogre{ivo bacau realnost i tek kad stignete do kraja pri~e, shvatite da ste, kao u kakvom~udesnom snu, odvedeni daleko od svega ~emu ste se mogli nadati.Od 1981. Tamir `ivi u Oksfordu. Na srpski je dosad prevedeno devet zbirkiwegovih kratkih pri~a, a od toga tri jo{ pre nego {to su i bile objavqene uoriginalu, na arapskom jeziku. I ovaj izbor je iz Tamirove jo{ neobjavqenezbirke Umrli smo pa o`iveli./18/ KWI@EVNI MAGAZIN/br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>
POEZIJASulvej fon [ulcVETAR I SUNCEAko si ti vetar, onda sam ja sunce.Ako si ti ledeno tlo sa uspavanim semenom,onda sam ja prole}ni dah sunca koji ga budiosloba|aju}i zarobqenu snagu zemqe.Ako si ti samo obe}awe, onda sam ja dar.Ako si ti misao, onda sam ja re~.Ako si ti sumorni vetar koji gasi plamen,onda sam ja iskra koja ga ponovo pali.Ako si ti brava, te{ka i ve{to izlivena,onda ja nosim kqu~ u svojim rukama.Ako si ti oklevawe, onda sam ja odluka.VOQENIMoje o~i `ele da qube tvoje lice.Nemam nikakvu mo} nad svojim o~ima.One samo `ele da qube tvoje lice.Iz o~iju te~em ka tebi,oko tvojih ramena treperi od neke fine vrelinekoja ti polako rastapa obrisei ja sam kod tebe, kod tvojih ustai svuda oko tebe –nemam nikakvu mo} nad svojim o~ima.Sedim s rukama u krilu,ne dodirujem te i nikad ne}u progovoriti.Ipak, moje o~i qube tvoje lice,izlazim iz sebe i niko ne mo`e da me spre~i,te~em i niko ne mo`e da me prepozna,ne mogu da zaustavim ovaj nedoku~ivi tok,ovaj sjaj koji ne zna ni za kraj ni za po~etak -ali kad me kona~no pogleda{,svojim nesvesnim, upitnim, stranim o~ima,spusti}u se u rukei vratiti pod o~ne kapke.DOLINANiko te nije uhvatio za ruku i rekao:pazi sad.Ovo je sad.Dolina koju vidi{ sa vijugavom vodomsa skrovitim {umama i blagim povetarcemsa livadama i zelenim izvorimaova dolina nosi ime Qubav.Niko nije rekao:polako hodaj.Pazi da ne putuje{ suvi{e brzoda veruje{ u drugu dolinuneku ve}u za koju si ~uonema nijedne drugeza tebe nemazadr`i seure`i svaki list u se}awu.Niko nije rekao:ovo je sad.Ovo je mnogo.Ovo je dovoqno.Sasvim sama tr~ala sam kroz dolinutek kad sam se osvrnula shvatila sam:tako je izgledala.To je bila ona.Prevela sa finskog Slavica Agatonovi}Sulvej fon [ulc (1907-1996) poti~e iz umetni~ko-intelektualne finsko-{vedske porodice. Stekla je nastavni~ko obrazovawe i radila je u svojoj strucisve do 1972. Ona je jedna od kqu~nih li~nosti finsko{vedskog pesni{tva20. veka. Teme wenih pesama oslawaju se na svakodnevicu. Va`ne su i impresijeiz prirode. Oprobala se i kao prozni pisac, pisala radio drame i predstaveza pozori{te. Imala je veliki uticaj na vi{e generacija `enskih finsko-{vedskih pisaca i vi{estruko je nagra|ivana.br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>/KWI@EVNI MAGAZIN /19/
- Page 1 and 2: kwi`evnimagazin/ broj 115-116-117 /
- Page 3 and 4: oj /115-116-117/januar-mart 2011Sad
- Page 5 and 6: 3.U zemqi koja ne prestaje da se sm
- Page 7 and 8: {ci, i vidim ih one nedeqe dok sam
- Page 9 and 10: Isakovi} (Tren 2, 1982), Jovan Radu
- Page 11 and 12: su se takvi doga|aji desili ili nis
- Page 13 and 14: Galeb Antona ^ehova u Galebu Borisa
- Page 15 and 16: fla{ice etra u ru~noj apoteci, impr
- Page 17 and 18: VARVARI (DRUGA RUNDA)Nismo uzalud ~
- Page 19: napoqe. Tako se Abu Hamza vrati u s
- Page 23 and 24: danput, ovog puta sam, da bih okom
- Page 25 and 26: [UMA, SRE]AUdahnuo sam {umu, vi{e j
- Page 27 and 28: i ume, da bude na visini zadatka. P
- Page 29 and 30: sebi, posebno o tim mojim qubavnim
- Page 31 and 32: smo {koqke, barene {paroge preliven
- Page 33 and 34: POEZIJANeboj{a Vasovi}KUBANSKI DNEV
- Page 35 and 36: NOV^ANICEPenu{ava svitawa, pogled n
- Page 37 and 38: kvom svetu i nastajala i samo wegov
- Page 39 and 40: postavili granicu izme|u dva svetan
- Page 41 and 42: usko~io u qudsku, Gorgonzola G. sus
- Page 43 and 44: DVE TETKE* * *Sirena veli~ine somi}
- Page 45 and 46: napisali prijateqi koji su jo{ uvek
- Page 47 and 48: PROZAZahar Prilepin\AVO I DRUGIJedn
- Page 49 and 50: postoje kategorije staraca, mu{kara
- Page 51 and 52: - Dali mi klinci da probam. Ponekad
- Page 53 and 54: PROZAJadranka ^avi}PRI^A O ONITo ju
- Page 55 and 56: svim merilima, ali tako|e je ta~nod
- Page 57 and 58: ge strane, ciklus „Beleg Stevanov
- Page 59 and 60: To tako|e upu}uje na pesnikov do-`i
- Page 61 and 62: najbolnijim problemima. [to, naravn
- Page 63 and 64: ~imo da stvari nisu ba{ tekle onako
- Page 65 and 66: SKUP[TINA SKD-astvovali u radu Koor
- Page 67: JEDNA PESMABorislav Radovi}ZIMSKA B