PROZANikola Malovi}POD OBALOM KI[OBRANAStalno mi se osmjehivala kad bi prolazila poredmoje radwe za prodaju modnih ki{obrana. Znaosam da joj se dopadam jer me svakiput obavezno pogledaladoqe. Prvo bi u o~i, pa doqe. Uvijek je znala tako.Po~esto sam pu{io ramenom oslowen uz dovratak,da ne kr{im zakon, nego da dim izlazi napoqe iz radwe.Penis sam sve vrijeme imao uz nogu. Volio sam dami se na|e uz lijevu butinu. Neki ga dr`e uz lijevu, aneki uz desnu butinu, pretpostavqam, u zavisnosti odveli~ine ve}eg od dva testisa. Ja sam ga pak dr`ao nastrani ve}eg, i jednako mrzio sleep ga}ice. U modnomse smislu ionako dijelimo na one kojima `ene moguopaziti ud, ili ga makar naslutiti, i na one koji penisiz nekih razloga kriju naborima garderobe.To kako politi~ari uspijevaju da prekrste noge uTV studiju nikad mi nije bilo jasno. Mu{karci takovo{to mogu da izvedu tek te{kom mukom. U zavo|ewuglasa~kog tijela, po definiciji, trebalo bi da zasmetajujaja. Nemogu}e je prekrstiti noge, a mnogi ih krste.Kako ~ine to, oni znaju.Da ~ovjek prosti, o svemu sam porazmislio u crkvi,kad me sve{tenik na ispovjesti upitao {ta }emi taj pirsing? Mislio je na onaj u jeziku. Kazivaosam mu da sam prevario sad ve} biv{u ribu, i da sampu{io skank, i da sam ba{ pretjerao s pivom u minulomperiodu, ali nisam o~ekivao da }e se paroh tamanustrijemiti na moj pirsing. „[ta }e ti ukras?“,rekao je. „Mu{karci su ionako doqe dovoqno Bogomukra{eni.“Pop je, gle, imao pravo. Ako je Bog dao kosu, bradui brkove, pa su oni ukras, i ud nam je dao da se wimedi~imo. Prilo`io sam pirs od plemenitog metala uzikonu, i od tada po~eo polno da se ko~operim. Mo`daje i to bio grijeh, ali jebat ga.Djevojka o kojoj pri~am opazila me tu nema mnogo.^im se iz grada u unutra{wosti preselila na Primorje.Po pozivu poslodavca po~ela je da radi uobalnom dizajnerskom birou „Yahting&Co“, pa je svakogdana do posla prolazila pored moje prodavniceki{obrana; tako se upoznala s o~ima koje su je radbile da posmatraju i ako bi weni kapci bili zatvoreni.A ne samo dok je prolazila Trgom. ^esto sam swom u mislima boravio go u kupatilu. I sva{ta jojradio.Tek, jednog joj ki{nog dana rekoh, dok je bez lumbrelehitala na posao, da u ponudi imamo ba{ lijep,nov ki{obran, sa 24 `ice, namijewen onima koji izbilo kog razloga izlaze po olujnoj ki{i iz jahte, ilipak `ive u Boki Kotorskoj – gdje dok pada – zna da duvasamo tako.Pa se nasmijala mlada `ena, i spustila je ramena,shvativ{i da joj kazujem kako se vlastitom voqompreselila u onaj dio Mediterana koji je van turisti~kesezone jednak orkanskoj kakvoj okeanskoj po-{ti. To je opazila i sama, po~esto mokra tokom zalivskihpquskova.Po prvi je put tada u{la u specijalizovanu prodavnicumodnih ki{obrana. Dok je ulazila, osmotrilame, naravno, jer sam na sebi imao svoje omiqeneleviske, a u wima ukrasni ud u bijelim boksericamabez ikakvih aplikacija. Naravno, bijele boksericebez aplikacija nisu mogle da se vide...Zvala se Vedrana. I nije joj se smrklo kad sam joj,kao da je u~im novom zalivskom sportu, odnedavnomgolfu, uzeo otpozadi da podu~avam kako se u sred olujena bezbjedan na~in po ki{obran, otvara ~uveni, novi,francuski amrel sa 24 sigurnosne `ice. Dizajnerisu ga osmislili nakon ovih posqedwih nepogoda{to odnije{e krovove {irom kontinenta, kad i mnoge`ivote, as well.Kupila je potom Vedrana takovi lumbrelin, Madein China, kao da me zavodi tim sitnim novcima, 2,88,zapravo trenom u kome prsti koji vra}aju kusur dodirujuone koji ga primaju. Pogledala me ispod trepavicacijelog, dunula u {i{ke, osmjehnula se i po`urilagradskim stepeni{tem nizbrdo, put obalnog biroa„Yahting&Co“.Po~eo sam u danima iza na{eg prvog dodira da ne-{to ranije zatvaram radwu. Sa~ekao bih Vedranu daokon~a posao, pred Kusturi~inim bioskopom „Aurora“.Dvama kartama nije mogla da odoli. Ni kokicama,naravno. [ablon se mo`e osporiti i osporavati,ali se pokazivao kao u~inkovit. Potom bismo se qubiliu „Aurori“, i doticali kojekuda. Ispostavilo seda su o~i ogledalo du{e, i da su Vedranine ruke mahomhrlile ka onom {to u toj fazi jo{ nije bilo zagledawe. Osje}ao sam bol u uskim farmericama, jo{kako, ra{irenih nogu, posebno kada bi Vedrana kretalau istra`ivawe uz struju, rukom kroz otvor u rajsfer{lusu.Majko, prizivao sam – nikad do krajasvjestan {ta je pa re`iser ostvarewem htio da ka`e.Slabo da sam tih dana vidio ijedan film od po~etkado kraja. Po Apokalipto je trebalo da do|em jo{ je-/20/ KWI@EVNI MAGAZIN/br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>
danput, ovog puta sam, da bih okom snimio poetikuMela Gibsona. I da bih uvom po~uo do koje je mjerefilm samo dobro izgovoren. Krimi~no sam odgledaoi novi hit, Game over, Pedra Almodovara. Taj me na-~isto bacio u bedak.Jedne mi se no}i pak moja djevojka sasvim otvorila.Bilo je to u pustom no i daqe toplom birou zaprojektovawe jahti. Napoqu je suvereno vadala bura,i palme su stale da granama kidi{u na crijep kojimje zdawe biroa bilo pokriveno. Vedrana me `eqela davidi nudog, premda to jezikom nije kazivala, no o~imaje, a i ja sam wu `elio da vidim golu. To {to je nestalostruje nije nas omelo, ni {to je dolazila na mahove,jer smo jedno drugom sve vrijeme bili dovoqnoslikoviti i u mraku. Posje}ivao sam je, ulazio i izlazio,dok je Vedrana kricima obla~ila svu tu olujnuno}, i svla~ila se u mom pogledu do te mjere pred jutrovi{e, da sam shvatio gdje sam }utke no oznojan,spoznao kako izgleda i onda kada ne bi bila u stawuda misli.Imala je pod rukom ko`u finu kao kineski silk.Disala mi je na grudima, topla. Ponekad bi nas muwauslikala kroz zelena {kura, i na{la dio mene u wenojruci. Pri~ao sam gdje qudi prije 120 i kusur godinanisu znali za ki{obrane, i kako su se snalazilii po Franciji i Galiji i Bretawi – ko`usima, kabanicama,svakako. Ona je meni {apatom kazala da nikadne bi `eqela da se na|e u jahti okru`ena podivqalimmorem. Ni ja to nikad nisam pri`eqkivao.Hvalio sam more i dr`ao se kraja. Napoqu je padalo,i grmjelo. Osjetio sam da rastem iz tolike vode, aosjetila je to rukom i ona. Onda smo se opet qubili,dok je radio s mobilnog telefona kazivao kratko, u03.00, o nekim novim strahotama, poplavama, zemqotresima,po`arima, lavinama, izborima, pu~evima,vojnim kampawama, generisanim bole{tinama...Sve smo ih prele`ali, spojeni do jutra. Pokloniosam Vedrani mali amrel, rastavqiv do minijature, isastavqiv do funkcionalnosti. Uvijek ga nosim.Pod obalnim ki{obranom poqubio sam je jo{ jednom,i natkriven podignutim reverima plavo-bijelekabanice potr~ao stepeni{tem da i tog dana otvorimjedinu zalivsku prodavnicu specijalizovanu zaprodaju modnih ki{obrana.br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>/KWI@EVNI MAGAZIN /21/
- Page 1 and 2: kwi`evnimagazin/ broj 115-116-117 /
- Page 3 and 4: oj /115-116-117/januar-mart 2011Sad
- Page 5 and 6: 3.U zemqi koja ne prestaje da se sm
- Page 7 and 8: {ci, i vidim ih one nedeqe dok sam
- Page 9 and 10: Isakovi} (Tren 2, 1982), Jovan Radu
- Page 11 and 12: su se takvi doga|aji desili ili nis
- Page 13 and 14: Galeb Antona ^ehova u Galebu Borisa
- Page 15 and 16: fla{ice etra u ru~noj apoteci, impr
- Page 17 and 18: VARVARI (DRUGA RUNDA)Nismo uzalud ~
- Page 19 and 20: napoqe. Tako se Abu Hamza vrati u s
- Page 21: POEZIJASulvej fon [ulcVETAR I SUNCE
- Page 25 and 26: [UMA, SRE]AUdahnuo sam {umu, vi{e j
- Page 27 and 28: i ume, da bude na visini zadatka. P
- Page 29 and 30: sebi, posebno o tim mojim qubavnim
- Page 31 and 32: smo {koqke, barene {paroge preliven
- Page 33 and 34: POEZIJANeboj{a Vasovi}KUBANSKI DNEV
- Page 35 and 36: NOV^ANICEPenu{ava svitawa, pogled n
- Page 37 and 38: kvom svetu i nastajala i samo wegov
- Page 39 and 40: postavili granicu izme|u dva svetan
- Page 41 and 42: usko~io u qudsku, Gorgonzola G. sus
- Page 43 and 44: DVE TETKE* * *Sirena veli~ine somi}
- Page 45 and 46: napisali prijateqi koji su jo{ uvek
- Page 47 and 48: PROZAZahar Prilepin\AVO I DRUGIJedn
- Page 49 and 50: postoje kategorije staraca, mu{kara
- Page 51 and 52: - Dali mi klinci da probam. Ponekad
- Page 53 and 54: PROZAJadranka ^avi}PRI^A O ONITo ju
- Page 55 and 56: svim merilima, ali tako|e je ta~nod
- Page 57 and 58: ge strane, ciklus „Beleg Stevanov
- Page 59 and 60: To tako|e upu}uje na pesnikov do-`i
- Page 61 and 62: najbolnijim problemima. [to, naravn
- Page 63 and 64: ~imo da stvari nisu ba{ tekle onako
- Page 65 and 66: SKUP[TINA SKD-astvovali u radu Koor
- Page 67: JEDNA PESMABorislav Radovi}ZIMSKA B