RE^Radivoje Miki}PESNIK PONORNE TUGEKad god su nema~ki kriti~ari i istori~ari kwi-`evnosti govorili o velikom pesniku GotfriduBenu ozna~avali su ga kao „pesnika ponorne tuge“, pesnikakoji je u drugoj polovini tridesetih godina pro-{log veka u jednoj svojoj pesmi figuru pesnika odrediokao onoga ko „protivsre}i, duhu slu`i“. I srpskakwi`evnost ima svog pesnika ponorne tuge, a on se svojimpesmama i pesni~kim kwigama ogla{avao od 1974.godine do 23. januara ove godine kada se je zaklopilo„vrjeme zemno“ za Novicu Tadi}a, o kome je ovde re~.Odmah treba re}i da je Novica Tadi} ve} na samom po-~etku svog pesni~kog delovawa umakao jednoj opasnostikojoj najve}i broj savremenih pesnika ne uspeva daumakne – nije imao problem da zasnuje individualnostsvog pesni~kog glasa. Uvode}i u svoje pesme svet u komecaruje „tamni pewa~“, pomiwu}i sve krhkiju re{etkukoja wegovog lirskog junaka razdvaja od neke podrazumevaneopasnosti, do~aravaju}i, isto tako, neki nakaznigradski pejza` u kome nema ~oveka ali ima demonskihbi}a i wihovih tamnih senki, Novica Tadi}je pokazao da }e biti pesnik koji od onoga {to je spoqa{weide ka onome {to je dubqa dimenzija iskustva~oveka modernog doba.Zato se za wegovu poeziju i mo`e re}i ono {to jeHugo Fridrih rekao za najboqi deo moderne lirike kojuje on razumevao boqe od svih drugih tuma~a. Naime,budu}i da je jasno ose}ao da je poezija posle visokoguzleta u romantizmu izgubila u o~ima najve}eg broja~italaca i tuma~a zna~ajno mesto, Hugo Fridrih nasupozorava da „izra`ajna snaga lirike za duhovna raspolo`ewasada{wice nije mawa od izra`ajne snagefilozofije, romana, pozori{ta, slikarstva i muzike“.Ako u srpskoj poeziji novijeg vremena postoji pesnikkoji je uspeo da izrazi u punoj meri dramu ~oveka modernogdoba, onda je to Novica Tadi}. Li{iv{i svojepesme svega {to je obi~na ispovest ili dekorativniopis, Novica Tadi} je po~eo da govori o onome {to jedoista va`no. On je u suo~avawe sa svetom u kome je do-{lo do te{ko obja{wive vrednosne inverzije krenuood onoga {to mu je na raspolagawa stavila folklornomitolo{kasfera na{e kulture, u kojoj je sa~uvanomnogo tragova ~ovekovog susreta sa onim {to potire ibo`anski poredak i qudsku ulogu u tom poretku. U pesni~komoblikovawu drame tog susreta Tadi} je mogaoda koristi i iskustva dvojice velikih prethodnika,jednog iz prve a drugog iz druge polovine XX veka,Mom~ila Nastasijevi}a i Vaska Pope.I oni su u gradwu svog pesni~kog sveta po{li od ne-~ega {to je Novici Tadi}u bilo blisko. Mom~ilo Nastasijevi}je, pomalo i mimo pesni~kih tokova svogavremena, i u svojim pesmama i u svojim pripovetkamai dramama, `eleo da polaze}i od sloja drevnih slikasa~uvanih na samom dnu na{e jezi~ke i kulturne memorije,izme|u ostalog, do|e i u priliku da prika`e„bivawe u stvarima samim“, neku misti~nu dimenzijuqudskog iskustva, jednako kao {to je hteo da tragikuqudskog `ivota izrazi jednim doboko simboli~nim jezikomkoji je svojom svedeno{}u i sam upio teskobu tugekoju ni{ta ne mo`e da iska`e. Vasko Popa je u jednomdruga~ijem vremenu `eleo da u svoje pesme uvedei egzistencijalnu neizvesnost, duboku strepwu bi}aba~enog u svet „opsednutih vedrina“ i sve to je on nastojaoda postigne pesni~kim jezikom koji je odbaciosve suvi{no i sveo se na neku vrstu {ifre, simbolakoji vodi ka najdubqim tajnama sveta i `ivota. Kao iovi veliki pesnici, i Novica Tadi} je svoje pesni~kodelovawe zamislio kao svojevrsni podvig. Po{to mu sevrlo rano ukazalo demonsko lice sveta, on je najpremorao da prona|e mogu}nost da to demonsko imenuje,da ga uvede u horizont koji bi ~itaocu koliko-tolikomogao da bude razumqiv.Zato je Novica Tadi} izabrao mogu}nost da svojupesni~ku imaginacju uvede u onaj prostor u kome jepre wega i pomenutih pesnika bio jo{ samo tvoracna{e usmene kwi`evnosti. Nastoje}i da objasni ono{to je u poeziji najte`e objasniti, a to je sama pesni~kaslika, Gaston Ba{lar ka`e da je ona „nekakaviznenadni reqef psihe, jo{ nedovoqno ispitan u svojimpsiholo{kim kauzalnostima“. Kao {to je i na{usmeni peva~ i usmeni pripoveda~ najvi{e te{ko}aimao onda kada je trebalo da govori o onome {to nijedeo empirijski zasnovane slike sveta pa je u svojojimaginaciji pristupao preslikavawu odlika sa poznatogna nepoznato i obi~nom qudskom iskustvu nedostupno,tako je i Novica Tadi} svoja „grickala“,„kezila“ i „skakutane“ , a sve odreda bi}a demonskihsvojstava i mo}i, vezivao za odre|ene radwe koje svaki~ovek dobro zna i koje je, otuda, sposoban da pove`ei sa ne~im {to se pomaqa iz one sfere koju mo`e daobuhvati samo onaj Ba{larov „iznenadni reqef psihe“.Ako je u doba avangarde i kwi`evnost kao i nekedruge umetnosti pristala da krene ka svetu koji je li-{en klasi~nih humanisti~kih potencijala, onda jekwi`evnost kraja XX i po~etka XXI veka samo u ta-/34/ KWI@EVNI MAGAZIN/br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>
kvom svetu i nastajala i samo wegov izraz mogla i dabude.Poezija Novice Tadi}a, ma koliko da je izrasla izjedinstvenog do`ivqaja sveta kao izvora u`asa, pro-{la je kroz dve va`ne etape. U prvoj fazi svog pesni~kogdelovawa Tadi} je govorio o svetu u kome se ne objavqujebo`je prisustvo, svetu u kome lirski subjekt ujednoj pesmi ka`e da „ako je bog mrtav / ako je u ponorpao / na wegovo prazno prestoqe postavimo frizerkukoja savr{eno/ pravi frizure“. Ovakvo stawe u svetu~iju sliku oblikuju rane pesni~ke kwige Novice Tadi-}a ukazuje na dominaciju negativnog odnosa premasimbolima onoga {to je najuzvi{enije. Otuda nije nimaloslu~ajno {to u tim pesni~kim kwigama sre}emobrojne slike u`asa i stradawa i {to nas o svemu tomeobave{tava lirski subjekt koji ni za sebe ni za svet ukome se obreo ne pronalazi bilo kakvu utehu. Ali ukwigama koje je objavqivao u toku posledwih godinaNovica Tadi} je zadr`ao slike u`asa i opise ~ovekovogporaza pra}ene i jednom posebnom vrstom humorakoji se ra|a iz groteskne interperetacije i okolnostiu kojima `ivi ~ovek dana{weg doba i sadr`aja `ivotatog i takvog ~oveka, ali je svemu tome dodao i dve stvari.Na jednoj strani to je figura Boga koji sve ~e{}epromi~e kroz svest i svet wegovog lirskog junaka, a nadrgoj strani to je slutwa smrti.Time je u poeziju Novice Tadi}a uveden i jedan noviton, ton molitve i jedan poseban oblik pesme koji je imorfolo{ki saobra`en strukturi psalma. Drugim re-~ima, pesnik koji je zapo~eo „antipsalmom“ i koji je odtvorca sveta tra`io {to vi{e muka i stradawa po~eo jeda preokre}e perspektivu u svojim pesmama i da naslu-}uje svetlost koja se objavquje kroz sakralno. I tako je`udwa za Bogom prodrla u samu osnovu Tadi}evih pesni~kihslika i postala podloga na kojoj se jasnije objavqujeono {to je tome suprotno. Dok i kroz wegove novei najnovije pesme , kakva je pesma „Bo`e blagi i preblagi“iz kwige „\avolov drug“, promi~u slike zla ( kojeje, dodu{e, sme{teno u samu qudsku prirodu: „Bo`eblagi i preblagi / dotrajavam zemaqski vek. / Ustajumisli na mene, / vojuju protiv mene zle“), razlog da onebudu ukjqu~ene u pesmu vi{e nije prikazivawe svetakoji je u vlasti zla ve} prikazivawe same pale qudskeprirode koja tra`i objavu svog pada i `eli da na|e putka pokajawu. Isto tako, treba re}i da u novijim pesmamaNovice Tadi}a va`nu ulogu ~esto dobija i evokacija,vrlo ~esto vi|ena i kao ne{to utopijsko, ne{to {tosvedo~i da nije uvek bilo kao sada. Tako je ispevana pesma„Da bi umro kod svoje ku}e“, pesma u kojoj samrtnik`eli da smrt do|e ba{ onda kad se kroz evokaciju wegovlirski junak na|e u carstvu utopije.Mada odavno niko ne poku{ava da u neposrednu vezudovede samog pesnika i wegov pesni~ki svet, upravo bise za Novicu Tadi}a moglo re}i da je svojim `ivotomposvedo~io najdubqu istinitost svake svoje pesni~kere~i. Time nam je on omogu}io da u jednom vremenu kojeje qudima duha nametnulo svakovrsna poni`ewa, vidimofiguru pesnika koji se uzdi`e iznad mrakastvarnosti kroz koju prolazi i od nas tra`i da ~itaju-}i wegov izve{taj o mnogo sezona u paklu i u svom unutarwemsvetu otvorimo prostor za onu slutwu bo`anskogprisustva o kojoj je Novica Tadi} svedo~io sa tolikoozarewa, toliko najfinijih treptaja. I sad kad jeovaj pesnik ponorne tuge na{ao uto~i{te izvan svakogzla, wegov pesni~ki glas pred nas iznosi i strepwu ipatwu i neki humor koji zastire paklene pejza`e o kojimau srpskoj kwi`evnosti druge polovine XX ipo~etka XXI veka niko nije sugestivnije govorio.br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>/KWI@EVNI MAGAZIN /35/
- Page 1 and 2: kwi`evnimagazin/ broj 115-116-117 /
- Page 3 and 4: oj /115-116-117/januar-mart 2011Sad
- Page 5 and 6: 3.U zemqi koja ne prestaje da se sm
- Page 7 and 8: {ci, i vidim ih one nedeqe dok sam
- Page 9 and 10: Isakovi} (Tren 2, 1982), Jovan Radu
- Page 11 and 12: su se takvi doga|aji desili ili nis
- Page 13 and 14: Galeb Antona ^ehova u Galebu Borisa
- Page 15 and 16: fla{ice etra u ru~noj apoteci, impr
- Page 17 and 18: VARVARI (DRUGA RUNDA)Nismo uzalud ~
- Page 19 and 20: napoqe. Tako se Abu Hamza vrati u s
- Page 21 and 22: POEZIJASulvej fon [ulcVETAR I SUNCE
- Page 23 and 24: danput, ovog puta sam, da bih okom
- Page 25 and 26: [UMA, SRE]AUdahnuo sam {umu, vi{e j
- Page 27 and 28: i ume, da bude na visini zadatka. P
- Page 29 and 30: sebi, posebno o tim mojim qubavnim
- Page 31 and 32: smo {koqke, barene {paroge preliven
- Page 33 and 34: POEZIJANeboj{a Vasovi}KUBANSKI DNEV
- Page 35: NOV^ANICEPenu{ava svitawa, pogled n
- Page 39 and 40: postavili granicu izme|u dva svetan
- Page 41 and 42: usko~io u qudsku, Gorgonzola G. sus
- Page 43 and 44: DVE TETKE* * *Sirena veli~ine somi}
- Page 45 and 46: napisali prijateqi koji su jo{ uvek
- Page 47 and 48: PROZAZahar Prilepin\AVO I DRUGIJedn
- Page 49 and 50: postoje kategorije staraca, mu{kara
- Page 51 and 52: - Dali mi klinci da probam. Ponekad
- Page 53 and 54: PROZAJadranka ^avi}PRI^A O ONITo ju
- Page 55 and 56: svim merilima, ali tako|e je ta~nod
- Page 57 and 58: ge strane, ciklus „Beleg Stevanov
- Page 59 and 60: To tako|e upu}uje na pesnikov do-`i
- Page 61 and 62: najbolnijim problemima. [to, naravn
- Page 63 and 64: ~imo da stvari nisu ba{ tekle onako
- Page 65 and 66: SKUP[TINA SKD-astvovali u radu Koor
- Page 67: JEDNA PESMABorislav Radovi}ZIMSKA B