POEZIJAFiona SampsonIZ ZIMSKIH P^ELAZIMSKE P^ELESvake godineslaba{no januarsko suncenagoni bumbareda nale}u na drveni zidmoje {upe -koji mora da lepo miri{e, dra`esnim mirisomstare borovine, mekeispod plave ispucale boje, tog ~udesnoplavog neba.Ipak, ta me banalnost dirne -malo prole}novaskrsewepre prole}a.Kakva li ne`na preciznostnavodi svaku p~eluna ovaj razgovor koji se ponavqa –da li joj kompas usmeravasun~ev ogromni luk?P~ela Hristosnosi svoju krunu od zlata i oplakivawa,sredstvo za pam}ewesvega onoga {to je telo nau~ilo da trpitokom zime.Iz snage dolazi slast.Na{a tamna srcasu ko{nice.P^ELIWA SAMA’ 1Kada bi Bog bio bezgrani~na geometrija,taj svet savr{enstvanespretno pose`e iznad sebeda bi artikulisao -Ako bi se On mogao nazreti u dezenubezgrani~nog dodavawaali da nije On taj dezen, koliko godda su lepe tirkiznei zelene povr{ine glaziranih plo~ica,toliko divneda oko u zanosu tone u beskraj krozjednu formu za drugom – kada bi Bogbio ni princip niti san, obrazapolo`enog na zemqu,za trenutak biste mo`da zamislilidar ~iste milostiod Savr{enstva koje nema teloovde niti bilo gde -p~ele bi bile Wegove sluge i proroci,pokazuju}i kako lepotadeluje sa smerno{}u –One ne nude ni{tado dra`esnu aromu ko{niceove tople ve~eri.1Sufisti~ka vrlina pobo`nog slu{awa. – Prim. prev.Preveo sa engleskog Novica Petrovi}Fiona Sampson objavila je sedamnaest kwiga, me|u wima Sirovu muziku i antologijuJedan vek ~asopisa Poetry Review. Trenutno se prevodi jedanaest wenihkwiga, a do sada su wena dela ve} prevedena na trideset jezika. Dobitnica jeWudigejtove nagrade i nagrade ^amli, i ~lanica je Kraqevskog kwi`evnog dru-{tva. Dva puta je ulazila u u`i izbor za nagrade „T.S. Eliot“ i „Forward“, a dobitnicaje nagrada „^arls Angof“, i „Zlatan prsten“. Ima titulu Zaslu`nog autoraUniverziteta u Kingstonu, radila je kao saradnik istra`iva~ na UniverzitetuOksford Bruks u periodu 2002-5, a na Univerzitetu Vorika bila je vi{ipredava~ za kreativno pisawe 2007-8. Fiona Sampson je glavna urednica ~asopisaPoetry Review, najstarijeg i najuticajnijeg ~asopisa za poeziju u VelikojBritaniji. Redovno sara|uje u listovima Gardijan, Ajri{ tajms, Independent iTajms literari saplement./44/ KWI@EVNI MAGAZIN/br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>
PROZAZahar Prilepin\AVO I DRUGIJednom u pola godine iza zida se zaori zvuk himne,stvaran jednim prstom na pianinu:– Savez... ne... do... ne ru{i... vi!.. do... mi...re...re... pu... blika!.. republika... slo... do... slobodnih...Zatim Nina razmi{qa dugo... zove se Nina, ~etrdesetjoj je godina, odavno je razvedena.Zatvara se poklopac. Jo{ pola godine ne}u ~utihimnu.Ona ima k}erku, petnaestogodi{wakiwu. Pre godinudana bila je neprimetna, bez boje i mirisa, ponekads nekakvim {i{kama, nikakvo lice, o~i nijedizala.Samo se se}am, jednom je igrala badminton sa mamom,ba{ u dvori{tu. Bilo mi je jasno, zamolila jek}erka da joj pravi dru{tvo, majka je pristala, iz sa-`aqewa – niko se ne dru`i sa wenim ~edom! – ali,pri tome se ose}ala vrlo neugodno i stalno je bacalapoglede u kom{ijske prozore. Igra im nikako nijei{la. Po mom mi{qewu, nijedna od wih nije postiglanikakav poen. Udara mama. Udara k}erka. Udaramama. Udara k}erka?!?! I svaki put leti u `buwe, dugotra`e hitru pernatu lopticu.Ma~ka iz kom{ijskog ulaza gledala je gadqivo sveto. Ja sam odmah otr~ao, da ne bih gledao, ali to nisamzaboravio.Ali, ovog prole}a k}erka je odjednom iza{la izulaza, i ka`e mi „zdravo“. Kao da su tri monete ispu-{tene u ~a{u od finog stakla.Gleda me u o~i.Digao sam pogled i za`murio.Moj otpozdrav „zdravo“ krcnuo je kao kora drveta.Na woj su patike, bele kao sladoled, sa debelim|onom, zvonaste farmerke, a jaknica i majica su jojkao da ih je svukla sa mla|eg brata – do pupka ne dopiru.Mada ona nema mla|eg brata.Ime joj ne znam. Vaqda ima neko ime, ali ga neznam.Dawu dre`de u ulazu weni maloletni poznanici,{kolski drugovi, verovatno. Razgovaraju kao da sukijavi~avi. ^ak i ne doti~u}i ih, znam da su im prstimokri i hladni. Da ih stave na radijator – radijator}e po~eti da se smrzava. Ako u jedan xep stavi{ribu, u drugi tu ruku – kad se ma{i{ xepa, ne}e{razlikovati gde je {ta. Za{to priroda tako ne volipubertetlije sa wihovom, znate ve}, ko`om, sa wihovimuspaqenim... pa, ~ime uspaqenim? sve im je uspaqeno.Uve~e joj dolaze drugi: odli~no dresiranim automobilomsti`u dvojica, obojica su u uskim crnimcipelama, jedan je u modernom xemperu, drugi – belakragna – u crnom odelu s belom ko{uqom, kao da jemalo~as polo`io ra~un u banci. I polo`io ga za „ladu-peticu“.Kom{inica silazi kod wih i, zbog ne~eg zadihana,klik}e pored auta, a oni kao da {ire krila, aperje im je naelektrisano – samo {to se ne vidi kakotamo, ispod xempera i ispod sakoa, sve varni~i uzlako pucketawe.U automobilu su mekana sedi{ta. U xepu crnog sakoasu prezervativi.^ujem kako Nina otvara prozor i glasno ka`e:– Tu razgovarajte, razume{? Ne idi nikud. ^uje{li ili ne?– ^ujem, mama – odgovara k}erka mirno, pa opettiho klik}e.Zatim auto poslu{no brek}e, a minut kasnije lupajuvrata ulaza u zgradu – devojka se vra}a u stan,kod mame, osmehuju}i se samoj sebi.Za to vreme ona dvojica u autu govore jedan drugomsvakakve pakosti.No}u Nina hrani devoj~icu kola~ima sa mladimkravqim sirom i piro{kama. Ona sve vreme sprema,a ja tu`no wu{kam poku{avaju}i da razlikujem nadevpiro{ki.Drugi kom{ija mi je profesor, prou~ava neke egzaktnenauke, zove se Jurij, prezime sam mu zaboravio.On se nikad nije nasmejao, ~ak sam siguran da toi ne ume. Ispred wegovih vrata je naj~istiji otira~.Uostalom, ispred mog stana uop{te nema otira~a.Kad se Jurij pewe stepeni{tem, stalno pri~a ne-{to. Ne mo`e se razabrati doslovno, ali ne{to poput:„...odvratno... prqav{tina!.. kako ih nije sramota...pa to je prirodna izopa~enost... ni{ta drugo!..ne, samo neko bezumqe...“Ako Nina svira himnu jednom u pola godine, ondaJurij usisava pra{inu na svakih pola sata, ponekadi ~e{}e. Usisiva~ zuji razjareno i breca se, kao satrven.Jednom sam pu{io u ulazu zgrade i glasno razgovaraomobilnim telefonom, Jurij je zbog ne~eg otvoriovrata – najpre prva, drvena, sa tri brave, zatimdruga, metalna, sa jo{ tri brave. Pogledao me jebr.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>/KWI@EVNI MAGAZIN /45/
- Page 1 and 2: kwi`evnimagazin/ broj 115-116-117 /
- Page 3 and 4: oj /115-116-117/januar-mart 2011Sad
- Page 5 and 6: 3.U zemqi koja ne prestaje da se sm
- Page 7 and 8: {ci, i vidim ih one nedeqe dok sam
- Page 9 and 10: Isakovi} (Tren 2, 1982), Jovan Radu
- Page 11 and 12: su se takvi doga|aji desili ili nis
- Page 13 and 14: Galeb Antona ^ehova u Galebu Borisa
- Page 15 and 16: fla{ice etra u ru~noj apoteci, impr
- Page 17 and 18: VARVARI (DRUGA RUNDA)Nismo uzalud ~
- Page 19 and 20: napoqe. Tako se Abu Hamza vrati u s
- Page 21 and 22: POEZIJASulvej fon [ulcVETAR I SUNCE
- Page 23 and 24: danput, ovog puta sam, da bih okom
- Page 25 and 26: [UMA, SRE]AUdahnuo sam {umu, vi{e j
- Page 27 and 28: i ume, da bude na visini zadatka. P
- Page 29 and 30: sebi, posebno o tim mojim qubavnim
- Page 31 and 32: smo {koqke, barene {paroge preliven
- Page 33 and 34: POEZIJANeboj{a Vasovi}KUBANSKI DNEV
- Page 35 and 36: NOV^ANICEPenu{ava svitawa, pogled n
- Page 37 and 38: kvom svetu i nastajala i samo wegov
- Page 39 and 40: postavili granicu izme|u dva svetan
- Page 41 and 42: usko~io u qudsku, Gorgonzola G. sus
- Page 43 and 44: DVE TETKE* * *Sirena veli~ine somi}
- Page 45: napisali prijateqi koji su jo{ uvek
- Page 49 and 50: postoje kategorije staraca, mu{kara
- Page 51 and 52: - Dali mi klinci da probam. Ponekad
- Page 53 and 54: PROZAJadranka ^avi}PRI^A O ONITo ju
- Page 55 and 56: svim merilima, ali tako|e je ta~nod
- Page 57 and 58: ge strane, ciklus „Beleg Stevanov
- Page 59 and 60: To tako|e upu}uje na pesnikov do-`i
- Page 61 and 62: najbolnijim problemima. [to, naravn
- Page 63 and 64: ~imo da stvari nisu ba{ tekle onako
- Page 65 and 66: SKUP[TINA SKD-astvovali u radu Koor
- Page 67: JEDNA PESMABorislav Radovi}ZIMSKA B