jo{ negde nekad videti, {to se, naravno, ni u snune}e dogoditi. Razmenili smo adrese i imejlove,kao, povremeno }emo se jedna drugoj javqati. Od~ega, dabome, tako|e ne}e biti ni{ta; svet je odavnopoludeo, vi{e niko nema vremena za druge, i vi{enije neobi~no kad ne{to o ne~emu ne zna{, to se podrazumeva,~udo je kad ne{to o ne~emu zna{. Hristosje sino}, dok smo ispijali posledwu bocu vina, opra-{taju}i se od nas (nisam ni slutila da je to na{ kona~niopro{taj), govorio o tome. Dao mi je kqu~ odku}e, objasnio gde se nalazi, i rekao mi da ga slobodnovratim po{tom, ukoliko ne budem imala vremenada ih po povratku posetim, {to bi svakako voleli.Nisam ih posetila, poslala sam kqu~ DHL-om, i poslemi je bilo `ao zbog toga, jer sam nekoliko mesecikasnije od Peri{i}a saznala da je Hristos umro.Do Kosa smo plovili osam, mo`da devet sati, i taplovidba svakako je jedan od lep{ih do`ivqaja kojesam imala u `ivotu, barem u tome nisam oskudevala,mislim na lepe do`ivqaje. More i ostrva koja promi~u.I mediteranska svetlost, o kojoj se ne mo`e ni-{ta re}i, a da to ne bude i pogre{no i nedovoqno,jednostavno – svetlost, pseudonim Gospoda Boga. Ku-}u sam na{la lako, nalazila se na nekoliko stotinakoraka od mora. Zaista je imala sve {to je potrebnoza `ivot. Raspakovala sam stvari, namestila posteqinu,ukqu~ila bojler, javila \or|u da sam dobro doputovala– ma samo u`ivaj, opusti se, rekao je – nanekom satelitskom kanalu odslu{ala vesti, ni{taposebno novo, poplave, ratovi, po`ari, kineski cirkus,ameri~ki fudbal. Bila sam umorna, ali nekakolaka, i odlu~ila sam da se malo promuvam po gradi-}u, da prona|em prodavnice, da vidim gde je tr`nicai da umotrim neku zgodnu kr~mu, da ne{to pojedem.Na brodu sam pila kafu i vodu i pojela samo gr~kusalatu, bila sam gladna.Posle petnaestak minuta zastala sam ispred jednetaverne, u maloj ulici, {irokoj taman toliko da uzazid ku}e u kojoj se nalazila stanu tri stola. Stolovisu bili prazni, sela sam za onaj najbli`i ulazu. Posleminut-dva iz unutra{wosti lokala iza{ao jemla|i mu{karac, mogao je imati tridesetak godina,pozdravio me na engleskom i qubazno rekao:– Dobrodo{li, ma otkud da ste. [ta `elite?– Za po~etak, jednu kafu i obi~nu vodu. I donesitemi jelovnik.– Naravno. Po izgovoru bih rekao da niste Amerikanka,odakle ste? – upitao je za moj ukus previ{eznati`eqno, ali sam to mogla da razumem, dosa|ivaose, nije bio drugih gostiju.– Iz Beograda – odgovorila sam – razmi{qaju}ida li da dodam da je to u Srbiji.– O, pa onda mo`emo nastaviti na srpskom – rekaoje mladi}. – I ja sam iz Beograda.Dobro, mali je svet, ali da je ba{ toliko mali...prvi ~ovek sa kojim sam progovorila nekoliko hiqadakilometara od ku}e bio je iz Beograda.– Otkud vi ovde?– @ivim tu ve} nekoliko godina. Zbrisao sam zbogvojske, imao sam na Kosu neke poznanike sa ranijihletovawa, i tako, mesec za mesecom, odlu~io da ostanem,i nemam nameru da idem, bilo gde. Mo`da nekadakasnije, ali kasnije je uvek kasnije. Sve mi je potaman.Ovde nema prave zime, qudi su u redu, nikonije nervozan, a i ostrvo nije suvi{e napadnuto, ~aki u vreme pune sezone mo`ete se kupati sami u nekojpustoj uvali.– Dobra pri~a. Ja sam An|elka. [ta }ete mi donetida jedem?– Re}i }u kuvaru da vam spremi neku ribu, vide}u{ta je najsve`ije. Ja sam Dejan. Do{li ste na odmor?– Da, sasvim neplanirano.– Sami?– Sama. Trebalo je da mi se pridru`i prijateq,ali nije mogao, prezaposlen je.Oti{ao je da se dogovori sa kuvarom i da donesekafu, a vratio se sa dve. O~igledno mu se razgovaralosa nekim. Taj neko bila sam ja.– ^ime se bavite?– Ja sam lektor. Radim za razne izdava~ke ku}e,sva|am se sa srpskim piscima kako se pravilno pi-{e.– Zanimqivo...– A vi, ~ime ste se vi bavili pre ovoga?– Bio sam upisao studije ma|arskog, tek reda radi,da izbegnem vojsku, neko vreme svirao sam u jednompank bendu. Ni{ta nisam polo`io, pozovu me u vojsku,dobro, bacim tu godinu `ivota. Sve je ve} pucalou zemqi i to se najboqe videlo u vojsci. I tamankad su nas otpustili, po~ne rat, mobilizacija. Hvalalepo, ka`em ja, i zapalim preko granice. Ni otac nimajka nisu ni{ta rekli, ionako su odavno bili razvedeni,u novim brakovima. Ja sam `iveo sa ocem ima}ehom. O~uh nije mogao o~ima da me vidi; jaka simi ti firma, govorio je, zemqa se raspada, a ti nosi{min|u{e. Prvo odem u Holandiju, ne dopadne mise, previ{e na{eg sveta, svi kao pacifisti a svakodr`i svoju stranu, i onda nekako uspem da se prebacimdo Gr~ke, setim se ovog ostrva, nazovem te mojepoznanike, oni ka`u: do|i, i ja do|em. Moja beogradskaekipa se rasturila po celom svetu, neki su u Kanadi,neki u Londonu, a biv{i bubwar iz mog bendazavr{io je u Sidneju, svira tamo u nekoj wihovoj relativnopoznatoj etno grupi. Ide `ivot. Koliko ostajete?– Nekoliko dana, jo{ ne znam.Ustao je i oti{ao po jelo. Doneo mi je savr{enuoradu, spremqenu na le{o, minijaturnu, toplu hrskavuveknu, nekoliko maslina i ~a{u hladne recine.– Evo va{eg ru~ka. A ja vas vodim na ve~eru.– O, hvala. Ba{ lepo od vas.– I pokaza}u vam mesta sa termalnim izvorima,tamo se mo`ete kupati. Gde ste se smestili?Objasnila sam mu.– Aha, znam gde je to. Dolazim po vas u osam, je l’ uredu?– U redu je – rekla sam bez razmi{qawa. Ima}u skim da pri~am, a nije li~ilo na napadno udvarawe,nego onako, i jeste i nije, poluobe}avaju}a prilikaod koje ne mora ispasti ni{ta, a da nikom ne bude`ao. A mo`e biti i obratno, ko bi to mogao znati,treba se samo prepustiti.Uve~e je do{ao po mene, od{etali smo do nekogwemu omiqenog restorana, bio je poluprazan. Jeli/28/ KWI@EVNI MAGAZIN/br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>
smo {koqke, barene {paroge prelivene maslinovimuqem i popili bocu trpkog, crvenog vina, tako da samse ose}ala kao da lebdim, pedaq ili dva iznad stola.Rekla sam mu to.– Pa to je u duhu tvoga imena – odgovorio je, i takosmo pre{li na ti. Govorio je zanimqivo, o raznimstvarima. – Zna{ – rekao je – ovde qudi veruju da suza{ti}eni od te{kih bolesti, jer je Hipokrat sa ovogostrva. ^ak i matori Ameri dolaze i nastawuju se naKosu, ~uli su za tu pri~u, misle da }e tako sebi produ`iti`ivot.Posle ve~ere otpratio me do ku}e. Pogledali smose na tren, onako qubavni~ki, ali nije poku{ao da mepoqubi. I to me kupilo, imao je stila.– Ako nema{ ni{ta protiv, do}i su sutra predve-~e po tebe, da idemo na no}no kupawe, u taj termalnideo, vide}e{, vrlo je prijatno. Laku no}, odmori se...– Laku no}.Deset minuta kasnije, jedva stigav{i da se istu-{iram, spavala sam kao beba. Probudila sam se negdemalo pre podneva, prozor sobe bio je postavqen takoda se sunce u wemu javqalo tek kada krene na drugupolovinu svog dnevnog puta. Izle`avala sam se jo{neko vreme i mislila na \or|a, u stvari, na strastkoju donosi prequba. Bila sam dovoqno stara, ~akprestara, da ne bih znala kako }e se zavr{iti pri~asa Dejanom. Ponekad sam prebrzo i neoprezno mislilada razumem \or|a, i za{to ga volim, a volim ga,izme|u ostalog, i zbog toga {to nikada nije pokazivaoda me zaista poseduje. Dubina qubavi je, sigurna sam,u vezi sa ve{tinom ili sposobno{}u otvarawa. Iakoje ve{tina, i sti~e se, ~e{}e r|avim iskustvom, kaoi u mom slu~aju, va`na je ta ve{tina obuhvatawa onogpred kojim odustajemo od unutra{wih granica i prepu{tamomu se do kraja. Tako onaj koji sadr`i omogu-}ava onom koji je sadr`an da raste, jer rasta nemabez prisustva onih koji mogu da nas obuhvate. Qubavje i kada qubavnici mogu naizmeni~no da sadr`e ida budu sadr`ani. Tako sam ja duboka onoliko kolikomi to \or|e omogu}ava, i obratno. Qubav, sigurnasam, nije za jednog, nego za dvoje, a ni neko tre}i nijetu vi{ak. Rastem samo tada kada me wegovo obuhvatawepozove i poka`e mi to. I kada se ugledam u onom{to jesam, pojavi se mesto za bliskost, koja se mo`ezvati qubav. Jer to i jeste.^ekaju}i ga da do|e radila sam lekturu jedne kwigepri~a o parovima. Poznavala sam tog pisca, umeoje sa re~ima. Posebno dobro je pisao iz `enske perspektive,i{lo mu je od ruke, da govori kao `ena, {tonije lako, mu{karci su egocentrici, misle da su sredi{tesveta, a nisu, oni postoje samo zato da bi nam u`ivotu bilo mawe dosadno.Dejan je do{ao oko osam, sunce je ve} polako zarawalou more. Odvezli smo se nekoliko kilometara odgrada, skrenuli u jednu uvalu, nije bilo nikoga, razodenulise i u{li u vodu. Bila je prijatna, toplija odvazduha, i to je, opet, bio jedan od lep{ih do`ivqajau mom `ivotu, da li sam ve} rekla da barem u tomenikada nisam oskudevala. Malo smo se qubili, onakode~ije, gotovo nevino, i potom odmicali jedno oddrugog, svako je plivao za sebe. Posle dva sata, kada jeuveliko pala no}, bez zvezda, iza{li smo na `alo,obrisali se i legli na pesak. ]utali smo. More je postalocrno. Posle nekog vremena obukli smo se i krenulinatrag.Bez re~i smo u{li u ku}u. U ostavi sam na{la bocunekog lakog crvenog vina, imalo je lep vo}ni mirisi nasula nam po ~a{u. Seli smo na trosed, pili igledali se. Onda sam se nagnula prema wemu i poqubilaga. On mi je skinuo majicu i po~eo da mi li`egrudi, prili~no ~vrste grudi jedne ~etrdeset~etvogodi{wakiwe,i to me uzbudilo.– Bo`e – pitala sam ga – zar tako brzo smuva{ svakukoja ti se dopadne?– Na ~asnu re~, ne. Ti mi se stvarno dopada{, nebih voleo da gubimo vreme.I pre nego {to sam uspela da mu bilo {ta ka`emzazvonio je telefon. Podigla sam slu{alicu.– Hej – rekao je \or|e. – Kako si, {ta ima, zvaosam te celo ve~e.– Bila sam na no}nom kupawu, ovde ima termalnihizvora u moru, vrlo je prijatno. [ta ima kod tebe?– Ni{ta posebno, samo {to radim kao skot. A takobih voleo da sam tamo.– I ja – odgovorila sam, i nisam znala da li je to{to govorim la` ili istina. Za to vreme Dejan me jeskinuo i po~eo da me qubi dole, {to me dovodilo doizbezumqewa, jedva sam uspevala da odr`im normalnuboju glasa.– Kada se vra}a{? – pitao je \or|e.– Jo{ ne znam – odgovorila sam, dok me je tresaoprvi orgazam.br.<strong>115</strong>-<strong>116</strong>-<strong>117</strong>/KWI@EVNI MAGAZIN /29/
- Page 1 and 2: kwi`evnimagazin/ broj 115-116-117 /
- Page 3 and 4: oj /115-116-117/januar-mart 2011Sad
- Page 5 and 6: 3.U zemqi koja ne prestaje da se sm
- Page 7 and 8: {ci, i vidim ih one nedeqe dok sam
- Page 9 and 10: Isakovi} (Tren 2, 1982), Jovan Radu
- Page 11 and 12: su se takvi doga|aji desili ili nis
- Page 13 and 14: Galeb Antona ^ehova u Galebu Borisa
- Page 15 and 16: fla{ice etra u ru~noj apoteci, impr
- Page 17 and 18: VARVARI (DRUGA RUNDA)Nismo uzalud ~
- Page 19 and 20: napoqe. Tako se Abu Hamza vrati u s
- Page 21 and 22: POEZIJASulvej fon [ulcVETAR I SUNCE
- Page 23 and 24: danput, ovog puta sam, da bih okom
- Page 25 and 26: [UMA, SRE]AUdahnuo sam {umu, vi{e j
- Page 27 and 28: i ume, da bude na visini zadatka. P
- Page 29: sebi, posebno o tim mojim qubavnim
- Page 33 and 34: POEZIJANeboj{a Vasovi}KUBANSKI DNEV
- Page 35 and 36: NOV^ANICEPenu{ava svitawa, pogled n
- Page 37 and 38: kvom svetu i nastajala i samo wegov
- Page 39 and 40: postavili granicu izme|u dva svetan
- Page 41 and 42: usko~io u qudsku, Gorgonzola G. sus
- Page 43 and 44: DVE TETKE* * *Sirena veli~ine somi}
- Page 45 and 46: napisali prijateqi koji su jo{ uvek
- Page 47 and 48: PROZAZahar Prilepin\AVO I DRUGIJedn
- Page 49 and 50: postoje kategorije staraca, mu{kara
- Page 51 and 52: - Dali mi klinci da probam. Ponekad
- Page 53 and 54: PROZAJadranka ^avi}PRI^A O ONITo ju
- Page 55 and 56: svim merilima, ali tako|e je ta~nod
- Page 57 and 58: ge strane, ciklus „Beleg Stevanov
- Page 59 and 60: To tako|e upu}uje na pesnikov do-`i
- Page 61 and 62: najbolnijim problemima. [to, naravn
- Page 63 and 64: ~imo da stvari nisu ba{ tekle onako
- Page 65 and 66: SKUP[TINA SKD-astvovali u radu Koor
- Page 67: JEDNA PESMABorislav Radovi}ZIMSKA B