PhD download - hirc.botanic.hr, Department of Botany, Faculty of ...

nije bilo poznato da postoje vrste kod kojih građa zubaca čaške nije stalno svojstvo ida nije izravno povezano s drugim važnim morfološkim karakteristikama, kao što jenačin otvaranja tobolca (Eddie i sur. 2003). Boissier (1875) je po otkriću mnogobrojnihnovih vrsta veću taksonomsku važnost dao načinu otvaranja tobolca (porama ilizaklopcima, bazalno, postrano ili vršno), te je također opisao dvije temeljne sekcije:Rapunculus Boiss. i Medium (A. DC.) Boiss. (kasnije sekcija Campanula). Većinasustava - kojih je tijekom stoljeća bilo mnogo, uključujući i Schönlandov (1889) -slijedila je tu Boissierovu temeljnu podjelu, a iako se u međuvremenu više puta narazličite načine mijenjao položaj rodova i vrsta, većina se lokalnih Flora (tako i FloraEuropea) i do danas drži Boissierovog načela. Tako je Fedorov u Flori SSSR-a (1957)prihvatio osnovne Boissierove sekcije, koje dalje dijeli u mnogobrojne podsekcije iserije, što nastavljaju i kasniji autori, npr. Damboldt (1978) u Flori Turske. U Floramase također još slijede i pogledi Nymana (1878-1882), koji je podijelio rod Campanula utri skupine: Media (=subsekcija Quinqueloculares Boiss.), Campanulastra (=subsect.Triloculares Boiss.) i Rapunculi (=subsect. Rapunculus Boiss.) 4 .Na području citologije prvi je Sugiura (1942), usprkos brojnim pogrešnimbrojenjima proizašlim prvenstveno iz pogrešnih determinacija vrsta, uvidio važnostbroja kromosoma u opisivanju srodnih grupa. Diploidija, česta reliktnost, recentnaintra- i interspecijska hibridizacija za kojom slijedi formiranje poliploidnih kariotipova(sve do četiri stupnja ploidije) glavni su evolucijski trendovi kod Campanula (Ančev1994), na koje je ukazao još Gadella (1964), koji utvrđuje da su de Candolleovesekcije citološki ujednačenije od Boissierovih, te daje svoje viđenje najvažnijihkarakteristika za taksonomiju roda, uočivši da vrste unutar svake od njegovih serijaobično pokazuju veliku morfološku sličnost5. Gadella (1964) je reklasificirao rodtemeljem morfoloških, citoloških i genetičkih podataka, istražujući ogromnuvarijabilnost vrsta citološkim metodama i pokusima uzgoja provedenim u jednakimuvjetima. Contandriopoulos (1984) je temeljem Gadellinih rezultata zaključila kako je uizučavanju filogenije Campanula neophodno uzeti u obzir sve: citologiju, morfologiju,životni ciklus i geografsku distribuciju, što podržava i Eddie (u Eddie i Ingrouille 1999,Eddie i sur. 2003).4 I najmodernija molekularna istraživanja (Eddie i sur. 2003) uvelike potvrđuju te prve i najjednostavnijeklasifikacije roda.5 Neke vrste s vršnim i bazalnim otvaranjem tobolca mogu se križati, kao i neke s nastavcima između zubićačaške s onima bez. I neke vrste koje, po Fedorovu, pripadaju različitim serijama, također se mogu križati, dok (uziznimke vrsta s n = 15 i n = 17-serija) u načelu nije moguće križati vrste koje pripadaju različitim serijama.11