PhD download - hirc.botanic.hr, Department of Botany, Faculty of ...

Treće, jasno je da, baš kao ni komparativne morfometrijske metode, ni dosadkorištene metode molekularne analize (RFLP kloroplastne DNA u ovom istraživanju,kao ni ITS sekvence jezgrine DNA u istraživanju Park i sur.) ne uspijevaju riješitizamršeno klupko bliskih srodnika kompleksa C. rotundifolia. Zanimljivo je ipak vidjetida se C. cochleariifolia, jedina od oko 35 hrvatskih svojti zvončića koja se našla unovoj Crvenoj knjizi biljnih vrsta Hrvatske (Šegulja i sur. 2005) u kategoriji osjetljive dogotovo ugrožene (VU/NT), uporabom RFLP metode jasno izdvaja iz kruga bliskihsrodnika C. rotundifolia. Campanula cochleariifolia vrsta je koju je Kovanda (1970ab)smjestio među Alpicolae zajedno s ostalim starim i neobičnim okruglolisnim diploidimakao što su C. cespitosa, C. excisa, C. pulla i C. stenocodon. Sve ostale okruglolisnevrste uključene u ovo molekularno istraživanje nisu se međusobno razlikovale, a kakoni ITS sekvence nuklearne DNA (Park i sur. u pripr.) nisu dale jasnije odgovore ofilogeniji heterofilnih vrsta uključenih u to istraživanje (većinu vrsta nije bilo mogućerazlučiti temeljem ITS sekvenciranja, kao ni uporabom RFLP-cpDNA, te su isključeneiz prikaza rezultata), u daljem raspetljavanju ovoga složenog klupka trebat ćeprimijeniti sofisticiranije molekularne metode. Starija istraživanja, međutim, pokazujuda C. rotundifolia još donekle hibridizira s C. cochleariifolia, dajući triploide itetraploide, ali isključivo u slučaju 4x ♀ X 2x ♂ (Bielawska 1964). Introgresivne formemorfološki nalikuju C. rotundifolia, što ipak indicira – makar i dalju – srodnost tih vrsta.Neizbježna reklasifikacija roda Campanula utemeljena na filogenetskim odnosima,tj. rezultatima molekularnih analiza, bit će jako teška, jer će dovesti u pitanje neke odčvrsto ukorijenjenih postavki koje se smatraju «zadanima» već desetljećima, pa istoljećima. Mnoge će skupine zvončića - čak i morfološki, kariološki i biogeografskijasnije definirane, kao što je to Isophylla - doživjeti revizije i velike promjene, donapokon i samoga roda, koji je u današnjem opsegu neodrživ (usp. Eddie i sur. 2003,Kovačić 2004, Park i sur. u pripr.), čega je već Damboldt bio svjestan (1965b). Kako jeovo istraživanje bilo geografski usmjereno na prostor primorskih Dinarida, ni rezultatene možemo tumačiti izvan tih okvira, jer je moguće da bi određeni broj vrsta koje nisuuključene u glavni uzorak (bilo zbog toga što ne rastu na tome prostoru, bilo zbogsvoje nedostupnosti), promijenilo sliku dobivenu analizom rezultata. Uzorak bi, sadkad znamo kakve će se poteškoće javljati tijekom morfoloških i molekularnihistraživanja, trebalo dopuniti prvenstveno jednakolisnim, «izofiloidno-heterofiloidnim»82