PhD download - hirc.botanic.hr, Department of Botany, Faculty of ...

predlagala još Witasek 1902), a vrlo je zanimljivo i to što sve tetraploidne populacije C.rotundifolia s europskog i sjevernoameričkog kontinenta još uvijek hibridiziraju bezikakvih poteškoća, tj. nema genetskih barijera (Bielawska 1972, Shetler 1982).Podrobnija podjela srednjoeuropskog dijela kompleksa Rotundifolia na serije, koju jeKovanda (1970ab, 1977) sastavio na gledištima mnogobrojnih starijih autora(poglavito Krašana 1894) i proširio vlastitim dugogodišnjim istraživanjima, temelji sena njihovoj na morfologiji, biogeografiji i (dijelom) citologiji. I ta se podjela umeđuvremenu pokazala umjetnom. Gadella (1964) je tretirao kompleks C. rotundifoliau smislu Hrubyja (1930), te primjećuje da se iz kolektivne vrste jasnije izdvaja teknekoliko «dobrih vrsta», među ostalima C. cespitosa, C. carnica, C. cochleariifolia i C.scheuchzeri. Ta, kao i još neke starije i jednostavnije sistematizacije skupineokruglolisnih zvončića (npr. Nyman 1878-1882; Witasek 1902, 1906; Podlech 1962,1965) mogle bi biti na tragu prirodne srodnosti razvojnih linija heterofilnih zvončićagrupe Rotundifolia, ali ne u cijelosti, baš kao i Krašanova i Kovandina. Jasno je dapojedine vrste uopće ne pripadaju srodstvenom krugu Rotundifolia (usp. Geslot 1984,Kolakovski 1992ab, Park i sur. u pripr.), kao što se pokazalo temeljem molekularnihmetoda za stari diploid C. cochleariifolia, no tek se od sofisticiranijih tehnika očekujunovi prilozi poznavanju filogenije tog dijela roda Campanula.Prijelazne svojte: «izofiloidni» ili «heterofiloidni» zvončići?Nekoliko manjih razvojnih linija zvončića areala sličnih kao i prije opisane skupinaGarganicae i Rotudifolia zbunjuju botaničare stoljećima, a Eddie ih je nazvao«izofiloidnima» (Eddie i sur. 2003, Eddie i Kovačić 2004). Kao što sam spomenula, naprostoru primorskih Dinarida «izofiloidnima» u tom smislu možemo smatrati u prvomredu pripadnike agregata Waldsteiniana i Pyramidalis (s. Geslot 1984) koji morfološkidonekle zauzimaju intermedijerni položaj između Damboldtove grupe Isophylla iFedorovljeve subsekcije Heterophylla, a sad se po prvi put pokazalo da i molekularnemetode to podupiru.Morfološke karakteristike koje «izofiloidi» dijele s jednakolisnim zvončićima suuspravni tobolci, trokutasti do produženo-jajasti zupci čaške i zvjezdasti vjenčići (osimkod C. tommasiniana): usporedbena morfometrija cvjetova tih vrsta u ovome radudoista pokazuje njihovu bliskost s izofilnim primjercima uključenim u istraživanje, no uvećini ih se slučajeva može više ili manje jasno raspoznati. Međutim, vrste agg.72