PhD download - hirc.botanic.hr, Department of Botany, Faculty of ...

stanične DNA (Park i sur. u pripr.). Iako se u Index Florae Croatiacae (usp. Lovašen-Eberhardt 2000) tretira kao zasebna vrsta, C. istriaca u smislu Feera (1890) ipak sečini podvrstom C. fenestrellata, što pokazuju korištene molekularne metode. Već je iDegen (1938) smatrao da se C. istriaca, istina, razlikuje od C. fenestrellata (popustenasto-sivom indumentu, dužem tobolcu, sitnijim sjemenkama i većimcvjetovima), no bez daljnjega se treba smatrati dlakavom paralelnom formom, jer naVelebitu te dvije svojte nisu jasno razgraničene, a pojavljuju se i prijelazni oblici (npr.iznad Karlobaga, na Velikoj gori iznad Jablanca), te križanci tih dviju svojti.I morfološki vrlo slične prekojadranske vrste C. poscharskyana i C. garganica bezsumnje su blisko srodne, kao što je naglasio i Damboldt (1965a, 1968) i Trinajstić (uLovašen-Eberhardt i Trinajstić, 1978). Kako su razdvojene Jadranskim morem tek odkraja posljednjeg ledenog doba (12-15.000 godina), C. poscharskyana i C. garganicajoš su uvijek morfološki sličnije nego susjedi C. poscharskyana - C. portenschlagianaili C. garganica - C. reatina.Analizirajući rezultate molekularne analize za izofilne vrste, svakako najvećeiznenađenje predstavlja potpuno izdvajanje «tipične» izofilne vrste, apulijske C.isophylla i njeno priključivanje heterofilnom dijelu uzorka. Doista, C. isophylla se jakorazlikuje od sekcije Garganicae u općoj morfologiji, fenologiji i citologiji, čega je biosvjestan i Damboldt (1965a). Ta je tirenska vrsta, sa svojim bliskim srodnikom C.fragilis, jasno razdvojena od ostatka Damboldtovih Isophylla brojem kromosoma2n=32, duže nasađenim i znatno većim srednjim listovima stabljike nasuprot netrajnihlistova rozete, pseudo-umbelatnim cvatom (glavni izboj izrasta u cvjetni), tanjurastimvjenčićima širokih režnjeva, crvenkastosmeđim polenom, te izrazito sjajnimsjemenkama oker boje. Zanimljivo je spomenuti i da se C. isophylla ne križa, zapravo,niti sa svojim najbližim srodnikom C. fragilis, odnosno u najboljem slučaju daje sasvimsterilno potomstvo – baš kao i s C. pyramidalis.Kako je to potvrđeno i rezultatima ITS sekvenci stanične DNA (Park i sur. u pripr.),čini se neizbježnom revizija i potpuno napuštanje pojma «grupe Isophylla» u smisluDamboldta, nakon što se dovrše analize koje su u tijeku. U daljnja bi istraživanjasrodnosti zvončića ove skupine trebalo, po svemu sudeći, uključiti i predstavnikesekcije Saxicolae (Boissier) Charadze (Eddie, osobni kontakt), a vrlo vjerojatno imorfološki slične vrste, kao što je američka C. piperi ili azijska C. cashmiriana sasrodnicima.80