i sur. (u pripr.). Campanula garganica morfološki je najsličnija, a čini se i najsrodnija(pokusi recipročnog križanja, RFLP cpDNA, ITS nDNA) s našim dubrovačkimzvončićem (C. poscharskyana). Tu su posebno važni Damboldtovi pokusi križanja, jerC. poscharskyana ne hibridizira niti s jednom drugom vrstom kruga Garganicae, dokautogamna C. garganica subsp. garganica daje klijave sjemenke (iako uglavnomsterilne križance) križajući se s C. fenestrellata subsp. fenestrellata i subsp. istriaca.Prema tim podacima, te priobalnoj prekojadranskoj rasprostranjenosti, izgleda da jeareal tih dviju srodnih vrsta dugo bio zajednički, tj. pripadao je istoj pra-vrsti (Trinajstiću Lovašen-Eberhardt i Trinajstić 1978), a današnji otklon ukazuje na tektoniku iodmicanje zapadne i istočne strane Jadrana u različitim smjerovima.Za razliku od međusobno oštro izoliranih vrsta ser. Garganicae (isto se odnosi i naostale dvije nekadašnje podskupine Isophylla: Elatines i Fragiles), raznovrsneRotundifoliae zapadnog Balkana nerijetko dijele staništa (npr. C. scheuchzeri, C.marchesettii, C. velebitica s.l., C. witasekiana). Također, za razliku od Isophylla,srodstveni krug C. rotundifolia višestruko je poliploidan i široke rasprostranjenosti, asastoji se od vrlo mladih i jako starih svojti. Pogledi se na podsistematiku te skupineznatno razlikuju (usp. Podlech 1965, Kovanda 1970a, Geslot u Greuter i Burdet 1984).Prema Podlechu (1965) skupina Rotundifolia ima veze s grupama koje je obrađivaoDamboldt (1965a), a posebno vrstama C. fragilis, C. garganica i C. morettiana, čije jesredište rasprostranjenosti u planinama južne i središnje Europe. Još je Fedorovpokazao da se 2n-, 4n- i 6n-poliploidi serije Vulgares međusobno križaju bez ikakvihpoteškoća, no ni Damboldt (1965a) nije imao problema u križanju 2n=34 svojti grupeIsophylla (morfološki, to potomstvo dijeli karakteristike oba roditelja i do neke je mjerefertilno). Kovanda i Ančev (1989) pak smatraju da diploidni relikti i kalcifilni hazm<strong>of</strong>itiC. cochleariifolia i C. jordanovii, ograničeni samo na Balkanski poluotok, skupa spoliploidima C. scheuchzeri i C. velebitica s.l. demonstriraju fitogeografske veze rodaCampanula i s jugoistočnoeuropskim i sa srednjoeuropskim florama.Campanula pyramidalis karakteristični je element sredozemne vegetacije istočnogJadrana, ali zalazi i dublje u kontinent i visoko u planine («C. kapelae», Topić i Ilijanić2005). Bliski srodnik, C. versicolor, vrlo je neobične, južnobalkansko-južnoapeninskerasprostranjenosti, dok je sasvim disjunktna C. secundiflora poznata s malog brojalokaliteta u Srbiji i Crnoj Gori. Baš kao i mnoge druge srodstvene linije rodaCampanula, ni agregat Pyramidalis nije temeljitije istražen (Zimmer 1982ab), štodonekle čudi, s obzirom na to da je bar C. pyramidalis u kulturi od 16. stoljeća i npr. u86
Engelskoj naturalizirana vrsta (Crook 1951). Osim da je vrlo polimorfan i sastavljen odvelikog broja nižih svojti nepoznata sistematskog položaja (npr. C. staubii, C. plasoniite novoopisana C. kapelae), o filogeniji razvojne linije Pyramidalis zapravo se malozna.Vrste agregata Waldsteiniana oduvijek se smatraju disjunktnima: C. tommasiniananastanjuje masiv Vele i Male Učke u Istri na visinama do 1400 m, dok je središte širerasprostranjene C. waldsteiniana na primorskim obroncima Velebita (700-1650 m/nm),uz nekoliko lokaliteta u Bosni i Hercegovini te jednim u Sloveniji. Koliko je (dosad)poznato, te se dvije vrste nigdje u prirodi ne susreću, iako u uzgoju daju sasvimplodno potomstvo.5.5 Starost i mogući razvitak okojadranske flore s osvrtom na rodCampanulaZapanjujuća karakteristika većina grupa biljaka i životinja Sredozemlja je visokstupanj endemičnosti, koji je rezultat vrlo složene povijesti. Jako su važni dugi, uskipoluotoci i izolirane planine, te ogroman arhipelag, uz visoke geografske i ekološkebarijere među njima: tako sredozemne planine pokazuju čak do 43% endemičnostimeđu višim biljkama (Blondel i Aronson 1999). Čitavo je područje bilo – i još je –razdvajano na otoke, poluotoke i planine, pa ponovo spajano s kontinentom mnogoputa tijekom svoje povijesti, da bi konačno dobilo današnji oblik prije oko pet milijunagodina (Blondel i Aronson 1999), no okojadranski je prostor zajedno s morem punomlađi. Jašić i suradnici (1999) temeljem novih spoznaja o jadranskoj platformi,geotektonskim i morfostrukturnim značajkama dna Jadrana raspravljaju omeđuovisnosti oblikovanja sukcesije Jabučke potoline i Palagruškog praga, koji ustrukturno-geomorfološkom pogledu predstavljaju jedinstveni Srednjojadranski prag.Oblikovanje tog osnovnog prostora počinje u starijem tercijaru, a tijekom alpskeorogeneze (mlađi tercijar) oblikuju se obrisi dinarskih, apeninskih i alpskihsubdukcijskih sustava, dok je jadranska platforma otplutala prema sjeveru. ReljefDinarida kakav danas poznajemo star je tek oko 20.000 godina (tj. pretpostavlja se daje mlađi od posljednjeg ledenog doba): bazeni bliže Dinaridima mlađi su, nastajući upaleogenu i neogenu, a bliže Apeninima u neogenu i kvartaru. Kopnena veza izmeđuApulije i Albanije prekinuta je tek krajem pliocena (prije 3 milijuna godina), a srodnost87
- Page 1 and 2:
Sveučilište u ZagrebuPrirodoslovn
- Page 3 and 4:
SADRŽAJTemeljna dokumentacijska ka
- Page 5 and 6:
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICASve
- Page 7 and 8:
1.1 Red i porodica zvončića1. UVO
- Page 9 and 10:
1.2 Rod zvončića (Campanula L.)Im
- Page 11 and 12:
nije bilo poznato da postoje vrste
- Page 13 and 14:
2002), pa i u vrstama roda Campanul
- Page 15 and 16:
isophylla - Prilog 1, sl. 7). Ta je
- Page 17 and 18:
2. CILJ ISTRAŽIVANJAKako je razvrs
- Page 19 and 20:
Biljni materijal za morfometrijsku
- Page 21 and 22:
Listovi za DNA-izolaciju prikupljen
- Page 23 and 24:
Devet mjerenih kvantitativnih morfo
- Page 25 and 26:
Elektroforeza u gelu agarozeElektro
- Page 27 and 28:
Tablica 3.1. Parametrijski i nepara
- Page 29 and 30:
Vrijednost Wilks' Lambda koeficijen
- Page 31 and 32:
Metoda najbližeg susjeda (Neighbou
- Page 33 and 34:
Tablica 4.1. Korelacije vremenskog
- Page 35 and 36: Tablica 4.3 Rezultati neparametrijs
- Page 37 and 38: 98765432dužina zubaca èaške (SEP
- Page 39 and 40: 4,54,0Mean Mean±SE Mean±SD3,5, mm
- Page 41 and 42: 5,55,0Mean Mean±SE Mean±SD4,54,03
- Page 43 and 44: 87Mean Mean±SE Mean±SD65432širin
- Page 45 and 46: 2422Mean Mean±SE Mean±SD, mm) L20
- Page 47 and 48: 2220Mean Mean±SE Mean±SD181614121
- Page 49 and 50: 1098Mean Mean±SE Mean±SD7, mm) AN
- Page 51 and 52: Rezultati Kruskal-Wallisove univari
- Page 53 and 54: Osi 1-6 imaju α ≤ 0,05, što zna
- Page 55 and 56: Slika 4.20 Scatter grafikon primjer
- Page 57 and 58: Tablica 4.7 Eigen-vrijednosti i kum
- Page 59 and 60: Metode grupiranja podataka (Cluster
- Page 61 and 62: 4.2 Analiza materijala za molekular
- Page 63 and 64: Slika 4.26. Restrikcija kloroplastn
- Page 65 and 66: Garganicae«izofiloidi»(«heterofi
- Page 67 and 68: 5. RASPRAVA5.1. Usporedbena morfome
- Page 69 and 70: pripr.), naznačuju neobičan polo
- Page 71 and 72: sigurnošću korištene u determina
- Page 73 and 74: Waldsteiniana imaju jasnu (mada če
- Page 75 and 76: kao što je C. cespitosa. Ta sličn
- Page 77 and 78: 5.2 Evolucija morfoloških karakter
- Page 79 and 80: obliku. Moja iskustva s prirodnih s
- Page 81 and 82: Drugo, slabo poznata skupina «izof
- Page 83 and 84: vrstama nejasne filogenije bez obzi
- Page 85: garganica na Monte Garganu, s izraz
- Page 89 and 90: što su im areali bili razdijeljeni
- Page 91 and 92: 6. ZAKLJUČCITemeljem provedenih us
- Page 93 and 94: Buzas, G., 1998: Provisorischer Sch
- Page 95 and 96: Frizzi G., Tammaro, F., 1991: Elect
- Page 97 and 98: Kovačić, S., 2004: The genus Camp
- Page 99 and 100: Phitos, D., Kamari, G., 1988: Contr
- Page 101 and 102: Trinajstić, I., 1991: O problemu g