slabo poznatim svojtama Apeninskog te Iberskog poluotoka (npr. C. acutiloba, C.arvatica, C. cenisia, C. excisa, C. herminii 10 ), ali i u Sjevernoj Americi, koje su moždatakođer opstale na svojim malenim područjima refugijalnog tipa iz pradavnih vremena.Velika je mogućnost (Damboldt 1965b, Park i sur. u pripr.) da su izolirane, reliktnesvojte kao što su talijanski subendemi C. morettiana ili C. raineri pravi srodnici linijeWaldsteiniana, pa i Pyramidalis, što traži dalja istraživanja.Međutim, po mišljenju pojedinih stručnjaka (Contadriopoulos 1984, Eddie osob.kont., Wraber osob. kont.) nije nemoguće ni da su daleki srodnici «iz<strong>of</strong>iloidnih»zvončića do danas opstali i puno dalje od planina sredozemnog bazena: možda nasjeveroistoku Sjeverne Amerike (vrlo slične grupe američkih «iz<strong>of</strong>iloida», C.lasiocarpa, C. piperi, C. scouleri i «heter<strong>of</strong>iloida», C. parryi s 2n=34) ili čak uumjerenim dijelovima Kine («iz<strong>of</strong>iloidno-heter<strong>of</strong>iloidne» vrste C. aristata, C. calcicola,C. c<strong>hr</strong>ysosplenifolia, C. crenulata, C. cymbalaria – vrlo stare svojte s 2n=26/28).Uočljive sličnosti između geografski veoma udaljenih i izoliranih skupina svojti i mali<strong>hr</strong>odova kao što su Campanula scoparia–C. arvatica/C. herminii; C. lasiocarpa/C.piperi/C. aurita–Hyssaria lehmanniana–Astrocodon kruhseanus pozivaju na detaljnijaistraživanja biogeografije i filogenije ove velike skupine kampanuloida korištenjem svihdostupnih najmodernijih tehnika. Metode molekularne sistematike danas se širokoprimjenjuju u izučavanju filogenije živoga svijeta, a upravo su nezaobilazne kodistraživanja velikih i polimorfnih srodstvenih skupina polifiletskog postanka, kao što jeto rod Campanula. Temeljem isključivo morfoloških i anatomskih karakteristika nijeuvijek moguće sa sigurnošću utvrditi koje su svojte doista srodne temeljem sličnihvanjskih osobina (sinapomorfije), a koje zbog paralelne evolucije samo nalikuju jednedrugima (homoplazije): upravo je davanje prevelikog taksonomskog značaja vrlovarijabilnim morfološkim karakteristikama jedan od glavnih razloga zašto jetaksonomija roda Campanula i čitave porodice danas pretjerano složena i zahtijevatemeljitu reviziju. No isto tako, treba biti oprezan i s rezultatima molekularnihistraživanja, te ih ne uzimati kao konačne i jedino vrijedne, nego ih staviti u kontekst srezultatima klasičnih i ostalih taksonomskih izučavanja (morfologija, korologija,citologija i dr.).10 Nije nemoguće da su daleki srodnici ili čak preci naših zvončika mogli preživjeti u refugijima i dalekoizvan okojadranskog bazena, možda raštrkani na malenim, konzerviranim staništima u Karpatima iliIberskom poluotoku: tako «azijska Campanula garganica» (Crook 1951), sasvim slabo poznata C.acutiloba nastanjuje vrhove planina danas gotovo nedostupnog Kurdistana.76
5.2 Evolucija morfoloških karakteristika cvijeta kod roda CampanulaDva procesa u evoluciji pravih zvončića moraju biti posebno naglašena. Prvi ješiroko rasprostranjena neotenija, koju Eddie (1984, 1998) smatra jednim odnajvažnijih faktora u shvaćanju iznimne raznolikosti oblika unutar iste svojte. Drugi jeselekcijski pritisak oprašivača, osobito pčela, najjača pokretačka sila u evoluciji cvijeta,što je posebno izraženo kod vrsta roda Campanula u Europi. Već je dugo poznato(Grant 1949) da križanci dviju vrsta koji steknu sposobnost privlačiti različiteoprašivače od onih roditeljskih vrsta postaju reproduktivno izolirani od obje roditeljskevrste. Kako su svi današnji zvončići bez iznimke entom<strong>of</strong>ilni, možemo smatratičinjeničnim da su izvorno različiti oblici cvjetova – posebno vjenčića – današnjihiz<strong>of</strong>ilnih i heter<strong>of</strong>ilnih zvončića «utemeljeni» još s krajem tercijara, ali je doista teškorazumjeti kako je, na primjer, neobično cjevast vjenčić C. tommasiniana evoluirao napodručju malene i ne osobito izolirane Učke. Učka, doduše, ne slijedi klasični smjerpružanja istočnih Dinarida (sjeveroistok-jugozapad), no ipak nikad nije bila sasvimizolirana od ostatka dinarskog sustava. Mogli bismo pretpostaviti da su dva različitaoblika vjenčića dvaju bliskih rođaka dizajnirana mutacijama zajedničkih populacijapredaka, tj. da je vjenčić C. tommasiniana nastao kao lokalna mutacija u možda tekjednoj pra-populaciji zajedničkog pretka nastanjenog na pra-Učki i nikad se nijeproširio izvan okvira te planine, držeći se viših nadmorskih visina ili pak strogoprimorskih obronaka. Ne treba previdjeti i mogućnost rapidne promjene cvjetnihkarakteristika kao odgovor na velike i nagle promjene uvjeta okoliša (Niklas 1997):Campanulaceae imaju veoma raznolik mozaik cvjetnih tipova, no to je tek varijacijavisoko konzerviranog kukac-oprašivanje "bauplana" (Eddie 1998). Sasvimjednostavne, monogenetične («one-gene») mutacije mogu drastično promijeniti općioblik (broj, pozicija, simetrija, stupanj srastanja) cvjetnih dijelova, a time i seksualnekarakteristike cvijeta. Slijedom događaja, i te male mutacije mogu dovesti do stvaranjanovih vrsta. Monogenetične mutacije mogu postaviti mehaničku izolaciju međudijelovima populacija jednostavnom promjenom simetrije cvijeta, a time i potencijalnomijenjajući sastav populacije (Hilu 1983). Osim važnih cvjetnih karakteristika,mehaničke barijere mogu i spriječiti dalju hibridizaciju dviju subpopulacija; kako sukontrolirane jednim jedinim (recesivnim) genom, njegova mutacija može voditi i dokleistogamije. Čini se da relativno malo gena specificira tip cvjetnog organa u77
- Page 1 and 2:
Sveučilište u ZagrebuPrirodoslovn
- Page 3 and 4:
SADRŽAJTemeljna dokumentacijska ka
- Page 5 and 6:
TEMELJNA DOKUMENTACIJSKA KARTICASve
- Page 7 and 8:
1.1 Red i porodica zvončića1. UVO
- Page 9 and 10:
1.2 Rod zvončića (Campanula L.)Im
- Page 11 and 12:
nije bilo poznato da postoje vrste
- Page 13 and 14:
2002), pa i u vrstama roda Campanul
- Page 15 and 16:
isophylla - Prilog 1, sl. 7). Ta je
- Page 17 and 18:
2. CILJ ISTRAŽIVANJAKako je razvrs
- Page 19 and 20:
Biljni materijal za morfometrijsku
- Page 21 and 22:
Listovi za DNA-izolaciju prikupljen
- Page 23 and 24:
Devet mjerenih kvantitativnih morfo
- Page 25 and 26: Elektroforeza u gelu agarozeElektro
- Page 27 and 28: Tablica 3.1. Parametrijski i nepara
- Page 29 and 30: Vrijednost Wilks' Lambda koeficijen
- Page 31 and 32: Metoda najbližeg susjeda (Neighbou
- Page 33 and 34: Tablica 4.1. Korelacije vremenskog
- Page 35 and 36: Tablica 4.3 Rezultati neparametrijs
- Page 37 and 38: 98765432dužina zubaca èaške (SEP
- Page 39 and 40: 4,54,0Mean Mean±SE Mean±SD3,5, mm
- Page 41 and 42: 5,55,0Mean Mean±SE Mean±SD4,54,03
- Page 43 and 44: 87Mean Mean±SE Mean±SD65432širin
- Page 45 and 46: 2422Mean Mean±SE Mean±SD, mm) L20
- Page 47 and 48: 2220Mean Mean±SE Mean±SD181614121
- Page 49 and 50: 1098Mean Mean±SE Mean±SD7, mm) AN
- Page 51 and 52: Rezultati Kruskal-Wallisove univari
- Page 53 and 54: Osi 1-6 imaju α ≤ 0,05, što zna
- Page 55 and 56: Slika 4.20 Scatter grafikon primjer
- Page 57 and 58: Tablica 4.7 Eigen-vrijednosti i kum
- Page 59 and 60: Metode grupiranja podataka (Cluster
- Page 61 and 62: 4.2 Analiza materijala za molekular
- Page 63 and 64: Slika 4.26. Restrikcija kloroplastn
- Page 65 and 66: Garganicae«izofiloidi»(«heterofi
- Page 67 and 68: 5. RASPRAVA5.1. Usporedbena morfome
- Page 69 and 70: pripr.), naznačuju neobičan polo
- Page 71 and 72: sigurnošću korištene u determina
- Page 73 and 74: Waldsteiniana imaju jasnu (mada če
- Page 75: kao što je C. cespitosa. Ta sličn
- Page 79 and 80: obliku. Moja iskustva s prirodnih s
- Page 81 and 82: Drugo, slabo poznata skupina «izof
- Page 83 and 84: vrstama nejasne filogenije bez obzi
- Page 85 and 86: garganica na Monte Garganu, s izraz
- Page 87 and 88: Engelskoj naturalizirana vrsta (Cro
- Page 89 and 90: što su im areali bili razdijeljeni
- Page 91 and 92: 6. ZAKLJUČCITemeljem provedenih us
- Page 93 and 94: Buzas, G., 1998: Provisorischer Sch
- Page 95 and 96: Frizzi G., Tammaro, F., 1991: Elect
- Page 97 and 98: Kovačić, S., 2004: The genus Camp
- Page 99 and 100: Phitos, D., Kamari, G., 1988: Contr
- Page 101 and 102: Trinajstić, I., 1991: O problemu g