PhD download - hirc.botanic.hr, Department of Botany, Faculty of ...

slabo poznatim svojtama Apeninskog te Iberskog poluotoka (npr. C. acutiloba, C.arvatica, C. cenisia, C. excisa, C. herminii 10 ), ali i u Sjevernoj Americi, koje su moždatakođer opstale na svojim malenim područjima refugijalnog tipa iz pradavnih vremena.Velika je mogućnost (Damboldt 1965b, Park i sur. u pripr.) da su izolirane, reliktnesvojte kao što su talijanski subendemi C. morettiana ili C. raineri pravi srodnici linijeWaldsteiniana, pa i Pyramidalis, što traži dalja istraživanja.Međutim, po mišljenju pojedinih stručnjaka (Contadriopoulos 1984, Eddie osob.kont., Wraber osob. kont.) nije nemoguće ni da su daleki srodnici «izofiloidnih»zvončića do danas opstali i puno dalje od planina sredozemnog bazena: možda nasjeveroistoku Sjeverne Amerike (vrlo slične grupe američkih «izofiloida», C.lasiocarpa, C. piperi, C. scouleri i «heterofiloida», C. parryi s 2n=34) ili čak uumjerenim dijelovima Kine («izofiloidno-heterofiloidne» vrste C. aristata, C. calcicola,C. chrysosplenifolia, C. crenulata, C. cymbalaria – vrlo stare svojte s 2n=26/28).Uočljive sličnosti između geografski veoma udaljenih i izoliranih skupina svojti i malihrodova kao što su Campanula scoparia–C. arvatica/C. herminii; C. lasiocarpa/C.piperi/C. aurita–Hyssaria lehmanniana–Astrocodon kruhseanus pozivaju na detaljnijaistraživanja biogeografije i filogenije ove velike skupine kampanuloida korištenjem svihdostupnih najmodernijih tehnika. Metode molekularne sistematike danas se širokoprimjenjuju u izučavanju filogenije živoga svijeta, a upravo su nezaobilazne kodistraživanja velikih i polimorfnih srodstvenih skupina polifiletskog postanka, kao što jeto rod Campanula. Temeljem isključivo morfoloških i anatomskih karakteristika nijeuvijek moguće sa sigurnošću utvrditi koje su svojte doista srodne temeljem sličnihvanjskih osobina (sinapomorfije), a koje zbog paralelne evolucije samo nalikuju jednedrugima (homoplazije): upravo je davanje prevelikog taksonomskog značaja vrlovarijabilnim morfološkim karakteristikama jedan od glavnih razloga zašto jetaksonomija roda Campanula i čitave porodice danas pretjerano složena i zahtijevatemeljitu reviziju. No isto tako, treba biti oprezan i s rezultatima molekularnihistraživanja, te ih ne uzimati kao konačne i jedino vrijedne, nego ih staviti u kontekst srezultatima klasičnih i ostalih taksonomskih izučavanja (morfologija, korologija,citologija i dr.).10 Nije nemoguće da su daleki srodnici ili čak preci naših zvončika mogli preživjeti u refugijima i dalekoizvan okojadranskog bazena, možda raštrkani na malenim, konzerviranim staništima u Karpatima iliIberskom poluotoku: tako «azijska Campanula garganica» (Crook 1951), sasvim slabo poznata C.acutiloba nastanjuje vrhove planina danas gotovo nedostupnog Kurdistana.76