PhD download - hirc.botanic.hr, Department of Botany, Faculty of ...

vapnencima uopće, imaju određenih kompetitivnih prednosti, vjerojatno zbog svojerazvojne plastičnosti, podzemnih pohrambenih organa (caudex) i fino razgranjenogkorijenovog sustava (Eddie 1998).Areali većine interesnih svojti u ovome radu pokazuju snažan biogeografski afinitetprema srodstvenoj skupini kojoj pripadaju: to se, naravno, ne može dobro vidjeti uslučaju vrsta skupine Rotundifolia, jer su zastupljene s premalim uzorkom svojti. Vrsteserije Garganicae su obvezni hazmofiti – mada ne i heliofiti, kao što se često navodi uliteraturi! – vapnenjačkih stijena većih nadmorskih visina, a nastanjuju i slična otočnastaništa na koja su se uspjele proširiti (C. fenestrellata ssp. istriaca na Krku, C.portenschlagiana na Pelješcu i Braču). S druge strane, tipične vrste agg. Rotundifoliapripadnice su kontinentalnih, mahom planinskih fitocenoza krških livada, pašnjaka,točila i pukotina stijena, sasvim nepoznate na otocima naše obale Jadrana. To bidonekle išlo u prilog nunatak-teoriji rekolonizacija u razdobljima interglacijala(prikazano u Schönswetter i sur. 2002), no kako na hrvatskim i okojadranskimprostorima i nije bilo oledbi u punom smislu, i prije provedenih sistematskihmolekularnih istraživanja, o tome možemo samo spekulirati. Ipak, ako su u refugijima(«nunatacima») preživljavale jedna za drugom nove i nove populacije C. rotundifolia,koje su se doseljavale tijekom interglacijala i u glacijalima ostajale zarobljene ledenim«jezicima» i ledenjacima da bi se tako «u valovima» periodički širile i donosile novgenetički materijal, trebalo bi provesti veoma široko, sve-europsko uzorkovanje zapotrebe molekularne analize (AFLP-fingerprinting), kako bi se (eventualno) došlo dojasnije slike o raspodjeli genetičkog materijala unutar mnoštva «malih vrsta» ovogvelikog i iznimno šarolikog kompleksa.Distribucija jadranskog (apeninsko-balkanskog) kompleksa serije Garganicaepokazuje da je do diferencijacije došlo uslijed geografske izolacije. Najizrazitije suizolirane C. garganica i C. reatina te C. debarensis, dok su ostale vrste međusobnoodijeljene sinklinalama, koje su još i u pleistocenu mogle biti barijere za kontakt vrsta):C. fenestrellata i C. portenschlagiana širokim prostorom od kanjona Zrmanje nasjeveru do kanjona Cetine na jugu; C. portenschlagiana i C. poscharskyana prostoromod kanjona Neretve na sjeveru do kanjona Omble na jugu; širenje C. poscharskyanana jug priječi bokokotorski zaljev, tako da je C. debarensis sasvim izolirana napodručju grada Debra u zapadnoj Makedoniji, uz albansku granicu gdje rijeka Radikautječe u Crni Drim, te planinama Jablanici, Stogovu i Karaormanu. Campanula reatinaostala je izolirana na okomitim klisurama Riatskog gorja (središnji Apenini), a C.84