ONLINE PRIRUCNIK

mag.psych. Josipa Končinski: Tko je kriv?
Dana 12.listopada 2020., 22-godišnji mladić je na Trgu svetog Marka ispalio više hitaca iz
vatrenog oružja i pri tome teško ranio 31-godišnjeg policijskog službenika. Nedugo nakon
navedenog događaja mladić je počinio samoubojstvo.
Zašto se ovo dogodilo i tko je tome kriv?
Neupitno je da živimo u vremenu visoke društvene frustracije. Svakodnevno se u medijima
može čitati i slušati o broju zaraženih i umrlih, novim mjerama, nepovoljnim prognozama za
jesen i zimu. Nedavno je u Zagrebu bio i potres i poplava koji su doprinijeli strahu i
frustraciji. Ne zaboravimo da uza sve to, svi problemi s kojima su se ljudi borili do sada, još
uvijek su prisutni (kronične bolesti, psihičke poteškoće, nezaposlenost, krediti,..) a vjerojatno
su se i pogoršali. Svemu što se doživljava zadnjih nekoliko mjeseci doprinosi i način
prenošenja informacija u medijima.
U medijima navode kako mladić dolazi iz braniteljske obitelji. Ne treba komentirati da se
dobar dio javnosti okomio na navedenu činjenicu implicirajući, čim netko dolazi iz
braniteljske obitelji, sigurno je problematičan.
Kao što dr. Vukušić kaže, radi se o transgeneracijskom učinku traume, ali ne samo traume
braniteljske obitelji, već i društva koje se još uvijek nije oporavilo. Sigurno, braniteljska
obitelj treba posebnu podršku socijalne okoline, koja na žalost kod nas nije na razini. Teško se
oteti dojmu gdje se branitelje doživljava kao teret društva. Na njih se bacaju pogrde i uvrede,
stvarajući dojam za sebe traže samo povlastice i da su oni krivci za sve probleme u Hrvatskoj.
Zaboravlja se da novija hrvatska povijest neodvojiva i nepojmljiva bez hrvatskih branitelja.
Oni su je stvarali i ugradili svoje živote u nju. Dokle god ta svijest poštovanja i brige ne
odjekne u našem društvu promašujemo bit koja nas osvještava da je država tu radi čovjeka. U
suprotnom, braniteljska populacija će, s pravom, nastaviti biti ogorčena. Ta ogorčenost ima
utjecaja na cijelu obitelj. U kriznim situacijama još više jača potreba naroda da se njihov glas
čuje. Nažalost, često se ta potreba ispoljava na pogrešan način i ostavlja za sobom kolateralne
žrtve.