ONLINE PRIRUCNIK

Nekada se tema smrti prihvaćala puno prirodnije nego danas. Ljudi su umirali u kućama sa
svojim bližnjima, a danas često u bolnicama sami i daleko od svih. Pogrebe pripremaju i oko
tijela se brinu stranci, profesionalci. Često se tijelo zna kemijski tretira kako bi izgledalo
ljepše. Sve su to načini kako bi se ljudima pomoglo da ne razmišljaju o tome kao će to tijelo
uskoro istrunuti.
U vrijeme pandemije, mnogi se boje da će se zaraziti i umrijeti, oni ili njihovi bližnji. Ovaj
strah je potenciran željom da žive pod bilo koju cijenu.
Jedan od načina kako smanjiti strah od smrti jest da prestanemo izbjegavati tu temu.
Primijetite što osjećate kad se dotaknete te teme. Budite s tim neugodnim osjećajima.
Primijetit ćete da tu neugodu, ipak, možete izdržati. Imate taj kapacitet u sebi. I te emocije su
sastavni dio života. Kad biste otupili na tugu i bol, otupili biste i na ljubav. Takvo nastojanje
vodi do usamljenosti i depresivnosti. Sprovodi i misao o smrtnosti može vas podsjetiti na vašu
svrhu i misiju u životu. Može vas podsjetiti koje su to zapravo stvari koje su vrijedne u životu.
Drugi način je da se stavite u poziciju osobe koja ne zna ništa o smrti. Budite znatiželjni oko
emocija koje vam se javljaju. Postavite si pitanja: Što primjećujem kod svojih osjećaja? Što
mogu naučiti od svojih osjećaja? Osjećam li još neke druge osjećaje osim npr. straha i tuge?
Paradoks straha: što se više suočavate s njim manje snage ima nad nama. Dr. Christopher Kerr
je istraživao što osjećaju i kako se ponašaju ljudi na samrti. Dosta ljudi pred smrt sanja da su
se ponovno povezali s bližnjima koji su umrli prije njih. Pokazuje kako se i u tim trenutcima
može vidjeti nešto lijepo i oplemenjujuće.
Ako često imate misli pune straha kako ćete možda umrijeti od npr. virusa možete
primjenjivati tehniku kognitivne difuzije. Ova tehnika se odnosi na primjećivanje misli koje
nam dolaze ali im ne vjerujete. Ne opirete im se, ali im ne pridajete previše važnosti. Kad vam
npr. dođe misao: „Umrijet ću od virusa“, recite si: „Dolazi mi misao da ću umrijeti od virusa.“
ili „Primjećujem da imam misao da ću umrijeti od virusa.“ Kad počnete misli doživljavati
samo kao misli dobit ćete slobodu da im ne vjerujete. To što vam se javila neka misao ne
znači da će se ona obistiniti. Također, moći ćete odlučiti želite li djelovati na osnovu te misli
ili ne.
Još jedan način kako graditi dobar život suočavajući se s činjenicom da smo smrtni se odnosi
na njegovanje naših vrijednosti i prioriteta u životu. Prihvatite znanje o smrtnosti i iskoristite
ga kao bi živjeli ispunjen život. U nekim kulturama su se ljudi konstantno podsjećali na
vlastitu smrtnost. Marija, kraljica Škotske je imala sat u obliku srebrne lubanje na kojem je
pisao „blijeda smrt kuca“.
Nije potrebno da izbjegavamo temu smrtnosti, niti da ju obožavao. Dobro je, ipak, da smo je
svjesni kako bismo se podsjećali da živimo dobro. Smrtnost nas suočava s činjenicom da
prihvatimo stvari koje ne možemo promijeniti, a mijenjamo one koje možemo. Promijenimo
fokus sa svojih strahova na ono što želimo u svom životu. Ono što želimo često nisu stvari,
već ljudi i dobri odnosi s njima.