ONLINE PRIRUCNIK

-Strah te da će te neko drugi iskritizirati, pa to onda uradiš sam/a pred drugima, da ih
preduhitriš.
-Uglavnom koristiš “moram” kada pričaš o svojim obavezama, zadacima ili željama.
-Najčešće sebe okrivljuješ za probleme u svom životu ili čak životu drugih ljudi oko tebe.
-Okrivljuješ se kada se ne osjećaš dobro te ne možeš prihvatiti svoje neugodne emocije.
Pretjerana, neadekvatna samokritičnost narušava kvalitetu života i onemogućava uživanje.
Sve nas kroz život prate svakodnevne nevolje i nesvršenosti. To mogu biti pogled u zrcalo
koji umjesto mišićavog tijela prikazuje jastučiće sala, jedinica iz testa u školi, nezadovoljstvo
partnerskim odnosom ili manje uspješan mjesec na poslu. Takve situacije kod nas izazivaju
neugodu pa tražimo načine kako da si olakšamo te trenutke patnje. Jedna od strategija koja u
zadnje vrijeme dobiva puno pažnje psihologa jer se pokazala kao korisna u takvim situacijama
je pružanje suosjećanja samima sebi.
Samosuosjećanje je ponašanje usmjereno prema sebi koje uključuje primjećivanje i osjećanje
vlastite patnje, reagiranje na vlastitu patnju te namjeru da se nešto poduzme zbog nje.
Istraživanja pokazuju da više razine samosuosjećanja predviđaju niže razine anksioznosti,
depresije i stresa te više razine zadovoljstva životom. Dakle, više samosuosjećanja je vezano
uz manje psihopatologije a više je psiholoških snaga poput mudrosti, optimizma, životnog
zadovoljstva i sreće. Neki psiholozi smatraju da je samosuosjećanje možda najvažnija
životna vještina jer pruža otpornost, ohrabruje, daje energiju i budi kreativnost.
Biti suosjećajan prema sebi ne znači biti egocentričan, već upravo suprotno. Znači prepoznati
da je nesavršenost, činjenje pogrešaka i suočavanje s teškoćama dio ljudskog iskustva. Ne
uzdižemo se iznad drugih već gledamo sebe jednako ranjivima kao sva druga ljudska bića. I
nama su, baš kao i drugima, dopušteni neuspjesi. Jedan od strahova od postajanja
samosuosjećajnijim jest da će osoba smanjiti svoj radni učinak i potaknuti lijenost. Međutim,
pokazalo se da je zapravo manje vjerojatno da će takve osobe sjediti na fotelji po cijeli dan.
Pritom je vrlo važno ne pomiješati samosuosjećanje s pretjeranom brižnošću. Pretjerana
brižnost podrazumijeva da sebi dajemo slobodu da se prejedemo, previše spavamo ili
pretjeramo s nekim drugim oblikom samosažaljenja što ima suprotan učinak od iskrenog
samosuosjećanja.
Dakle, samosuosjećanje nije pasivno samosažaljenje ili samoudovoljavanje, već aktivno
praćenje i reagiranje na vlastite doživljaje i doživljaje u okolini. Ono nam osigurava potrebnu
podršku jer uključuje pozitivnu sliku o sebi koja se temelji na osjećajima brige o sebi i
povezanosti s drugima. Ljudi koji imaju više suosjećanja prema sebi izvještavaju o većem
zadovoljstvu životom, optimizmu i dobrobiti te pokazuju manju sklonost prema anksioznosti i
perfekcionizmu.
Kako ljudi mogu postati više suosjećajni prema sebi?
1. Obratite pažnju na svoje reakcije. Prvi korak jest da postanemo svjesni sebe, svojih
osjećaja i ponašanja.