ONLINE PRIRUCNIK

granice (prostorne, tjelesne, emocionalne, intelektualne, duhovne). Ljutnja nam šalje signal
da su pogažena naša prava, da smo iskorišteni ili uvrijeđeni, ili naše potrebe nisu zadovoljene.
Dakle, sama po sebi, ljutnja nije ni dobra ni loša. Ona je tu da nas štiti i da nas potiče na
akciju. Daje nam energiju za odlučnost, snagu i izdržljivost za ulaganje napora u suočavanju i
borbe za neko naše pravo. Izražavanje ljutnje može biti zdravo, ali gubitak kontrole nije. Tada
ona postaje opasna.
Asertivnost je dobar način izražavanja ljutnje. Takva ljutnja je mirna i jasna.
1. Kažem što mi nije uredu (Nije mi uredu da kasniš 20min od odgovorenog
termina.)
2. Kako i zašto se zbog toga osjećam (Ljut/a sam jer ne poštuješ moje vrijeme.)
3. Što hoću od ove situacije (Želim da idući put dođeš na vrijeme.)
Ili npr. Kada me prekidaš imam osjećaj da me ne slušaš, pa bih volio/voljela da pričekaš da
dovršim rečenicu do kraja.
Problem nastaje kad se ljutnja iskazuje na neadekvatan način, kada dolazi do iskrivljenja
ljutnje. Ovo se prvo odnosi na bijes koji prelazi u agresiju (verbalnu i fizičku). Osoba tada
gubi kontrolu, viče, prijeti, vrijeđa, udara, razbija,.. Ako agresivno ponašanje nije usmjereno
na osobu koja je naljutila osobu, već na nekog drugog (uglavnom netko koga doživljavamo
slabijim od sebe) tada govorimo o pomaknutoj agresiji. Često osobe nakon takvih ispada
osjećaju krivnju i sram.
Još jedan neadekvatan način izražavanja ljutnje je pasivna agresija. Osoba ju izražava
cinizmom, durenjem tj. šutnjom, neslanim šalama, sarkazmom,.. Kod neadekvatnog načina
izražavanja ljutnje ne rješava se uzrok problema niti problem, a odnos se narušava.
Ako nam je tijekom odrastanja ljutnja i njezino izražavanje bilo nedozvoljeno ili nam
prikazano kao nešto što se ne smije, čega se treba sramiti i sl., kao odrasli nastavljamo s tim
obrascem koji osvijestimo najčešće kada nam potisnuta ljutnja krene stvarati probleme. Vrlo
često iza simptoma osoba koje su depresivne ili anksiozne (sniženo raspoloženje, plačljivost,
napadaj panike, razne somatizacije kroz glavobolje, želučane i kožne probleme, oslabljen
imunitet, ukočenost i sl.) stoji upravo ljutnja koja nije pravovremeno i na pravi način izražena.
Osoba sklona ljutnji opravdava često svoju ljutnju kao normalan odgovor na provokacije.
Često iznosi i ove stavove:
– “Ne mogu kontrolirati svoju ljutnju, takav sam po prirodi.” – ALI – način izražavanja
emocija je uvelike naučen i može se promijeniti
– „Ako ne izventiliram svoj bijes – eksplodirat ću“. – ALI – već samo učestalo osjećanje
ljutnje je štetno, a i mnogi se osjećaju još gore nakon što im ljutnja ode van kontrole.
– „Moja ljutnja ljude uplaši i zaustavi ih da me ne iskoriste“ – Zapitaj se „mogu li dobre
odnose temeljiti na strahu?“ Osim toga drugi skloni ljutnji mogu tvoje ponašanje doživjeti kao
prijeteće što će izazvati česte svađe i obračune.
– “Ako ne pokažeš ljutnju si slabić.” – No upravo je nekontrolirano i često ljućenje
znak nezrelosti i slabe samokontrole.