ONLINE PRIRUCNIK

mag.psych. Josipa Končinski: Ljutnja – emocija koja treba našu pozornost
„Iz bijesa možeš skočiti u bunar,
ali te ni sedmerostruki gnjev neće iz njega izvući.”
Jedne noći, vrlo kasno, čovjek je vozio seoskom cestom. Čulo se jedno BANG! I tamp tamp
tamp; pukla je guma. Izašao je iz auta, otišao do prtljažnika po rezervnu gumu i odvijač.
Međutim, shvatio je da mu nedostaje dizalica za auto. Htio je nazvati pomoć na mobitel, ali
nije imao signala. Sad je stvarno zapeo. Dok se pitao što da napravi, pogleda niz cestu i
ugleda dvorišna svjetla u daljini. Čovjek odluči otići i pitati farmera da mu posudi dizalicu.
Šetnja je bila duga i mračna te se čovjek počeo pitati što će biti kad dođe do farmerove kuće.
„Farmer će vjerojatno već biti u krevetu. Vjerojatno će biti živčan jer ga je netko izvukao iz
kreveta“. Ali, budući da nije imao druge opcije, čovjek nastavio hodati kroz mrak. Dok je
hodao, počele su mu dolaziti druge misli: „Što ako farmer nema dizalicu? Farmer sigurno
ima pušku! Što ako ju izvuče van? Sigurno će farmer poslati pse na njega. Što ako farmer vidi
da je čovjek sam, pa ga opljačka?“
U ovom trenutku čovjek je prestrašen, ali postaje i jako ljut. Zna da će farmer biti kreten, ali
još mu uvijek treba dizalica, stoga dođe do ulaznih vrata i pokuca. Na katu su se upalila
svijetla. Dok je čekao pred vratima, čovjek zamisli namrštenog crvenog farmera buljookih
očiju i razjapljene vilice.
Vrata se otvore i farmer kaže: “Izvolite?“ a preveslani čovjek povikne: „Nosi se u vražju
mater ti i tvoja dizalica. Ionako je ne želim!“. Zalupi vratima i odjuri.
U priči je demonstrirana pogreška u mišljenju koja se naziva katastrofiziranje. Odnosi se na
razmišljanje o sadašnjoj ili budućoj situaciji kao o katastrofi. Ovakav način razmišljanja nije